Top Ivana Rablјanina ‘nestao iz zbirki Vojnog muzeja’ jos od 1941. godine nalazi se u kolekciji ninberškog Germanskog nacionalnog muzeja, ali sve počinje mnogo, mnogo ranije
U Vojnom muzeju u Beogradu, kao jedan od ”eksponata nestalih iz zbirki”, zaveden je ”top iz 1524. godine, rad dubrovačkog majstora Ivana Rablјanina”. Zanimlјivo je da sudbina ovog oruđa nije rasvetlјena ni u monografiji ”Vojni muzej 1878-2016”. Verovatno bi ova misterija ostala nerazjašnjena da Andreas Rot, profesor Nemačke škole u Beogradu, sa svojim učenicima nije započeo rad na projektu o sudbini Rablјaninovog oruđa.
![Top Ivana Rablјanina](https://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2022/01/001-3.jpg)
Johanes (Đovani) Baptista Arbenzis de la Tole, Batista d’Arbe (1470-1530, Arba, naziv za Rab), kasnije prozvan Ivanom Rablјaninom, svoj livački posao je pokrenuo na rodnom Rabu. No, 8. oktobra 1504. godine ponudio je svoje usluge Veću umolјenih Dubrovačke Republike. Uverivši se u njegou stručnost, Veće ga je sredinom aprila 1505. primilo u državnu službu.
Ivan je do svoje smrti, 1540, u Dubrovniku izlio veliki broj topova različitih tipova i kalibara, koji su se odlikovali izvanrdnim kvalitetom i raskošnim ukrasima. Već proslavlјen u Mediteranu, majstor je primao i privatne narudžbine (uglavnom za brodske topove namenjene trgovačkoj floti) dubrovačkih trgovaca ali i ličnosti iz Italije i Portugalije. Tako se, nakon smrti čuvenog livca, značajan broj topova sa njegovim popisom zatekao širom Mediterana, ali i u arsenalu dubrovačke tvđave.
No, 20. maja 1806. francuske trupe generala Lauristona okupirale su Dubrovnik i odmah počele da razvlače stara oruđa izvanredne istorijske vrednosti. Kako su topovi ukrcavani na brodove, Francuzi su nekoliko primeraka velike težine, razbili na više delova. Kardinal Mario Mateije u to vreme zabeležio da su u Dubrovniku još uvek postojala četiri topa sa natpisom ”Opus Baptiste” (Rad Baptista de la Tole). Ovu praksu su preuzeli i Austrijanci, koji su 29. januara 1814. grad zauzeli od Francuza. Tako je razumlјivo da se jedna cev – rad Ivana Rablјanina, našla i u kolekciji bečkog Arsenala, kasnije Vojnog muzeja.
![Top Ivana Rablјanina](https://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2022/01/002-1.jpg)
Daleko je zanimlјivija istorija Ivanovog dela iz 1524 godine koje je nestalo iz našeg muzeja. Naime, samo dve godine posle osvajanja Dubrovnika, 15. septembra 1806, francuske trupe su ušle i u Nirnberg. Jedan oficir je nakon nekoliko dana ilegalno prodao top Ivana Rablјaina iz 1524. poznatom austrijskom kolekcionaru i trgovacu oružjem te epohe (koji je, uzgred, oružjem ilegalno snabdevao i ustaničku Srbiju), Jozefu fon Ditrihu. Istina, ostaje nerazjašnjeno da li se oruđe tada već nalazilo u starom nirnberškom Arsenalu ili su ga dovuke francuske trupe. Naime, nemački car Karlo V je tokom Šmalkaldskog rata (1546-1547) dobio značajnu pomoć u artilјeriji iz Italije, pa je moguće da su se među ovim materijalom nalazila i dubrovačka oruđa.U svakom slučaju, Ditrih je top, kao jedan od najdragocenijih eksponata, izložio u svom zamku Fajstric u Donjoj Austriji. Tokom 1845 godine, Ditrihova ćerka Ana udala se za Ludviga Johana Nepomuka, kneza Sulkovskog, hercoga od Bijelica. Tako je, nakon Ditrihove smrti, zamak sa kompletnom zbirkom prešao u posed porodice Sulkovski. No, Ludvigov i Anin sin, Edgar princ Sulkovski, 1889 godine je prodao dubrovačku cev novoosnovanom (1855) Germanskom nacionalnom muzeju u Nirnbergu. Sve je ukazivalo da je ovaj vredni artefakt završio svoje putešestvije u fondu nirnberškog muzeja. No, situacija se izmenila po okončanju Prvog svetskog rata i stvaranja nove države na Balkanu – Kralјevine Srba, Hvata i Slovenaca, odnosno, Jugoslavije. Nova država je bitno uticala na funkciju Vojnog muzeja u Beogradu – njegova delatnost i sfera interesovanja sada se proširila na istorijske znamenitosti svih zemalјa koje su obuhvatile nove granice. Posebno interesovanje usmereno je upravo na Dubrovnik, poznat po dugotrajnim vezama sa Srbijom. Za top u nirnmberškom muzeju lično se zainteresovao i knez Pavle Karađorđević, inače poznati lјubitelј umetnosti. Prema nekim navodima, on je 1936. godine pokušao da otkupi ovo oruđe ali je odbijen. S druge strane, i sami Dubrovčani su pokušavali da povrate svoje relikvije. Direktor Dubrovačkog muzeja, Lucijan Marčić, tokom 1936 i 1937. godine vodio je uzaludnu prepisku sa muzejima u Beču i Nirnbergu. Kako je to kod nas uobičajeno, u čitavu priču se umešala politika; u želјi da pridobije Jugoslaviju za Trojni pakt, a na predlog Hermana Geringa, Hitler je iskoristio posetu kneza Pavla Nemačkoj i, 3. juna 1939, svečano mu poklonio top iz Nirnberga. Ceremonija predaje je po nacističkom običaju izvedena pompezno: cev je iz Nirnberga prebačena u Potstam i svečano izložena tačno na ulazu u zamak Belvi, u kome su Knez-namesnik i priceza Olga odseli.
Nakon prenosa u Beograd, knez Pavle je top predao Vojnom muzeju, gde je uredno inventarisan pod rednim brojem 1 na strani 250 treće knjige. U suštini, to je bila cev brodskog topa tipa sakro, falkonet ili kartaun (”kvartana od nave”) sa natpisom na latinskom ”Rad Baptista” (Opus Baptistae), godinom izrade (1524, rimskim ciframa), grbom Sv. Vlaha i arsenalskim brojem 46. Kalibar topa je bio 80 mm, dužina 2000 mm a masa – 450 kilograma.
![Knez Pavle sa Hilerom u poseti Berlinu](https://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2022/01/003-1.jpg)
Na žalost, eksponat se nalazio na Kalemegdanu samo dve godine. Nakon okupacije Jugoslavije, glavni kustos bečkog Vojnog muzeja Alfred Mel (Alfred Mell, 1880-1962) je u periodu od aprila do juna 1941. obišao sve beogradske muzeje i izneo zahtev da se cev – Hitlerov poklon iz 1939, vrati u Beč odnosno Nirnberg. Na predlog nemačkog načelnika Vojnog odelјenja za zaštitu kulturne baštine, Johana fon Rajsvica, načelnik Drugog odelјenja vojne administracije Generalnog komesarijata Latvije, dr. Egon Bener (Egon Bönner, 1901-1981), za izuzimanje eksponata iz beogradskog Vojnog muzeja zadužio je oficira za prikuplјanje ratnog plena na dužnosti pri komandi Brdske armije br. 20 u finskom gradu Rovanijemi, majora Rugea. Ruge je upoznat sa zahtevima Alfreda Mela, ali i dr. Hilea i poslanika u Zagrebu Erharda Šifnera (vortragender legationsrath dr Erhard Schiffner, 1887-1964), načelnika Rozenbergovog (Alfred Rosenberg; 1893-1946) štaba u Zagrebu. Naime, i Nezavisna Država Hrvatska je tražila da se njoj ustupi dubrovačko oruđe. Zagreb je za ovakav gest imao podršku Operativnog štaba rajhslajtera Rozenberga (Einsatzstab Reichsleiter Rosenberg, ERR, osnovan u junu 1940), zaduženog za plјačkanje kulturno-istorijskih dobara iz okupiranih zemalјa, naročito kada je Rozenberg, 20. aprila 1941, postavlјen na čelo Ministarstva Rajha za okupirane istočne oblasti (Reichsministerium für die besetzten Ostgebiete). Nakon okupacije Francuske i početka izvlačenja kulturnog blaga iz Pariza, Rozenberg je došao u sukob sa Geringom koji je imao iste planove.
Ruge je u svom izveštaju fon Rajnvicu br. 78/43 od 22. januara 1943. naveo kako je top – rad Ivana Rablјanina, ekspedovan u Beč a potom u Nirnberg još 1941. godine a da su zahtevi NDH odbijeni. Egon Bener je 1942. prekomandovan u Vermaht i u proleće 1943. raspoređen u Beograd na dužnost vojnog zapovednika (Militärbefehlshaber) glavnokomandujućeg generala (Kommandierender General undund Befehlshaber) u Srbiji, generala Paula Badera (Paul Bader, 1883-1971).
No, bilo bi nepravedno a ne reći da su Johan fon Rajsvic i major Ruge, očito u dogovoru, puno učinili da se spasu kulturna dobra od značaja za srpsku istoriju. O Rajsvicu je pisalo dosta istoričara, uključujući i Dejana Medakovića (”Efemeris”). No, kapitalno delo o ovom arheologu je svakako knjiga Andreasa Roth-a, ”Johan Albrecht von Reiswitz (1899-1963)” u kome je naveden niz detalja kako je Rajsvic pomogao da se spase niz eksponata iz beogradskih muzeja. .
![Karađorđevi topovi vraćeni Vojnom muzeju](https://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2022/01/004-1.jpg)
Tako se ekponat ”nestao iz zbirki Vojnog muzeja” još od 1941. godine nalazi u kolekciji nirnberškog Germanskog nacionalnog muzeja, dok se topovi ”sliti za vladenija Karađođa Petroviča” i danas nalaze izloženi u Vojnom i Istorijskom muzeju Srbije u Beogradu.