NaslovnaAvijacijaNosač aviona i sistem upravljanja UAWC spremni, dron još nije: MQ-25 Stingray...

Nosač aviona i sistem upravljanja UAWC spremni, dron još nije: MQ-25 Stingray kasni do 2029

Američka mornarica dobila je prvi nosač aviona sa potpuno operativnim sistemom za upravljanje budućim bespilotnim letelicama MQ-25A Stingray. USS Theodore Roosevelt još u martu je proglašen prvim nosačem sposobnim da sa svojim Centrom za bespilotno vazdušno ratovanje, UAWC, podrži raspoređivanje MQ-25. Na prvi pogled deluje kao trenutak kada bespilotna palubna avijacija konačno ulazi u svakodnevnu upotrebu.

Problem je što dron zbog kojeg je čitav sistem napravljen još nije spreman za takvu službu. Njegova početna operativna sposobnost sada je pomerena čak na februar 2029. godine. Pentagon je prvobitno računao da će MQ-25 do tog stadijuma stići još u avgustu 2024, a zatim je rok pomeran na kraj 2026. godine.

Program je tako dobio neobičnu situaciju u kojoj je prvi nosač već spreman za upravljanje letelicama čije se uvođenje u jedinice očekuje tek za dve i po godine. Istovremeno, američka mornarica pokušava da reši veoma konkretan problem: veliki broj svojih F/A-18E/F Super Horneta i dalje koristi kao leteće cisterne umesto za zadatke zbog kojih su prvenstveno napravljeni.

MQ-25 ne treba da zameni borbeni avion niti da postane klasični udarni dron. Njegov glavni posao biće prenošenje goriva drugim avionima vazduhoplovne grupe nosača, dok je izviđanje predviđeno kao sekundarna funkcija. Time bi Super Horneti bili oslobođeni takozvanih buddy-tanking zadataka, tokom kojih jedan F/A-18E/F sa spoljnim rezervoarima i sistemom za pretakanje goriva dopunjava druge avione. Pentagon upravo očuvanje preostalog resursa F/A-18 navodi kao jedan od glavnih razloga za razvoj Stingraya.

Roosevelt jeste prvi spreman, ali nije prvi koji je dobio UAWC

Tvrdnja da je USS Theodore Roosevelt prvi američki nosač koji je dobio Centar za bespilotno vazdušno ratovanje zahteva važnu dopunu.

Prvi UAWC postavljen je još u avgustu 2024. na nosača aviona USS George H.W. Bush. Taj sistem služio je za testiranje integracije komandne infrastrukture, komunikacija i stanica sa kojih će operateri upravljati MQ-25. Američka mornarica ga je tada opisala kao prvi potpuno integrisani sistem UMCS sa zemaljskom komandnom stanicom MD-5E.

Razlika je u statusu. Pentagon sada navodi da je UAWC na USS Theodore Roosevelt u martu 2026. postao prvi sistem sertifikovan kao potpuno operativan i rasporediv zajedno sa MQ-25. USS Ronald Reagan trebalo bi isti status da dostigne krajem avgusta 2026. godine.

Centar koristi Unmanned Carrier Aviation Mission Control System, odnosno UMCS, koji povezuje operatere, brodske mreže i samu letelicu. U njegovom sastavu nalazi se MD-5E komandna stanica sa Lockheed Martinovim sistemom MDCX. Operateri iz takvog centra treba da planiraju misiju, prate let i komanduju MQ-25 tokom operacija sa nosača.

MQ 25A Stingray
MQ 25A Stingray

Super Hornet treba da prestane da glumi cisternu

Logika iza MQ-25 nije komplikovana. F/A-18E/F može da nosi sistem za dopunjavanje gorivom i dodatne rezervoare i tako postane cisterna za druge avione, ali svaki takav let istovremeno troši resurs skupog borbenog aviona.

Stingray je napravljen da taj posao preuzme bez pilota u letelici. Zvanični zahtev Pentagona predviđa da MQ-25 može da preda najmanje 14.000 funti, odnosno oko 6,35 tona goriva, na udaljenosti od 500 nautičkih milja, približno 926 kilometara od nosača. Cilj je podignut na 16.000 funti, nešto više od 7,25 tona.

Takva cisterna omogućava F/A-18E/F, EA-18G Growleru i F-35C da krenu dalje od nosača bez toga da nekoliko drugih Super Horneta mora da bude izdvojeno samo radi dopune goriva.

To postaje posebno važno kako se povećavaju dometi protivbrodskih raketa i drugih sistema zbog kojih bi približavanje nosača protivničkoj obali predstavljalo sve veći rizik. MQ-25 ne rešava taj problem sam po sebi, ali povećanje radijusa palubne avijacije daje komandantu više prostora da nosač drži dalje od područja u kome je najlakše napasti ga.

MQ-25A
MQ-25A Stingray na nosaču aviona

Dron iz 2019. nije isti MQ-25A koji je poleteo ove godine

Još jedna česta zabuna odnosi se na prvi let Stingraya, a koju možete videti u većini medija. Boeingov demonstrator T1 prvi put je poleteo u septembru 2019. godine. Tokom 2021. taj avion je izveo dopunjavanje gorivom F/A-18E/F Super Horneta, F-35C Lightning II i aviona E-2D Advanced Hawkeye. T1 je iste godine korišćen i tokom demonstracije palubnih operacija na USS George H.W. Bush.

Međutim, to nije bio serijski reprezentativni MQ-25A kakav mornarica planira da uvede u jedinice, iako većina medija naovdi 2019. godinu kao pr.

Prvi razvojni primerak koji Pentagon opisuje kao fleet-representative MQ-25A, EDM 3, poleteo je tek aprila 2026. iz Boeingovog pogona kod MidAmerica Airporta u Ilinoisu. Let je trajao približno dva sata, a operateri mornarice i Boinga upravljali su letelicom preko MD-5 komandnog sistema.

Tek 18. maja program je dobio odobrenje Milestone C za prelazak u početnu proizvodnju malim tempom.

Program kasni skoro pet godina u odnosu na prvobitni plan

Prvobitni plan iz 2018. predviđao je prvi let u septembru 2021, početak proizvodnje u februaru 2023. i početnu operativnu sposobnost u avgustu 2024. godine. Prvi stvarni let reprezentativnog MQ-25A dogodio se tek u aprilu 2026, proizvodnja malim tempom odobrena je u maju 2026, dok je početna operativna sposobnost sada procenjena za februar 2029. godine.

Pentagon otvoreno navodi razloge: tehničke probleme otkrivene tokom ispitivanja, kašnjenja u proizvodnji razvojnih primeraka, probleme sa dobavljačima, promene na proizvodnoj liniji i štrajk radnika Boinga koji je zaustavio isporuku testnih i proizvodnih letelica. Puna serijska proizvodnja, koja se nekada očekivala 2026, sada je pomerena na april 2030. godine.

Promenila se i finansijska slika. Trenutni Pentagonov plan obuhvata devet razvojnih i 67 proizvodnih MQ-25A, dok se ukupni trošak nabavnog programa u tekućim dolarima procenjuje na oko 19,44 milijarde dolara. U tu sumu ulaze razvoj, nabavka i vojna infrastruktura, dok komandne stanice pripadaju zasebnom programu i nisu uračunate kao deo samih aviona.

mq-25A
mq-25A

Prvi pravi ispit tek sledi

Najvažnija provera neće biti otvaranje komandnog centra na nosaču, već trenutak kada MQ-25A počne da izvodi kompletan ciklus sa palube: kretanje po prenatrpanom letu, katapultiranje, dopunjavanje borbenih aviona, povratak i sletanje uz istovremeno odvijanje drugih operacija.

Pentagon trenutno prvi let MQ-25A sa nosača planira za februar 2027. godine. Početna operativna ispitivanja i deklarisanje operativne sposobnosti pomereni su na februar 2029, dok se puna proizvodnja očekuje tek naredne godine.

USS Theodore Roosevelt zato danas ima infrastrukturu za novu generaciju palubnih bespilotnih letelica, ali još nema operativnu flotu Stingraya koju bi preko nje kontrolisao. Američka mornarica je komandni centar dovela na nosač nekoliko godina pre nego što će avioni za koje je napravljen postati redovan deo njegove vazduhoplovne grupe.

KOMENTARIŠI

Molimo unesite svoj kometar!
Ovde unesite svoje ime

Povezani članci

Najnovije objave