Ratni avion razvijen pre više od pola veka dobio je novu ulogu na jednom od najtežih afričkih ratišta. Dok rusko ratno vazduhoplovstvo postepeno zamenjuje sovjetske frontovske bombardere savremenijim Su-34, deo starijih letelica nastavlja borbene operacije hiljadama kilometara od Rusije, iznad pustinja i savana Zapadne Afrike. Njihovi zadaci znatno se razlikuju od onih za koje su prvobitno projektovani, ali upravo takvo okruženje omogućava da njihove preostale sposobnosti dođu do izražaja.
Mali je poslednjih godina postao jedno od najvažnijih uporišta ruskog vojnog prisustva na afričkom kontinentu. Posle povlačenja francuskih snaga i završetka misije grupe Vagner, Moskva je proširila angažovanje zvaničnog Afričkog korpusa, uključujući kopnene jedinice, helikoptere, transportnu avijaciju i borbene avione. Za vlasti u Bamaku takva podrška ima poseban značaj zbog velikih udaljenosti, slabe putne infrastrukture i učestalih napada na izolovane vojne garnizone.
Najnoviji video-snimci pružaju neposredan uvid u ovaj deo ruskih operacija. Na njima se vide bombarderi Su-24 tokom borbenih letova i vazdušnih udara po položajima naoružanih grupa, dok njihovo angažovanje otkriva kako se ruska taktika prilagođava potpuno drugačijim uslovima od onih na ukrajinskom frontu.
Afrički korpus objavio snimke napada Su-24
Ruski Afrički korpus objavio je 1. novembra video-materijal u trajanju od približno četiri minuta, koji prikazuje borbene operacije aviona Su-24 u Maliju. Snimak je distribuiran preko ruskih informativnih kanala, uključujući Sputnik Afrique, pod porukom da ruska avijacija štiti nebo Afrike.
Prikazani su letovi bombardera, odbacivanje avionskih bombi i eksplozije na zemlji. Prema dostupnim izveštajima, korišćena su i klasična, nevođena ubojna sredstva, dok tačne lokacije, datumi svih prikazanih udara i njihov ukupan bilans nisu objavljeni.
Ciljevi ruskih i malijskih snaga prvenstveno su položaji organizacije Džamaat Nusrat al-Islam val-Muslimin (JNIM), povezane sa Al Kaidom, kao i Fronta za oslobođenje Azavada (FLA), separatističkog pokreta u kojem dominiraju Tuarezi.
Ove formacije imaju različite političke i ideološke ciljeve, ali su tokom 2026. koordinisale pojedine napade na malijske garnizone. Njihova zajednička ofanziva u aprilu dovela je do ozbiljnih gubitaka vladinih snaga, uključujući privremeni gubitak Kidala, jednog od najvažnijih gradova na severu zemlje.
Zašto je Su-24 pogodan za rat u Maliju?
Su-24 je dvomotorni supersonični frontovski bombarder sa promenljivom geometrijom krila, razvijen u Sovjetskom Savezu za prodore na malim visinama i napade na kopnene ciljeve u različitim vremenskim uslovima. U dvočlanoj posadi nalaze se pilot i navigator-operater naoružanja, koji sede jedan pored drugog, dok avion može da ponese do osam tona spoljnog tereta.
Promenljiva geometrija krila omogućava prilagođavanje različitim režimima leta, od poletanja i sletanja do velikih brzina. Su-24 može da koristi avionske bombe FAB različitih kalibara, kasetnu municiju, vođene rakete vazduh-zemlja i drugo naoružanje, zavisno od opreme konkretne verzije.

Modernizacije Su-24M i Su-24M2 obuhvatile su navigaciju, elektroniku i sisteme za upotrebu naoružanja. Posebno je poznat nišansko-navigacioni podsistem SVP-24 „Gefest“, koji proračunava optimalan trenutak odbacivanja nevođenih bombi na osnovu parametara leta, navigacionih podataka i balističkih karakteristika municije.
Ovakav sistem omogućava precizniju upotrebu klasičnih bombi bez potrebe da svaka ima sopstveni uređaj za navođenje. Međutim, dostupni snimci iz Malija ne omogućavaju pouzdano utvrđivanje kompletne opreme svakog aviona, pa oznaku Su-24M2 treba razlikovati od opšte identifikacije porodice Su-24.
Najveća prednost ovih bombardera u Sahelu proizlazi iz velikog borbenog tereta i mogućnosti relativno brzog dejstva na velikim udaljenostima. Malijska vojska raspoređena je na ogromnom prostoru, gde kopnene jedinice ponekad moraju da prevale stotine kilometara da bi stigle do ugroženog garnizona.
U takvim uslovima bombarder može da napadne koncentraciju vozila, položaje naoružanih grupa ili logističku bazu mnogo pre dolaska kopnenog pojačanja. Za neposrednu podršku jedinicama koje su već u dodiru sa protivnikom pogodniji su helikopteri i određene bespilotne letelice, dok Su-24 obezbeđuje znatno veću udarnu snagu po pojedinačnom naletu.

Od Bamaka do Kidala: ruska avijacija dobila važnu ulogu
Prisustvo ruskih Su-24 u Maliju dokumentovano je najmanje od aprila 2025. godine, kada je satelitskim snimanjem potvrđen jedan avion ovog tipa na aerodromu u Bamaku. U junu iste godine objavljeni su i snimci dva bombardera, što je tada označilo značajno proširenje vazduhoplovne komponente Afričkog korpusa.
O raspoređivanju Su-24 u Maliju tokom preuzimanja zadataka grupe Vagner bilo je reči još prošle godine. Rusko vojno prisustvo od tada je dobilo organizovaniju vazduhoplovnu strukturu, sa transportnim helikopterima Mi-8AMTŠ, jurišnim Mi-24P, teškim transporterima Mi-26 i avionima Il-76 koji održavaju snabdevanje iz Rusije.
Posebno zahtevne operacije izvedene su tokom jula 2026, kada su JNIM i FLA napali više položaja malijske vojske. Generalštab Malija potvrdio je zajednička vazdušno-kopnena dejstva sa ruskim partnerima kod Kone i Somadugua, dok su znatno intenzivnije borbe vođene oko Anefisa, na severu zemlje.
Prema malijskim vojnim izveštajima, vazdušni udari imali su važnu ulogu u odbijanju napada i kasnijem napredovanju kopnenih snaga. Njihov značaj ponovo je došao do izražaja početkom oktobra, kada su malijska vojska i Afrički korpus vratili kontrolu nad Kidalom, nakon višednevnih operacija i povlačenja separatističkih jedinica iz grada. Rusko Ministarstvo odbrane je posle velike aprilske ofanzive tvrdilo da je oko 12.000 napadača učestvovalo u koordinisanim dejstvima.
Stariji bombarder protiv protivnika bez borbene avijacije
Razlika između Malija i ukrajinskog ratišta presudna je za način upotrebe Su-24. Na ukrajinskom frontu bombarderi moraju da računaju na savremene radarske sisteme, rakete zemlja-vazduh velikog dometa i neprijateljsku lovačku avijaciju. Takva pretnja ograničava mogućnost slobodnog prilaska ciljevima i zahteva upotrebu sredstava većeg dometa.
U Maliju protivničke formacije ne raspolažu uporedivom mrežom protivvazdušne odbrane niti sopstvenim borbenim avionima. Najveću opasnost predstavljaju prenosivi raketni sistemi, protivavionski topovi, pešadijsko naoružanje i nepovoljni uslovi letenja iznad ogromnih pustinjskih područja.
Rizici ipak postoje. Jedan Su-24 povezan sa ruskim Afričkim korpusom izgubljen je 14. juna 2025. kod Gaoa, prilikom povratka sa borbenog zadatka. Malijska vojska tada je saopštila da su oba člana posade preživela i da je do nesreće došlo tokom iznenadne peščane oluje, dok su separatistički izvori tvrdili da je avion oboren.
Za rusku vojsku upotreba Su-24 u Maliju omogućava da se postojeći avioni i dalje koriste na zadacima za koje raspolažu dovoljnim sposobnostima, dok se moderniji Su-34 postepeno uvode kao njihova zamena u zahtevnijim operativnim uslovima. Za malijske snage, koje nemaju sopstvenu eskadrilu bombardera uporedivih mogućnosti, takva podrška predstavlja značajno povećanje udarne moći na velikim udaljenostima.

