Američki jurišni avion A-10 Thunderbolt II (Warthog), jedan od najprepoznatljivijih borbenih aviona američkog ratnog vazduhoplovstva, ponovo se našao u operativnoj upotrebi na Bliskom istoku. Odluka Pentagona da privremeno obustavi planirano povlačenje ovog veterana doneta je u trenutku kada SAD proširuju operacije u regionu, a A-10 dobija zadatak da učestvuje u misijama u okviru operacije „Epska bes“.
Iako je avion godinama bio na listi za postepeno povlačenje iz aktivne službe, američka vojska je procenila da u određenim tipovima operacija i dalje ima prednosti koje savremeni avioni ne mogu lako da zamene.
Zašto Pentagon ponovo koristi A-10
Jedan od glavnih razloga za povratak ovog aviona u operacije jeste ekonomija rata. Moderni lovci pete generacije, poput F-35, imaju izuzetno visoke operativne troškove po satu leta. Takvi avioni idealni su za složene misije i prodor u snažno branjeni vazdušni prostor, ali su daleko manje praktični za dugotrajne misije nadzora i patroliranja.
A-10 je projektovan upravo za takve zadatke. Njegova konstrukcija omogućava dugo zadržavanje iznad bojišta pri relativno malim brzinama, što je osobina koja se pokazala izuzetno korisnom u sukobima gde je potrebno kontinuirano pratiti kretanje neprijateljskih grupa na zemlji.
Prema dostupnim informacijama, avion se trenutno koristi u udarnim misijama protiv pojedinih oružanih grupa u Iraku, gde američke snage nastoje da spreče lansiranje bespilotnih letelica i napade dronovima.

Lov na dronove Shahed
Posebnu ulogu A-10 ima u otkrivanju i neutralisanju mobilnih timova koji koriste bespilotne letelice. Zahvaljujući sporijem letu i dugom vremenu patroliranja, posade mogu duže posmatrati određene oblasti i reagovati u trenutku kada se pojavi cilj.
Kako bi smanjila troškove operacija, američka vojska koristi rakete Hydra 70 opremljene kompletima za navođenje APKWS II. Ova kombinacija pretvara relativno jeftine nevođene rakete u precizno oružje.
Takvo rešenje omogućava uništavanje dronova, uključujući letelice tipa Shahed, bez trošenja skupljih projektila kao što su AIM-9 Sidewinder, koji su namenjeni složenijim ciljevima.

Legendarni top koji i dalje ima svoju ulogu
Jedna od najprepoznatljivijih karakteristika A-10 ostaje njegov rotacioni top GAU-8/A Avenger kalibra 30 milimetara. Ovaj top, razvijen još tokom Hladnog rata, i dalje se smatra jednim od najsnažnijih avionskih topova ikada ugrađenih u borbeni avion.
Za razliku od vođenog naoružanja, top ne zavisi od GPS signala ili laserskog obeležavanja cilja, što znači da ostaje efikasan čak i u uslovima elektronskog ometanja.
U savremenim sukobima, gde se sve češće koriste sistemi za elektronsko ratovanje, takva sposobnost ponovo dobija na značaju.

Ograničenja starog jurišnika
Ipak, uprkos svim prednostima, A-10 ima i ozbiljna ograničenja. Avion je projektovan za rat u kome protivnik nema snažnu protivvazdušnu odbranu. U današnjim uslovima, gde su moderni radarski sistemi i prenosive rakete zemlja-vazduh široko rasprostranjeni, A-10 bi bio izuzetno ranjiv u prostoru sa snažnom PVO.
Zbog toga se ovaj avion ne koristi u zonama gde postoji ozbiljna protivvazdušna pretnja, posebno ne u vazdušnom prostoru država koje raspolažu razvijenim sistemima PVO.
U praksi to znači da A-10 deluje samo u oblastima gde je vazdušna nadmoć već obezbeđena. Tu ulogu preuzimaju savremeni lovci poput F-22 Raptor i F-35, koji su projektovani za probijanje protivničke odbrane.

Logistički izazovi
Upotreba A-10 u modernim vazdušnim operacijama donosi i određene logističke komplikacije. Njegovi parametri dopunjavanja goriva u vazduhu nisu u potpunosti kompatibilni sa tempom kojim lete moderni borbeni avioni.
Zbog toga avioni-tankeri KC-135 često moraju da smanjuju brzinu i lete na nižim visinama kako bi omogućili dopunjavanje goriva A-10 avionima. Takve procedure mogu privremeno usporiti operacije čitave udarne grupe.

Zašto A-10 i dalje opstaje
Uprkos starosti konstrukcije i planovima za njegovo povlačenje, A-10 i dalje ima specifičnu ulogu koju nijedna druga platforma nije u potpunosti preuzela.
U sukobima niskog intenziteta, gde je potrebno dugo patroliranje, snažna vatrena podrška i relativno niski operativni troškovi, ovaj avion i dalje predstavlja praktično rešenje.
Zbog toga Pentagon nastavlja da ga koristi u sekundarnim zonama sukoba, dok se savremeniji i znatno skuplji sistemi čuvaju za strateški važnije operacije.
Na neki način, povratak A-10 u operacije na Bliskom istoku pokazuje jednu staru vojnu lekciju dokazanu i u Ukrajini, tehnološki napredak ne znači uvek da staro oružje gubi vrednost. Ponekad se upravo u dugim i iscrpljujućim sukobima pokazuje da platforme razvijene pre nekoliko decenija i dalje mogu da ponude ono što je najpotrebnije na bojištu, kombinaciju velike vatrene moći, izdržljivosti i niskih troškova.
