U Australiji se rasplamsava skandal zbog nestanka stotina epruveta s visoko patogenim virusima. Ministar zdravlja savezne države Kvinslend saopštio je da je 2021. godine iz jedne laboratorije nestalo 323 uzorka, uključujući viruse Hendra, lisavirus i hantavirus.
Međutim, nestanak je otkriven tek u avgustu 2023. godine, što je izazvalo ozbiljnu zabrinutost zbog potencijalnih posledica curenja ovih biomaterijala.
Među nestalim uzorcima skoro 100 epruveta sadržalo je virus Hendra, čija stopa smrtnosti dostiže 57%. Ovaj virus, prvi put otkriven sredinom 1990-ih, prenose slepi miševi, a izaziva teške infekcije kod konja i ljudi.
Takođe, dve epruvete sadržale su hantavirus, čija smrtnost, u slučaju razvoja plućnog sindroma, dostiže 38%. Lisavirus, čijih je uzoraka bilo 223 epruvete, analogan je virusu besnila i ima izuzetno visok stepen smrtnosti.
Ministar zdravlja Kvinslenda opisao je incident kao „ozbiljno kršenje protokola biološke bezbednosti“. Prema njegovim rečima, trenutno se sprovodi istraga kako bi se utvrdile okolnosti nestanka i potencijalne posledice curenja ovih opasnih virusa.
Stručnjaci ističu da gubitak ovakve količine visoko opasnih patogena predstavlja pretnju po javno zdravlje, naročito u slučaju njihovog dospevanja u okolinu ili u ruke zlonamernih osoba.
Virus Hendra se smatra jednim od najopasnijih patogena na kojem naučnici aktivno rade. Godine 2021. u Australiji su zabeleženi slučajevi infekcija kod ljudi koji su bili u kontaktu sa zaraženim konjima.
Naučnici rade na razvoju vakcine protiv ovog virusa, ali njena efikasnost je zasad ograničena.
Hantavirusi predstavljaju drugu ozbiljnu pretnju. Prenose se putem izlučevina glodara i mogu izazvati smrtonosne bolesti, poput hantavirusnog plućnog sindroma.
Epidemije izazvane hantavirusima ranije su zabeležene u SAD-u, Aziji i Južnoj Americi, a stopa smrtnosti od ovih infekcija ostaje stabilno visoka.
Lisavirusi su manje poznati, ali njihova sličnost s virusom besnila čini ih izuzetno opasnima. Prenos može da se desi ugrizom zaraženih životinja, a izostanak pravovremenog lečenja dovodi do skoro 100% smrtnosti.
Podsetimo, virusi zavise od toga da moraju biti u domaćinu kako bi opstali. Većina virusa ima vrlo ograničeno vreme preživljavanja u spoljašnjoj sredini. Da bi se održale infektivne zalihe u laboratorijama, moraju ili rasti u ćelijama ili biti očuvani na izrazito niskim temperaturama.
Ukoliko ove epruvete nisu bile u zamrzivaču sa niskom temperaturom, na minus 80 stepeni Celzijusa, već primera radi u tipičnom kućnom zamrzivaču na minus 20 stepeni Celzijusa, virusi na toj temperaturi ne bi opstali. Oni bi se brzo degradirali i izgubili infektivnost, najkasnije u roku od nekoliko dana.
Teoretski, ako bi neko bio izložen sadržaju epruvete, bio bi u riziku od infekcije, ali samo tokom perioda neposredno nakon što su izvađeni iz zamrzivača.