Počeci rasta ruske zemlje nisu najavljivali da će se ona jednog dana proširiti i na tri kontineta. Od Kijevske Rusije (Киевская Русь, Древняя Русь, Древнерусское госуда́рство) do Ruske Federacije pređen je dug put, obeležen ratovima kojih je bilo gotovo trista. Od vremena pokrštavanja Rusije s kraja desetog veka njeni neprijatelji pokušavali su da na sve načine da je zaustave.
Jedan od brojnih neuspelih pokušaja bilo je i davanje drugačijeg naziva, pa je dugo na Zapadu bio korišćen naziv Rutenija (lat. Ruthenia, nem. Ruthenien). Pored viševekovnog tretiranja pravoslavnih Slovena kao paganskih naroda, usiljenim, ali neuspešnim korišćenjem ovog egzonimskog naziva pokušavano je da se slovenske zemlje politički, religiozno i geografski aziliraju.
Ekpanziju Rusije, ali i odbranu njene teritorije, aktivno je podržavala Ruska pravoslavna crkva i ona je bila oduvek nerazdvojni deo ruskog etnosa. Čak i u najtežim vremenima po nju, u doba staljinizma, ona je stala uz narod bez obzira na imanentan ideološki raskol sa svetovnom vlašću. Time smo se bavili u tekstu ”Uloga RPC u Drugom sv. ratu”. Brojni sveštenici postali su visoki oficiri i nosioci značajnih odlikovanja za ličnu hrabrost. To nije ništa čudno jer je svetovna tradicija ratovanja upisana i u duhovnu osnovu ruskog bića. Mnogo ruskih sveštenika lično je učestvovalo u ratovima deleći sudbinu naroda kome su propovedali i činodejstvovali, pa su mnogi kanonizovani.
Ruska teologija posebno izdvaja iz plejade svetaca-ratnika čak 47 njih koji su svetački oreol i popularnost zaslužili i zbog svog ratnog doprinosa. I od tih, probranih, ima još onih koje treba izdvojiti kao najomiljenije u ruskom narodu. Sveci s mačem nisu samo ruska tradicija, ali je kod njih najmasovnija.
Sveti ravnoapostolski veliki knez Vladimir Svatoslavič
Veliki državnik i vojskovođa (Владимир Святославич, Володимѣръ Свѧтославичь) poznat je po više imena: Vladimir Prvi Veliki, Sveti Vladimir ili Vladimir Krstitelj. Krstivši se, dobio je hrišćansko ime Vasilij (Василий). Živeo je između 958 i 1015 godine. Veliki knez Kijeva, 988. godine primio je hrišćanstvo, a zatim pokrstio celu Kijevsku Rusiju. U pamćenju naroda poistovećuje se sa Vladimirom Crvenim Sunašcem (Влади́мир Кра́сное Со́лнышко), mitskom ličnošću Kijevskog ciklusa.
Slave ga kao ravnoapostolskog u pravoslavlju i rimokatoličanstvu. Zahvaljujući svom pokrštavanju i okretanju države ka pravoslavlju, sveti knez je umeo da zaključi savez s Vizantijom, najmoćnijom državom tog vremena. Stupanjem u brak sa caricom Anom, sestrom vizantijskog imperatora, taj položaj je još više pojačao. Njen brat bio je Vasilij Drugi (Василий II Болгаробойца). Ana (Анна Византийская) bila je iz Makedonske dinastije jermenskog porekla (Македонская династия, Армянская династия, Василийская династия), pa nije ni čudo što se Moskva smatra Trećim Rimom.
Knez je bio dobar diplomata ali i sjajan vojskovođa. Vrlo ozbiljno je ojačao i raširio svoje teritorije stigavši na obale Baltičkog mora, ali i u Zakarpatje, na teritoriju Belih Hrvata. Svojim opasnim susedima s istoka, iz Velike stepe, stavio je do znanja da je ozbiljan protivnik i obeshrabrio je njihove osvajačke ambicije. Pri tom je u nekoliko pohoda razbio vološke Bugare i Hazare namećući im svoje zakone i poreze. Ne zna se vek ni godina njegove kanonizacije, ali se kao svetac spominje najpre u srpskim, a zatim i u ruskim spisima (prolozima) već sredinom XIV veka.


Prepodnobni Ilja Muromec
U Rusiji on je oduvek imao mitske osobine, počevši od fizičkog izgleda pa do nadljudskih moći. Često su ruskim oružjima davali njegovo ime. Međutim, on jeste stvarno postojao i živeo je u XII veku. Ponikao je u seoskoj porodici. Kao mali bio je paralizovan, ali je u mladosti isceljen čudesnim molitvama hodočasnika. Tako kaže legenda. Pridružio se sviti kijevskog kneza i dugo aktivno ratovao braneći granice Rusije.
Postao je poznat po mnogim podvizima i neviđenoj snazi. Sigurno je mnogo priča o njemu proizvod narodnog verovanja i mitologije. Te priče su bile veoma uverljive i primamljive (kao naše priče o kraljeviću Marku), pa su ih čak i germanska plemena prihvatala kao deo svoje usmene baštine. Godine 1643. Ilja Muromec je kanonizovan zajedno s 69 podvižnika Kijevo-pečerske lavre. Ruska vojska ga je dugo smatrala svojim zaštitnikom.
Blaženi veliki knez Dimitrije Donski
Sa imenom ovog sveca (Благоверный великий князь Дмитрий Донской) vezano je jedno od najvažnijih doba istorije Rusije – oslobođenje od gotovo dva i po veka tatarsko-mongolskog ugnjetavanja. Veliki knez moskovski prekinuo je međuplemićke sukobe i posvetio se odbrani otadžbine. Uspeo je da okupi kneževe za borbu protiv Mamajeve tatarske vojske. To je bila važna odluka jer ruska vojska nije do tada postigla nijednu veću pobedu nad Tatarima.
Znajući da ga čeka neizvesna bitka na Kulikovskom polju knez je potražio savet i blagoslov od Sergija Radonješkog. On mu je uz blagoslov poslao i dva svoja monaha – ratnika o kojima će biti reči. Ruske trupe su razbile Tatare osmog septembra 1380. godine kraj reke Don, posle čega je Dmitrij Ivanovič svom imenu dodao i titulu Donski. Mnogo ulica i manastira nosi ime po njemu, a kuriozitet je da je i prva stanica metroa koja je prešla granicu starog Moskovskog prstena nazvana njegovim imenom.


Aleksandar Peresvet
On je jedan od pomenuta dva monaha koji su uz blagoslov Radonješkog učestvovala u Kulikovskoj bici, jer su crkvena pravila tog vremena zabranjivala sveštenicima da ratuju. Međutim, njih Radonješki nije slučajno blagoslovio jer su obojica pre monašenja bili profesionalni ratnici, pa je on pravilno razmišljao pretpostavljajući da će njihovo prisustvo motivisati ratnike. Tako je i bilo. Pre bitke po jedan najbolji borac s ruske i mongolske strane izašli su na čistinu ispred falangi na dvoboj.
Naspram Peresveta našao se Tatarin Čelubej za kog se govorilo da ima natprirodne, magijske i okultne moći, uspevajući da zastraši protivnike. Međutim, naišao je na pravoslavnog sveštenika koji nije čak ni oklop nosio. U trenutku susreta istovremeno su jedan drugog proboli kopljima i poginuli. Međutim, po tadašnjim ratnim običajima, Peresvetu su obe strane priznale pobedu jer je Tatarin, izbačen iz sedla, pao prema neprijatelju.
Andrej Osljabja
Peresvetov blagosiljani saborac Andrej Osljabja (Андрей Ослябя) takođe se na Kulikovskom polju borio u mantiji, bez oklopa, što je bio izvanredan primer hrabrosti i podsticaj saborcima. On i Peresvet su bacali kocku ko će ostati kao obezbeđenje kneza Dmitrija čuvajući ga od tatarskih napada.
On je svoj zadatak, mada teško ranjen, uspešno izvršio i potom se oporavio. Tatari nisu znali da se ispod mantije krije visoki oficir i profesionalni vojnik koji je komandovao velikom moskovskom jedinicom u bici na reci Pjani (Битва на реке Пьяне 1367, danas u Mordoviji, Povoložje). Zajedno sa svojim ratnim drugom kanonizovan je u XVII veku.


Aleksandar Nevski
Jedno od najvećih imena početaka rasta Ruske imperije, Aleksandar Nevski (Святой благоверный князь Александр Невский, svetovno Александр Ярославич Невский) započeo je niz ruskih pobeda. O tome je napisano mnogo knjiga pa ćemo ovde navesti samo najvažnije podatke. Najpre je potukao 1240. godine Šveđane kod Neve, pa je po toj bici i dobio nadimak.
Potom je 1242. godine na zaleđenom Čudskom jezeru razbio vojsku nemačkih vitezova. Kasnije se uputio u dubinu baltičkih zemalja pokazujući ogroman ratnički talent. Litvanci su bežali ispred njegovih trupa bacajući oružje. Istorija ga je zapamtila ne samo kao velikog ratnika, već i kao diplomatu, štedljivog domaćina i pravičnog sudiju. Pred samu smrt (pretpostavlja se da je bio otrovan) knez je primio monaštvo i dobio ime Aleksej. Kanonizovan je 1547. godine.
Admiral Ušakov
Nema pomorca koji nije čuo za velikog admirala. Fjodor Ušakov (Фёдор Фёдорович Ушаков) svetsku slavu stekao je u ratovima protiv Otomanske imperije za vreme Ekaterine Druge Velike. Predvodeći cnomorsku flotu nekoliko puta je do nogu potukao turske admirale, a na kraju je otomansko brodovlje i potpuno uništio u bici kod rta Kaliakrija (severna Bugarska) 1791. godine. Posle toga učestvovao je u oslobađanju jonskih ostrva od francuske okupacije. Tada je pokazao i pravničko umeće radeći na ustavu kojim je pojačana narodna uprava. Kao ratnik on se smatra osnivačem nove taktike morskih bitaka koju je demonstrirao originalnim napadnim operacijama pri oslobođenju Krfa. Prvi put je primenjen jedinstven oblik brodskog desanta.
U Rusiji i njenim oružanim snagama posebno mesto zauzimaju još četiri sveca. Izdvajamo najpre Sergeja Radonješkog ( Радонежский, игумен земли Русской, всея России чудотворец) osnivača Svetotrojickog manastira (Sergejev posad, Trojicko-sergejevska lavra), jednog od centara ruskog pravoslavlja. Smatra se duhovnim vođom i ujediniteljem ruskog naroda. Živeo je u XIV veku.
Sveti velikomučenik Georgije Pobedonosac (Sv. Đorđe, Свято́й Гео́ргий, Гео́ргий Каппадоки́йский, Гео́ргий Ли́ддский) bio je rodom iz Bejruta i služio je u armiji Dioklecijana kada se proslavio kao veoma talentovan vojskovođa, general. Pao je kao žrtva svoje vere jer je tada Dioklecijan bio jedan od najvećih pobornika progona hrišćana. On je hrabro stao pred imperatora i rekao mu da se odriče ranije vere i pristupa hrišćanstvu. Podvrgnut je, za primer, mukama pre nego što je pogubljen. Smatra se zaštitnikom ratnika, ali i Moskve u čijem grbu se nalazi. Svecem je proglašen još u četvrtom veku.



Oružane snage Rusije prihvatili su Arhangela Mihaila kao glavnog zaštitnika; on je i zaštitnik ljudi od đavola i bezakonja. Nazivaju ga još i arhistrateg jer se smatra komandantom božje vojske. Više od hiljadu godina prihvaćen je i kao zaštitnik cele Rusije. Mit mu pripisuje pobede nad Luciferom i Satanom. Na svim ikonama pojavljuje se u rimskom oklopu, s podignutim mačem ili kopljem, u borbenom stavu prema nekom zmaju ili demonu. Štaviše, smatra se najvećim zaštitnikom pravoslavne vere i borcem protiv jeresi.
Još jedan svetac je na najvišem pijedestalu vojnika, a to je Sv. Ilija (Святой пророк Божий Илия). On je najpoštovaniji starozavetni svetac. Njegovo postojanje nije istorijski dokazano mada se smatra da je rođen u devetom veku pre nove ere. Zaštitnik je zemlje i groma, a na njegov dan osnovane su Vazdušno-desantne snage, legendarni VDV.
