Kazahstanska borbena avijacija decenijama se razvija oko jedne vrlo prepoznatljive osnove. MiG-31, Su-27 i noviji Su-30SM nose najveći deo zadataka zaštite ogromnog vazdušnog prostora zemlje, dok se modernizacija uglavnom oslanjala na rusku tehniku, postojeću infrastrukturu i već obučene posade.
Takva struktura sada bi mogla da dobije prvi avion sasvim nove generacije.
Pojedini kazahstanski i ruski izvori navode da je Astana već pokrenula nabavku lovaca pete generacije i da bi prve letelice mogle da budu isporučene u naredne dve godine. Tačan tip još nije zvanično objavljen, zbog čega je važno odvojiti ono što se trenutno tvrdi od onoga što je potvrđeno.
Broj realnih kandidata nije veliki. Na svetskom izvoznom tržištu postoje ruski Su-57, američki F-35, kineski J-35 i turski budući KAAN, pri čemu političke, logističke i vojne veze Kazahstana značajno sužavaju izbor. Najviše indicija za sada vodi prema Su-57.
Porudžbina se pominje, ali Astana još nije imenovala avion
Prema izveštajima kazahstanskih i ruskih izvora, porudžbine za budući lovac već su predate. Tokom 2025. godine potvrđeno je da Su-57 ima više stranih naručilaca, mada identitet svih kupaca nije objavljen.
Kazahstan se sada pojavljuje kao jedan od kandidata. Zvanična potvrda da je upravo Su-57 izabran još nedostaje, pa ga u ovoj fazi nije opravdano predstavljati kao definitivno ugovorenu nabavku.
Međutim, struktura kazahstanskog ratnog vazduhoplovstva čini ruski avion vrlo logičnim izborom. Kazahstan danas praktično celu lovačku komponentu zasniva na avionima sovjetskog i ruskog porekla. To znači postojeće aerodrome, tehnički kadar, obuku, logistiku, naoružanje i dugogodišnje veze sa ruskom vazduhoplovnom industrijom.
Uvođenje Su-57 bi zahtevalo znatno manje promene nego prelazak na potpuno drugačiji zapadni ili kineski sistem.

F-35 teško zamisliv, J-35 bi bio mnogo veća promena
Teoretski, među izvoznim lovcima pete generacije postoji i F-35. Za Kazahstan je takva nabavka politički malo verovatna, posebno zbog postojećih bezbednosnih odnosa sa Rusijom, porekla sadašnje flote i zahteva koje američki sistem postavlja pred korisnika.
Kineski J-35 predstavlja zanimljiviju mogućnost. Peking poslednjih godina sve snažnije prodire na tržište borbene avijacije država koje su tradicionalno koristile sovjetske avione. JF-17 Block 3 već je izabran u Azerbejdžanu, dok se J-10C pojavljuje kao nova kineska opcija za korisnike koji žele da zamene starije MiG-29 i druge sovjetske platforme.
J-35 bi zato mogao da postane ozbiljan konkurent ruskim avionima u Centralnoj Aziji. Za Kazahstan bi takva odluka, međutim, značila mnogo dublju promenu sistema nego kupovina Su-57. Nova logistika, obuka i integracija naoružanja morali bi da budu izgrađeni oko potpuno drugačije platforme.
Postoji i četvrta, za sada manje verovatna, ali ne i potpuno zanemarljiva mogućnost: turski KAAN. Ankara intenzivno traži prve izvozne kupce za svoj lovac pete generacije, a Kazahstan poslednjih godina produbljuje političke, industrijske i vojne veze sa Turskom kroz Organizaciju turskih država.
Ukoliko se program KAAN razvije prema planu, izvozna verzija bude dostupna u prihvatljivom roku i Ankara ponudi povoljan paket proizvodnje, obuke i tehnološke saradnje, Astana bi mogla da ga razmatra kao alternativu ruskom i kineskom avionu. Za sada, međutim, KAAN još nije operativna platforma niti postoji potvrda da je Kazahstan ušao u formalne pregovore o njegovoj nabavci.
Su-30SM danas predstavlja osnovu kazahstanske lovačke flote
Kazahstan je nakon raspada Sovjetskog Saveza nasledio veoma raznovrsnu vazduhoplovnu flotu. Među najvažnijim avionima ostali su presretači MiG-31, namenjeni zaštiti ogromnog vazdušnog prostora na velikim udaljenostima.
Ti avioni su kasnije u Rusiji modernizovani na standard MiG-31BM, čime su dobili unapređene radare, elektroniku i mogućnost upotrebe savremenijeg naoružanja. Kazahstan je od Rusije dobio i lovce Su-27 u okviru razmene povezane sa strateškim bombarderima Tu-95MS koje je nasledio nakon raspada SSSR-a.
Kasnije je počela nabavka Su-30SM. Upravo taj avion danas predstavlja okosnicu kazahstanske borbene avijacije i prirodnu vezu sa eventualnim budućim Su-57.
Oba aviona potiču iz ruske vazduhoplovne industrije, a piloti, tehničari i infrastruktura već su prilagođeni ruskim standardima.

Su-57 bi prvo mogao da zameni Su-27
Najlogičnija prva uloga novih aviona bila bi postepena zamena preostalih Su-27. Ti lovci pripadaju starijoj generaciji i njihovo dalje održavanje postajaće sve zahtevnije kako se približavaju kraju životnog veka.
Su-57 bi Kazahstanu doneo znatno savremenije senzore, smanjenu radarsku uočljivost, veću sposobnost rada u mreži i pristup novijem ruskom naoružanju.
Dugoročno se pominje i mogućnost zamene MiG-31. Tu je situacija složenija. MiG-31 nije klasičan lovac već teški presretač projektovan za veoma velike brzine, velike visine i pokrivanje ogromnih područja. Kazahstan, kao jedna od najvećih država sveta po površini, upravo takvu sposobnost teško može da nadomesti običnim višenamenskim lovcem.
Su-57 ima veliki borbeni radijus i znatno savremeniju elektroniku, pa bi deo zadataka MiG-31 mogao da preuzme, ali bi takva tranzicija verovatno zahtevala mnogo više od proste zamene aviona jedan za jedan.

Kazahstan bi postao drugi postsovjetski korisnik lovca pete generacije
Ukoliko se informacije o nabavci potvrde, Kazahstan bi posle Rusije postao druga bivša sovjetska republika sa lovcima pete generacije.
Istovremeno bi mogao da postane drugi poznati strani korisnik Su-57 posle Alžira. To bi za ruski program predstavljalo važan izvozni uspeh.
Su-57 dugo je bio gotovo potpuno vezan za potrebe ruskih Vazdušno-kosmičkih snaga, dok je izvoz postao realniji tek nakon povećanja proizvodnje i pojave prve strane porudžbine.
Za Kazahstan bi prednost mogla da bude i činjenica da avion ulazi u flotu čija je tehnička osnova već ruska.
Su-57 ima svoje prednosti u odnosu na F-35 i J-35
Su-57 se po konstrukciji i filozofiji razlikuje od američkog F-35 i kineskog J-35. Kod zapadnih i kineskih konstrukcija veći naglasak stavljen je na smanjenje radarskog odraza i duboku integraciju senzora, dok ruski avion kombinuje smanjenu uočljivost sa velikim dometom, visokim letnim performansama i sposobnošću nošenja širokog spektra raketnog naoružanja.

Njegova jedna od važnih prednosti za Kazahstan mogla bi da bude autonomija. Država ima teritoriju veću od 2,7 miliona kvadratnih kilometara i relativno mali broj velikih vazduhoplovnih baza. Avion velikog dometa u takvim uslovima ima drugačiju vrednost nego u manjim evropskim državama sa gustom mrežom aerodroma.
Su-57 takođe ima znatno više iskustva iz stvarnih borbenih operacija od drugih izvozno dostupnih lovaca pete generacije izvan američkog F-35, posebno u upotrebi raketa velikog dometa i napadima na ciljeve sa bezbedne udaljenosti.
Za Astanu bi eventualna nabavka predstavljala nastavak postojećeg modela modernizacije, a ne njegovo rušenje. Su-30SM bi ostao brojčana osnova flote, dok bi manji broj Su-57 mogao da preuzme najzahtevnije zadatke i postepeno zameni najstarije Su-27.
Da li je Kazahstan već zaista potpisao ugovor za Su-57, ipak još nije zvanično saopšteno. Za sada postoje izveštaji da su lovci pete generacije naručeni i rok od približno dve godine za prve isporuke, dok ime aviona ostaje deo koji Astana tek treba javno da potvrdi.
