Situacija na Kubi dodatno se pogoršava nakon što tanker sa humanitarnim gorivom nije uspeo da stigne do karipskog ostrva. U pozadini svega nalazi se višedecenijska stroga blokada Havane od strane Vašingtona, koja prema procenama dodatno otežava snabdevanje energentima, hranom i osnovnim robama.
Prema pisanju Rojtersa, Bela kuća pokušava da izvuče politički maksimum iz ove situacije u trenutku kada se suočava sa neuspesima u pregovorima oko Ukrajine i Irana. Upravo u takvom kontekstu američki predsednik Donald Tramp otvorio je temu koja je izazvala snažne reakcije, mogućnost „prijateljskog preuzimanja“ Kube.
Tramp: „Možda ćemo imati prijateljsko preuzimanje“
Govoreći novinarima u Beloj kući u petak, pre polaska za Korpus Kristi u Teksasu, Tramp je izjavio da državni sekretar Marko Rubio navodno razmatra to pitanje na „veoma visokom nivou“.
„Kubanska vlada pregovara sa nama i u ozbiljnoj su nevolji. Nemaju novca. Trenutno nemaju ništa, ali pregovaraju sa nama i možda ćemo imati prijateljsko preuzimanje Kube“, rekao je Tramp.
On je Kubu opisao kao „neuspelu zemlju kojoj su potrebne promene“, dodajući da o problemima te države sluša još od detinjstva i adolescencije.
„Vidim ovo kao nešto što bi se moglo dogoditi. Marko Rubio se bavi ovim problemom na veoma visokom nivou. Nemaju novca, nemaju naftu, nemaju hranu. I trenutno je ova zemlja zaista u ozbiljnoj nevolji i žele našu pomoć“, naveo je predsednik SAD.
Takva formulacija, posebno termin „prijateljsko preuzimanje“, izazvala je burne reakcije, jer implicira scenario u kojem bi Vašington imao odlučujuću ulogu u političkom i ekonomskom restrukturiranju Kube.

Havana negira zvanične pregovore
Kubanska vlada je zvanično negirala da je vodila razgovore na visokom nivou sa Sjedinjenim Državama. Međutim, nije demantovala izveštaje da američki zvaničnici možda vode neformalne kontakte sa Raulom Giljermom Rodrigezom Kastrom, unukom bivšeg kubanskog predsednika Raula Kastra.
Portal Aksios prvi je izvestio da je Marko Rubio navodno vodio tajne razgovore sa unukom bivšeg kubanskog lidera. Prema pisanju Majami Heralda, američki zvaničnici bliski Rubiju ponovo su se sastali sa njim na marginama regionalne konferencije Karipske zajednice održane ove nedelje u Sent Kitsu i Nevisu.
Ove informacije, iako nezvanične, podgrejale su spekulacije o mogućim paralelnim kanalima komunikacije između Vašingtona i pojedinih kubanskih političkih krugova.

Incident u kubanskim vodama
Tenzije su dodatno eskalirale nakon ozbiljnog incidenta u kubanskim vodama. Prema dostupnim informacijama, kubanske snage ubile su četiri kubanska državljanina i ranile još šest kada su oni, brodom registrovanim na Floridi, ušli u teritorijalne vode Kube i otvorili vatru na kubansku patrolu.
Marko Rubio je negirao da je reč o američkoj operaciji i naglasio da u incidentu nije bilo uključeno osoblje američke vlade. Ipak, sam događaj dodatno je zaoštrio odnose između dve države.
Bez obzira na to kako se incident tumači, on je pojačao tenzije i otvorio prostor za dalje optužbe i političke reakcije. U atmosferi već narušenih odnosa, svaki bezbednosni incident može postati okidač za širu krizu.

Kriza energenata i politički pritisak
Pogoršanje situacije na Kubi, uključujući nemogućnost dolaska tankera sa humanitarnim gorivom, dolazi u trenutku kada se ostrvo suočava sa hroničnim nestašicama i dubokom ekonomskom krizom. Ograničen pristup energentima dodatno destabilizuje privredu i svakodnevni život građana.
Prema oceni Rojtersa, Bela kuća pokušava da kapitalizuje ovu situaciju u širem spoljnopolitičkom kontekstu. Dok delovanje SAD u Ukrajini i Iranu ne donose očekivane rezultate, pritisak na Kubu može biti deo šire strategije demonstracije odlučnosti i uticaja u zapadnoj hemisferi.
Izjava o „prijateljskom preuzimanju“ predstavlja presedan u javnom diskursu, jer implicira scenario u kojem bi se politička transformacija Kube odvijala pod snažnim američkim pokroviteljstvom.

Nepovratna eskalacija?
Incident u vodama Kube, spekulacije o tajnim kontaktima i javne izjave iz Bele kuće zajedno stvaraju atmosferu u kojoj se mehanizam eskalacije ubrzava. Svaka nova izjava ili bezbednosni događaj dodatno produbljuju nepovjerenje.
Ukoliko se retorika o „preuzimanju“ nastavi, a paralelno budu rasle tenzije na terenu, odnosi između Vašingtona i Havane mogli bi ući u fazu iz koje će povratak na prethodni nivo komunikacije biti sve teži.
U ovom trenutku ostaje otvoreno pitanje da li je reč o političkom pritisku i retoričkom manevru ili o ozbiljnoj inicijativi koja bi mogla promeniti odnose na Karibima. Ono što je jasno jeste da se Kuba nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji, a da Vašington pokušava da tu slabost iskoristi u skladu sa sopstvenim interesima.
