MAUZER 66 – UBOJITI TELESKOP

Unikatni njemački modularni karabin Mauzer 66 sa teleskopskim zatvaračem i izmjenjivim cijevima sreće se i u našim lovištima.

–  Firma Mauzer predstavila Model 66 na sajmu IWA 1965. godine kao apsolutni novitet u oružarstvu;

– Tvorac karabina Mauser 66 bio je Valter Geman čuveni njemački sportski strijelac, konstruktor i inovator;

– Revolucionarno rješenje teleskopskog dvodijelnog zatvarača omogućilo standardnu dužinu cijevi uz manju ukupnu dužinu oružja;

– U vrijeme kada je nastao Mauser 66 bio je veoma moderan, izuzetno kvalitetno napravljen i skup;

– Mauser 66 prepoznatljiv je po karakterističnom četvrtastom zadnjem dijelu zatvarača i ručici koja je izmještena ispred branika obarače. 

Nedavno mi je stigao e-mail praćen fotografijom lovačkog karabina nešto starije njemačke produkcije – jedan prijatelj zamolio me je da napišem nešto više o pušci koju će uskoro naslijediti. Riječ je o lovačkom karabinu njemačke firme Mauser sa neobično interesantnim teleskopskim zatvaračem i izmjenjivim cijevima, poslednjem dostignuću puškarstva u vrijeme kada je konstruisan. S obzirom da se radi o karabinu potpuno različitog sistema od obrno-čepne akcije Mauser M98 koji je ne samo donio različite prednosti već i postao osnova za kasniji razvoj karabina Blaser direktne akcije – odlučio sam da mu posvetim malo prostora. 

Istorija

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, poslije bombardovanja, okupacije i naknadnog rušenja jednog dijela proizvodnih kapaciteta njemačka firma Mauser je ponovo uspostavljena početkom 1950-ih i rad je nastavljen. Kako  je  proizvedena količina vojnog i civilnog oružja sistema Mauser M98 bila milionska, firma je započela sa formulisanjem nove strategije razvoja i inovacija što je naravno podrazumijevalo potragu za sasvim novom konstrukcijom. Za nečim što će se bitno razlikovati od svega do tada viđenog i biti napredno tojest u saglasju sa tadašnjim stepenom tehnološkog razvoja. 

Tu na scenu stupa veoma talentovani njemački sportski strijelac, konstruktor i inovator Walter Gehmann, osnivač poznatog proizvođača streljačke opreme i pomagala „Gehmann“. Zanimljivo je napomenuti kako gospodinu Gehmannu nije smetao strabizam (razrokost) da konstruiše veoma uspjeli puščani diopterski zadnji nišan „Iris“ i sa njime opremeljenom puškom osvoji ni manje ni više nego sedam njemačkih državnih šampionata u streljaštvu!  Walter Gehmann konstruisao je između ostalog prve specijalne streljačke naočare sa pomičnim držačem stakla i kožnu streljačku jaknu bez čega se danas ne može zamisliti ni jedno ozbiljno takmičenje. 

Firmi Mauser je dakle trebao nov i inovativan proizvod a za rad na njemu početkom 1960-ih godina angažovan je Walter Gemann koji je za početak prostudirao neka stara rješenja (poput lovačkih pušaka sistema „Spandau“). Gemann je povjereni mu posao završio bez greške i rezultat je ugledao svjetlo dana – bio je to karabin Mauser 66, tada poslednji domet u puškarstvu. Prvi prototip ove puške firma Mauser izložila je na sajmu IWA u Nirnbergu 1965. godine. Mauser 66 proizvođen je do 1971. godine kada su ga zamijenile nove (i jeftinije) konstrukcije.    

Pred Waltera Gehmanna je postavljen zadatak da konstruiše karabin koji će imati kraću i kompaktniju akciju, biti manje ukupne dužine i imati mogućnost lake izmjene cijevi (kalibara). Dobijeni rezultat je karabin koji zahvaljujući revolucionarnoj kratkoj teleskopskoj akciji (kraćoj od akcije M98 za 6 cm) ima manju ukupnu dužinu za 9 centimetara pri istoj dužini cijevi u poređenju sa karabinima standardne Mauzerove akcije M98.

Teleskopska akcija

Sklop nosača zatvarača odnosno klizača i zatvarača osmišljen je da bude teleskopskog tipa. Šta to znači? Ovdje ne postoji monolitni sanduk. Dok je sanduk kod klasičnog Mauzer M98 sistema monolitna cjelina kod M66 se naime sastoji iz tri dijela. Kod 66-ice je sanduk skraćen, zapravo razdvojen pri čemu je glava sanduka navučena na cijev ali odvojena od zadnjeg dijela sanduka koji je pomičan i kliže se po čeličnom ramu čvrsto uvrnutom u drveni sanduk. Taj čelični ram sa donje strane ima smješten magacin a sa gornje strane nalaze se dvije paralelne šine po kojima saobraća teleskopski zatvarač. S prednje strane rama smještena je čelična kolijevka tojest ležište cijevi. 

Izuzetno preciznom izradom toga ležišta omogućena je laka demontaža i montaža izmjenjivih cijevi i njihovo savršena saosnost sa zatvaračem. U ležište cijevi naliježe obuhvatni prsten smješten oko cijevi (taj obuhvatni prsten je dakle glava sanduka razdvojena od zadnjeg dijela sanduka i čini zasebnu cjelinu koja je stalno pričvršćena na demontažnim cijevima).

Sam zatvarač se sastoji od dva dijela, kliznog nosača i tijela zatvarača sa ručicom i dva zuba za bravljenje (klizni nosač, kako je rečeno, u određenom smislu igra ulogu sanduka, boljeg razumijevanja radi je rečeno da je zadnji dio sanduka pomičan).  Akcija je vrlo glatka – repetiranje se izvodi neobično brzo, skoro bez ikakavog otpora. 

Saobraćanje teleskopskog zatvarača pri punjenju i zapinjanju oružja odvija se u dva koraka. Pri podizanju ručice zatvarača i povlačenju zatvarača u otvoreni položaj klizni nosač zatvarača ostaje nepomičan na svom mjestu sve dok se zatvarač (manuelnim povlačenjem razumije se) ne uvuče unutar pomenutog sklopa. Zatvarač je teleskopski uvučen u svoje ležište unutar kliznog nosača poslije pređenog puta od 52 mm.

Daljim povlačenjem ručice zatvarača njen korijen nailazi na most sa gornje strane kliznog nosača pa se sada zatvarač i nosač kreću zajedno unazad pri čemu nosač po čeličnom ramu klizi vođen dvjema kliznim šinama.  U krajnjem zadnjem otvorenom položaju sklop teleskopskog zatvarača zaustavljen je  ustavljačem koji je smješten na zadnjoj desnoj strani rama/klizne površine.   Čelo zatvarača nalazi se u poziciji da pokupi prvi metak sa vrha magacina dok zadnji kraj zatvarača sa udaračem viri pozadi kroz otvor na kliznom nosaču.  

Sada je trenutak da kompletan sklop nosača zatvarača angažovanjem ručice vratimo u prednji položaj. Guranjem ručice naprijed u prvom trenutku angažujemo samo zatvarač koji sada izlazi iz svog teleskopskog ležišta unutar kliznog nosača. Nosač je u ovom trenutku nepomičan. Kada se zatvarač kupeći metak iz magacina i uvodeći ga u ležište uvuče u klizni nosač on ga za sobom vuče i sada sve zajedno ide naprijed. Ostaje nam da ručicu zatvarača zakrenemo udesno i dole za 90 stepeni čime je metak uveden u ležište a dvije braveće glave na glavi zatvarača zabravljene unutar produžetka cijevi. 

Pri otvaranju zatvarača dijelovi se dakle uvlače jedan u drugi dok se prilikom zatvaranja ponovo razmiču. Akcija je kratka i brza a repetiranje teče vrlo glatko premda se zapinjanje udarnog mehanizma obavlja pri otvaranju zatvarača (što je karakteristika i sitema M98 za razliku od Lee Enfield sistema kod kojeg se zapinjanje udarnog mehanizma obavlja zatvaranjem odnosno zabravljivanjem zatvarača). Preciznom izradom sa minimalnim tolerancijama  i uklapanjem obezbijeđeno je savršeno centriranje sklopa sa ležištem metka tojest uravnoteženost saobraćanja zatvarača unutar kliznog nosača kao i samog nosača zatvarača po čeličnim šinama na ramu. 

Veoma je važno napomenuti i razumjeti da kod sistema Mauser 66 energiju trzaja trpe samo dva braveća zuba na glavi zatvarača i njihovo bravljenje tojest ostvarena veza unutar produžetka cijevi. Ovdje nema prenošenja i raspoređivanja energije trzaja na sanduk kao kod klasičnog sistema M98 dodatno obezbjeđenog i potpomognutog trećim zubom na tijelu zatvarača koji bravi u sanduk. I pored te činjenice, sistem je čvrst i bezbjedan.   Sve dok ručica nije u potpunosti savijena odnosno dok zatvarač nije u potpunosti zabravljen udarna igla ne može biti aktivirana i do opaljenja neće doći. 

Kočnica je plasirana na zadnjem kraju zatvarača i poprečnog je tipa a njenim angažovanjem blokiraju se zapeta udarna igla i zatvarač koji mora biti u zabravljenom položaju.  

Mehanizam za okidanje

Sa lijeve gornje strane čeličnog rama nalazi se otvor za zub čeličnog elementa koji zapinje i otpušta udarač. Taj element je u vezi sa mehanizmom za okidanje smještenim u donjem podsklopu zajedno sa obaračem i njegovim branikom. Postoje dvije verzije Mauzera 66 u standardnoj i magnum dužini akcije: Model 66S i Model66SM (kod poslednjeg se zapinjanje udarača vrši se ručno, palcem, putem klizača smještenog na vratu kundaka). 

Okvir

Kompaktnost opisanog teleskopskog sistema zatvarača dolazi po cijeni kapaciteta okvira od tri metka što je sa jednim metkom u cijevi više nego dovoljno za lovačku namjenu karabina.

Kundak

Kundak je vrlo bitan dio sistema M66 i od krucijalne je važnosti bilo da se njegovom preciznom izradom obezbijedi modularnost oružja tojest izmjena cijevi koja se vrši odvrtanjem/zavrtanjem dva imbus vijka.  Premda smo o karakteristikama karabina Mausera 66 govorili u suparlativima, objektivnosti i temeljnosti radi valja spomenuti jednu njegovu kritičnu tačku. Radi se naime o načinu na koji je riješena veza kundaka i cijevi tojest bedding-u. 

Veza lako izmjenjljivih cijevi M66 je sa kundakom ostvarena u dvije tačke sa dva imbus vijka. Prvi vijak fiksira cijev za njeno precizno izrađeno ležište u čeličnom ramu (istovremeno to je i prednji vijak mehanizma za okidanje). Cijev je u drugoj tački za kundak fiksirana putem naročite metalne ploče (bloka) postavljene u precizno izrađeno ležište u kolijevci potkundaka. Ploča ima centralno ubušen navoj za drugi vijak koji prolazi sa donje strane kundaka.  Materijal od kojega je izrađena metalna ploča u kundaku je obično aluminijum ili mesing mada se sreću i čelične ploče. 

Na cijevima je takođe navučen prsten koji sa donje strane ima široki masivni ispust – taj ispust zalazi duboko u odgovarajući otvor u kundaku odmah ispred prvog zavrtnja koji, kako je rečeno, veže cijev i ram (čeličnu kolijevku). Taj ispust dodatno pozicionira i obezbjeđuje cijev u kundaku.  Problem je u tome što se sreću cijevi bez tog sigurnosnog masivnog ispusta a mesingana ploča u potkundaku i cijev (spojeni vijkom) zajedno osciliraju pri trzaju. Bez obzira na činjenicu da su cijev i drveni kundak vezani sa dva vijka te da se trzaj prenosi i na prednji dio čvrsto fiksiranog rama,  nakon dugogodišnjeg korištenja profilisani ispust cijevi i ploča dovode do rasklimavanja drvenog ležišta ploče. Cijev i ploča su pri opaljenju sljubljeni unutar kundaka i ponašaju se kao klin koji teži da rascijepi drvo a što može da se odrazi na sliku pogodaka. Treći imbus zavrtanj prolazi skroz pozadi kroz vrat kundaka i fiksira čelični ram sa šinama po kojima saobraća sklop nosača zatvarača (taj se vijak pri mijenjanju cijevi ne angažuje).

Cijevi, kalibri

Proizvođač je modularnost ovog multikalibarskog lovačkog karabina predvidio na način da se mijenjaju cijevi i zatvarači po sistemu koji određuju 4 grupe kalibara (zatvarači sa 4 različita promjera čela). Na cijevima se nalazi montaža optičkog nišana. 

Prva grupa sa čelom zatvarača promjera 12.2mm obuhvata: 5.6x57mm, 243 Winchester, 6.5x57mm, 270 Winchester, 7x64mm Brenneke, 308 Winchester, 30/06, 9.3x62mm. 

Druga grupa namijenjena čelu zavtarača promjera 12.65mm: 9.3x64mm Brenneke. 

Za treću grupu namijenjen je promjer zatvarača 13.1mm: 6.5x68mm, 8x68Smm.

I četvrta grupa kojoj odgovara promjer čela zatvarača od 13.58mm: 7mm Remington Magnum, 300 Winchester Magnum, 375 Holland and Holland Magnum, 458 Winchester Magnum.

Cijevi su izrađivane u standardnim (dužina cijevi 60 cm), magnum (dužina cijevi 65 cm) i tropskim kalibrima (dužina cijevi 65 cm). 

Standardni kalibri: 5.6x57mm, 243 Winchester, 6.5x57mm, 270 Winchester, 7x64mm Brenneke, 30/06, 308 Winchester, 9.3x62mm; 

Magnum kalibri: 6.5x68mm, 7mm Remington Magnum, 8x68S, 300 Winchester Magnum, 9.3x64mm Brenneke; 

Tropski kalibri: 375 Holland and Holland Magnum, 458 Winchester Magnum;

Postoji i snajperska varijanta ovog oružja oznake Mauser 66 SP za vojnu i policijsku upotrebu u kalibru 308 Winchester/7.62mm NATO. Kapacitet magacina i ove snajperske puške je tri metka (Mauser 66 SP u kalibru 308. Win. još se nalazi u opremi elitne njemačke antiterorističke jedinice GSG9).

 

Umjesto zaključka

Njemački proizvođač Mauzer poslije Drugog svjetskog nastavio je sa radom i uspješno iznašao odgovor na zahtjev evropskog tržišta opterećenog zakonodavstvom koje lovcima nije dozvoljavalo posjedovanje više karabina. Ne samo da je dobijen multi-kalibarski karabin već je i uvođenje revolucionarne teleskopske vrlo brze, precizne i izrazito glatke akcije pomjerilo granice. Konstruktor Geman i firma Mauzer su sa modularnim karabinom teleskopskog zatvarača M66 utabali put i drugim oružarskim kućama. Razvoj je tekao ovako: Mauser 66 – Blaser SR830 (teleskopski zatvarač vrlo sličan 66-ici) – Blaser R93 (direktna akcija) – Blaser R8 (dodatno očvrsnuta i osigurana direktna akcija). Za kraj valja reći da je jedan primjerak Mausera 66S delegacija JNA povodom Dana armije 22. decembra 1974. godine poklonila  Josipu Brozu Titu. Valjda to nešto govori?

Piše: Draško Dragosavljević

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

error: