Prvi prototip nadograđenog trenažnog aviona Jak-130M upravo je ušao u fazu ispitivanja na zemlji u Irkutskom aviozavodu — događaj koji zaslužuje pažnju ne samo zbog tehničke novosti, već i zbog šire paradigme koju model predstavlja: prelaz lakih trenažera u domenu sposobnosti za borbene zadatke.
Oni koji prate razvoj platforme znaju da o njoj već postoji niz analiza — među kojima su i tekstovi na OruzjeOnline — ali lansiranje prototipa donosi novu fazu vrednu dodatnog razmatranja.
Od trenera do „multifunkcionalne igle“
Jak-130 je godinama poznat kao moderan mletačko-ruski školski avion, dizajniran da obuči pilote za prelaz na lovce četvrte i pete generacije. Verzija M, prema zvaničnim porukama Ujedinjene avionske korporacije (UAC) i Rosteha, nastoji da zadrži svoja trenažna svojstva, ali istovremeno doda ozbiljne borbene mogućnosti.
To nije samo kozmetička nadogradnja — reč je o integraciji radara, sistema za ciljanja, sistema samoodbrane i komunikacionih kompleksa koji aviona daju autonomiju u složenijim misijama.
Među ključnim komponentama koje su najavljene nalaze se:
- radarski sistem BRLS-130R (pulsno-doplerski AFAR/PSR tip, prema opisima),
- optičko-terminički i lasersko-televizijski sistem SOLT-130K,
- sistem samoodbrane Prezident-S130,
- komunikacioni kompleks KSS-130.
Ova kombinacija omogućava nošenje i upotrebu raketa vazduh–vazduh, precizne municije vazduh–zemlja sa GPS i laserskim navođenjem, kao i širu situacijsku svest u svim uslovima dana i noći.
Drugim rečima, Jak-130M teži da postane istinski avion dvostruke namene — obučni platforma koja može, po potrebi, preći u ulogu lakog-borca, podrške kopnenim snagama ili borbe protiv bespilotnih sistema.

Tehnički i taktički smisao promena
Teorijski, kombinacija modernog radara i optoelektronike čini Jak-130M pogodnim za otkrivanje i praćenje malih ciljeva — uključujući dronove — kao i za navođenje precizne streljive. Sistem samoodbrane i digitalizovana avionika podižu šansu preživljavanja u zoni sa zasićenim elektronskim protivdelovanjima.
Za zemlje koje nemaju budžete ili potrebe za teškim lovcima, takav „jeftiniji borbeni avion“ predstavlja veoma interesantnu alternativu za patrolne, protivterorističke i anti-dron operacije.
Međutim, realnost je komplikovanija. Jak-130M nema pravu supersoničnu brzinu, veliku nosivost kao pravi višenamenski borbeni avion i ograničen je u pogledu radijske i elektronske zaštite u poređenju s punokrvnim borcima. Njegova borbena upotrebljivost biće najefikasnija u sukobima manjeg intenziteta, protiv niskih i srednjih slojeva protivvazdušne odbrane, ili u režimima gde brojnost i pristupačnost imaju veću vrednost od čistih performansi.
Industrijski i geopolitički kontekst
Da bi Jak-130M zaista postao masovniji igrač, Rosteh i UAC će morati da pokažu pouzdanost u procedurama testiranja, logističku održivost i domet proizvodnje pod uslovima zapadnih sankcija i otežanih lanaca snabdevanja. Zvanični naglasak da su veliki delovi nove opreme domaće proizvodnje signaliziraju dobar signal da se umanjuje zavisnost od uvoza — dok će odgovori na pitanja o kvalitetu i interoperabilnosti tek da se prikažu.
Za izvoz, Jak-130M bi mogao biti veoma zanimljiv: nudi manju cenu ulaska u flotu aviona sa sposobnostima koje prelaze čisti trenažer. Zemlje sa potrebom za lakim borbenim avionima ili onima koje žele da obučavaju pilote na platformi koja istovremeno može da gađa cilj — videće u tome praktičnu vrednost.
Ipak, konkurencija nije mala: s jedne strane su turboprop napadi i „lake udarne“ platforme koje sve više reklamiraju niske troškove operacija, a s druge postoje i moderni trenažeri sa solidnim sposobnostima naoružavanja.

Logistika u senci rata – šta očekivati dalje
Jedan od glavnih izazova biće održavanje letova na nivou koji zahteva borbeno-trenažni miks: rezervni delovi, nadogradnje softvera, elektronske komponente i senzorski paketi zahtevaju stabilan lanac snabdevanja i obučene ekipe za održavanje. U uslovima produžene komande i sankcija, to predstavlja ozbiljan rizik za masovnu adopciju.
Prelazak sa zemaljskih na vazdušne testove označiće ključnu prekretnicu. Ako prototip potvrdi performanse senzora, stabilnost aviona s naoružanjem i emituje zadovoljavajuće rezultate u avionici i komunikacijama, Jak-130M bi mogao brzo ući u serijsku proizvodnju. U protivnom, program će verovatno zahtevati dodatne iteracije, što bi ga odložilo.
Za stručnu javnost i posmatrače, pitanje je i šireg strateškog smisla: da li je trend konverzije trenažera u lake borce odgovor na ograničenja industrije i budžeta, ili novi koncept za operativne potrebe XXI veka? Jak-130M je, u tom smislu, eksperimentalna tačka: ako uspe, mogao bi postaviti model za slične programe u drugim zemljama.

od pocetka je imao opciju naoruzane letilice ovo je samo modernizacija