NaslovnaLovSrpski "mauzer" kroz tri vijeka

Srpski “mauzer” kroz tri vijeka

Iole ozbiljnije govoriti o obrtno-čepnim karabinima proizvedenim u staroj i uglednoj srpskoj fabrici Zastava oružje, koja ove godine slavi 167 godina postojanja, nemoguće je bez osvrta na tradicionalnu, neraskidivu povezanost te fabrike i srpskog naroda sa prepoznatljivim sistemom “Mauzer”. U rukama srpskog vojnika “mauzer” puškama različitih sistema je više puta kroz istoriju izvojevana sloboda. Krajem prošle dekade legendarna fabrika iz Kragujevca nastavila je usavršavanje lovačkog karabina sistema “Mauzer” i na tržište plasirala potpuno nove modele, a mi vas kroz tekst koji slijedi vodimo na zanimljivo i poučno putovanje.

Istorijska povezanost “Zastave” i “Mauzera”

Tradicija proizvodnje, razvoja i upotrebe različitih modela pušaka sistema “Mauzer” na tlu Srbije seže u istoriju, tačnije 1878. godinu, a za nastanak te tradicije vezana su četiri bitna imena – Kosta Koka Milovanović, Gojko Đurić te braća Paul i Vilhem Mauzer. Priča je prilično interesantna, moglo bi se čak reći i ljubavna sa srećnim završetkom. Naime, za vrijeme srpsko-turskih ratova (ratovi za nezavisnost i oslobođenje vođeni u periodu od 1876. do 1878. kojima je prethodio ustanak u Hercegovini, 1875. godine) pokazale su se sve loše strane konvertovanih srpskih vojničkih pušaka različitih sistema (na primjer konvertovane jednometne puške ostraguše sistema “Green” M1867 i “Peabody” M1870). Takođe, one malobrojne puške višeg kvaliteta, tokom ratova su potpuno istrošene pa se logično nametnula potreba za nabavkom novog savremenog oružja – potreba za potpunim preoružavanjem.

Kako bi ispitivanju i izboru nove službene puške pristupila što studioznije i ozbiljnije Kneževina Srbija je, u saglasju sa novousvojenim Zakonom o ustrojstvu oružnog fonda, osnovala 1878. godine Artiljerijski komitet sa zadatkom da izradi program preoružavanja. Artiljerijski komitet izbor novog modela službene vojničke puške daje u ruke naročitoj komisiji sa majorom Kostom Kokom Milovanovićem na čelu.

Komisija za izbor nove službene puške uskoro raspisuje veliki međunarodni konkurs na koji se prijavljuju neki od najuglednijih i najeminentnijih evropskih i američkih proizvođača, a koji svoje predstavnike šalju u Beograd. Taj konkurs ne samo da je predstavljao svojevrsno otvaranje Kneževine Srbije prema svijetu već je to bio i jedan od prvih zaista ozbiljnih izazova za srpske konstruktore te prilika za razmatranje njihovih inovacija. Jedan od srpskih konstruktora-inovatora bio je upravo predsjednik komisije za izbor novog puščanog modela Koka Milovanović.

Na konkursu je komisija ispitivala i ocjenjivala čak 93 puške različitih proizvođača i sistema, a na kraju su u uži izbor ušle samo dvije i to puška braće Mauzer Model 1871. te njena donekle usavršena varijanta Modela 1878.

Bile su to prve službene “mauzerke” Njemačkog carstva, jednometke opremljene ranim obrtnočepnim dvodijelnim zatvaračem sa odvojivom glavom i tipičnim velikim zavrtnjem na tijelu zatvarača, koji obezbjeđuje nemogućnost vađenja zatvarača iz sanduka, dok se ne odvije za određeni broj krugova (ustavljač). Bravljenje je ostvareno jednim uzdužnim rebrom na tijelu zatvarača koje je bravilo sa desne strane sanduka u odgovarajući otvor. Ali, taj zatvarač je bio opremljen i prepoznatljivim dugim izvlakačem, sistemom udarnog mehanizma te karakterističnim rješenjem kočnice sa krilcem. Ovi detalji će kasnije u usavršenom obliku biti primijenjeni i prepoznatljivi na legendarnom sistemu “Mauzer 98”.

Tu na scenu stupa major Milovanović lično se posvećujući usavršavanju pomenutih Mauzerovih rješenja. Izbor municije pao je na metak 10.15x63mmR punjen crnim barutom. Milovanović se u želji da poboljša balističke karakteristike oružja odlučio za dva tipa ožljebljenja, klasično paralelno i progresivno (klinasto) a komisija artiljerijskog komiteta je kao bolje rješenje ocijenila ovo posljednje, te je zahtijevano još da izmjene pretrpi i zadnji nišan. Pošto je i to urađeno, jednometna puška 10,15mm sistema “Mauzer-Milovanović M.1880” (Model 1878/80), poznata kao “kokinka”, zvanično je usvojena u naoružanje Kneževine Srbije.