Američka ratna mornarica mogla bi da nabavi japanske fregate Mogami nakon višegodišnjih problema sa sopstvenim programima izgradnje ratnih brodova. Penzionisani kontraadmiral Mark Montgomeri predložio je kupovinu prvih brodova direktno od Japana, uz kasniji prenos proizvodnje u američka brodogradilišta. Njegova poruka je jednostavna: američkoj floti potrebne su prave višenamenske fregate, a ne još jedan skup eksperiment koji će godinama čekati završetak.
Montgomeri je u autorskom tekstu za Volstrit žurnal od 19. novembra naveo tri programa koja, prema njegovoj oceni, pokazuju koliko su američke vojne brodograđevne nabavke izgubile kontrolu nad rokovima i troškovima. Reč je o fregatama Constellation, razaračima Zumwalt i litoralnim borbenim brodovima LCS, koji nisu ostvarili prvobitne planove. Umesto četvrtog pokušaja sa neizvesnim ishodom, admiral predlaže korišćenje već proverenog japanskog projekta.
Tri programa, tri ozbiljna problema
Najnoviji primer je Constellation, program koji je 2020. predstavljen kao relativno jednostavno prilagođavanje italijanske fregate FREMM američkim zahtevima. Prvobitno je planirano 20 brodova, ali su izmene konstrukcije, opreme i borbenih sistema dovele do velikih kašnjenja i povećanja troškova. Američka mornarica je u novembru 2025. odlučila da prekine izgradnju četiri od šest ugovorenih fregata i program svede na dva broda, od kojih se prvi prema tadašnjim projekcijama očekuje tek 2029. godine.
Posebno je zanimljivo koliko se američka verzija udaljila od svog evropskog uzora. Prema podacima koje navodi Kongresna istraživačka služba, prvobitno je očekivano oko 85 odsto zajedničkih konstruktivnih rešenja sa FREMM-om, dok je tokom razvoja taj udeo, prema industrijskim izvorima, pao ispod 15 odsto. Upravo takva praksa započinjanja gradnje pre završetka projektovanja bila je predmet kritike američke Kancelarije za odgovornost vlade (GAO).
Program Zumwalt imao je drugačiji problem, ali sličan finansijski ishod. Umesto prvobitno planirana 32 razarača izgrađena su samo tri, dok su razvoj i nabavka njihovih specijalizovanih sistema naoružanja značajno poskupeli. Litoralni borbeni brodovi LCS suočili su se sa kvarovima, problemima održavanja i nedovršenim borbenim modulima, zbog čega su pojedini primerci povučeni znatno pre isteka planiranog radnog veka.
Ranije smo detaljno analizirali kako su Sjedinjene Države od 51 fregate klase Oliver Hazard Perry stigle do flote bez odgovarajuće zamene. Ovi brodovi nekada su obavljali svakodnevne zadatke zaštite pomorskih puteva, protivpodmorničke borbe i pratnje većih formacija. Njihovo povlačenje ostavilo je prazninu koju američka mornarica do danas nije uspela da popuni.



Zašto admiral predlaže baš japanski Mogami?
Japanska fregata Mogami privlači pažnju zbog kombinacije automatizacije, malobrojne posade, smanjene radarske uočljivosti i relativno brzog tempa gradnje. Japan je već izgradio seriju osnovne klase od 12 brodova, dok se za domaće i izvozne potrebe razvija veća i snažnije naoružana verzija. Upravo tu unapređenu varijantu Montgomeri vidi kao moguću osnovu za buduće američke fregate.
Unapređeni Mogami ima 32 ćelije vertikalnog raketnog lansera, deklarisanu autonomiju do 10.000 nautičkih milja i mogućnost upotrebe protivvazdušnih i protivbrodskih raketa. Brod je projektovan i za protivpodmorničku borbu, uz odgovarajuće senzore i helikopter, dok visok stepen automatizacije omogućava posadu od približno 90 ljudi. Ta kombinacija daje mu znatno širu borbenu namenu od klasičnog obalskog patrolnog broda.
Japanska brodogradilišta imaju još jednu prednost: projekat već postoji, proizvodnja je uspostavljena, a prve fregate osnovne klase godinama su u službi. Time se smanjuje potreba za razvojem potpuno novog broda, što je upravo bio jedan od najvećih problema američkog programa Constellation. Međutim, američki zahtevi za kompatibilnost naoružanja, komunikacionih sistema i logistike mogli bi ponovo da povećaju složenost projekta ukoliko bi se zahtevale velike konstrukcione izmene.

Dva broda iz Japana, preostalih 18 iz Amerike
Montgomerijev predlog podrazumeva nabavku prve dve fregate izrađene u japanskim brodogradilištima, nakon čega bi proizvodnja preostalih 18 bila preneta u SAD. Takav pristup omogućio bi američkim brodograditeljima da preuzmu proverenu konstrukciju, proizvodnu dokumentaciju i iskustva japanskih stručnjaka. Istovremeno bi američka mornarica mogla ranije da dobije prve brodove, dok se domaća industrija priprema za serijsku gradnju.
Sličan model već je izabrala Australija, koja je u aprilu 2026. potpisala ugovor za prve tri unapređene fregate Mogami. One će biti izgrađene u Japanu, a početak isporuka predviđen je za 2029. godinu, dok će se kasnija proizvodnja postepeno preneti u australijska brodogradilišta. Australijski program zato predstavlja konkretan primer saradnje koju Montgomeri predlaže i američkoj mornarici.
Vašington je još početkom septembra otvorio mogućnost izbora fregata iz Japana, Južne Koreje i Turske. Među projektima koji se razmatraju nalaze se japanski Mogami, južnokorejski Chungnam i turski Istanbul, pri čemu su prve dve zemlje već pokazale značajne kapacitete za brzu serijsku proizvodnju ratnih brodova. Montgomerijeva preporuka sada predstavlja javno opredeljivanje za japansko rešenje, ali nije zvanična odluka američkog Ministarstva mornarice.

Američki odgovor je fregata napravljena od patrolnog broda
Dok se razmatraju strani projekti, američka mornarica razvija i sopstvenu fregatu FF(X), zasnovanu na velikom patrolnom brodu klase Legend, koji koristi Obalska straža SAD. Osnovna konstrukcija je proverena, a proizvođač Huntington Ingalls Industries već raspolaže iskustvom u njenoj serijskoj izgradnji. Međutim, početna konfiguracija FF(X) ima ograničenije borbene sposobnosti od klasične višenamenske fregate.
Prema američkim budžetskim dokumentima za 2027. godinu, prve verzije trebalo bi da dobiju raketni sistem bliske protivvazdušne odbrane RAM, unapređeni radar i mogućnost korišćenja modularne opreme. Integracija vertikalnih raketnih lansera i razvijenijih protivpodmorničkih sistema razmatra se za naredne verzije. Montgomeri smatra da bi takav brod, uprkos prednostima domaće proizvodnje, mogao da ostane previše ograničen za zadatke koje američka mornarica očekuje od fregate.
Američka mornarica zato ima dva različita pristupa istom problemu. Jedan predviđa bržu proizvodnju relativno jednostavnih brodova na osnovi postojećeg američkog patrolnog plovila, dok drugi podrazumeva preuzimanje već razvijene strane višenamenske fregate. Montgomerijev predlog naglašava upravo drugu mogućnost: umesto nove serije kompromisa i naknadnih modifikacija, američka flota mogla bi da dobije brod koji je od početka projektovan za protivvazdušnu, protivbrodsku i protivpodmorničku borbu.
