Ruski lovac Su-35S prvi put je javno prikazan u situaciji u kojoj je, prema navodima ruskih izvora, lansirao modernizovanu protivradarsku raketu H-31PM protiv elementa ukrajinskog sistema protivvazdušne odbrane MIM-104 Patriot. Snimak je privukao pažnju upravo zbog vrste cilja, jer su baterije Patriot među najvažnijim komponentama ukrajinske mreže dugometne protivvazdušne odbrane.
Prema dostupnim podacima sa objavljenih snimaka, raketa je lansirana sa udaljenosti od približno 125 kilometara od cilja. H-31PM projektovana je za dejstvo protiv radarskih sistema i njena osnovna prednost je mogućnost napada bez aktivnog radarskog navođenja sa aviona, čime se smanjuje izloženost nosača.
H-31PM poseduje promenljiv operativni domet u zavisnosti od visine i brzine aviona prilikom lansiranja. Minimalni domet lansiranja iznosi približno 55 kilometara, dok se maksimalni domet prema različitim procenama kreće oko 200 do 300 kilometara. Čak i veće mogućnosti postoje u idealnim uslovima, ali konkretan domet zavisi od profila leta, visine lansiranja, brzine nosača i ponašanja ciljnog radara.
Tačan ishod napada nije javno potvrđen, ali sama upotreba ovakvog sredstva pokazuje da rusko vazduhoplovstvo pokušava da koristi različite metode za otkrivanje, potiskivanje i uništavanje protivničke protivvazdušne odbrane. Lansiranje sa oko 125 kilometara predstavlja zanimljiv detalj. Raketa nije korišćena iz neposredne blizine, već u režimu koji odgovara osnovnoj nameni ovog oružja: napadu na radarske sisteme izvan neposredne zone opasnosti.
Za posadu PVO to znači veoma kratko vreme za reakciju, jer se protiv njih ne približava klasičan avion koji mora dugo da ostane u zoni dejstva, već projektil velike brzine koji koristi njihovo sopstveno radarsko zračenje za navođenje.
H-31PM: Raketa koja lovi radare
H-31PM predstavlja najnoviji razvoj sovjetske porodice protivradarskih raketa H-31P. Za razliku od ranijih verzija koje su koristile različite module za navođenje prilagođene određenim frekvencijskim opsezima neprijateljskih radara, modernizovana varijanta dobila je višepojasni pasivni sistem za navođenje L-130.
Takav sistem omogućava raketi da detektuje širi spektar elektromagnetnih emisija i automatski se usmeri prema izvoru radarskog zračenja. Njena glavna meta nisu samo sami radari, već čitava infrastruktura koja omogućava funkcionisanje savremenih sistema PVO: radarske stanice, komandni centri i elementi za upravljanje vatrom.
Za razliku od klasičnih raketa koje zahtevaju da avion koristi sopstveni radar za pronalaženje cilja, protivradarska raketa koristi neprijateljsko elektromagnetno zračenje kao putokaz. Avion tako može da ostane u relativno pasivnom režimu dok raketa samostalno prati izvor emisije.

Velika brzina smanjuje vreme za reakciju
Jedna od najvažnijih osobina porodice H-31 jeste velika brzina. Raketa koristi kombinovani pogonski sistem: nakon lansiranja aktivira se raketni motor na čvrsto gorivo koji omogućava ubrzanje, a zatim se uključuje ramjet motor koji održava visoku brzinu tokom leta.
Kod ranijih verzija H-31P navodi se brzina od oko 1.000 metara u sekundi, dok se za kasnije varijante procenjuje da mogu dostizati brzine od oko 4 maha ili više, u zavisnosti od profila leta i uslova lansiranja.
Velika brzina je posebno značajna protiv mobilnih sistema protivvazdušne odbrane. Posada radara i lansirnih jedinica ima vrlo malo vremena da prekine rad, promeni položaj i izbegne udar. Upravo zbog toga moderne protivradarske rakete predstavljaju jednu od najvećih pretnji za kopnene PVO sisteme.



Su-35S kao nosač za misije protiv PVO
Su-35S je jedan od najvažnijih ruskih lovaca generacije 4++ i namenjen je pre svega ostvarivanju vazdušne nadmoći, ali njegova velika nosivost omogućava mu i širok spektar udara po kopnenim ciljevima.
Avion poseduje snažan radar Irbis-E, savremene sisteme elektronskog ratovanja i mogućnost nošenja velikog broja različitih raketa. Upravo zbog toga ruske vazduhoplovne snage koriste Su-35S i za zadatke koji prelaze klasičnu ulogu lovca.
Nošenje H-31PM omogućava avionu da deluje protiv neprijateljske PVO sa veće udaljenosti, bez potrebe da se približava zoni dejstva raketa zemlja-vazduh.
Ruski avioni Su-35 viđeni su sa raketama porodice H-31 tokom operacija u Ukrajini od početka sukoba. Međutim, javno dostupni podaci o učinku pojedinačnih lansiranja često su ograničeni, jer obe strane imaju interes da naglase uspehe sopstvenih sistema.

Patriot kao najvažniji cilj
Ukrajinska protivvazdušna odbrana se tokom rata oslanja na kombinaciju sovjetskih sistema S-300 i zapadnih kompleksa, među kojima Patriot ima posebno mesto zbog sposobnosti protiv balističkih raketa.
Za Rusiju, uništavanje ili potiskivanje ovih sistema ima veliki značaj, jer oni predstavljaju jednu od retkih prepreka za slobodnije korišćenje avijacije na većim udaljenostima.
Istovremeno, Patriot nije klasičan sistem koji ostaje nepomičan. Njegove baterije mogu menjati položaje, gasiti radare i pokušavati da izbegnu protivradarske napade. Upravo zbog toga borba između avijacije i PVO nije samo pitanje dometa rakete, već i brzine otkrivanja, vremena reakcije i sposobnosti obe strane da zaštite svoje ključne sisteme.
Upotreba H-31PM protiv mogućeg položaja Patriota pokazuje da se vazdušni rat u Ukrajini sve više oslanja na borbu senzora i elektromagnetnog prostora. Ko uspe da pronađe, zaslepi ili uništi protivničke radare, često dobija prednost i pre nego što dođe do klasičnog vazdušnog sukoba.
