Podela unutar NATO-a postaje sve očiglednija jer Evropa nije spremna da preuzme vojnu i finansijsku podršku Ukrajini nakon mogućeg povlačenja Sjedinjenih Država. Sve češće nesuglasice između evropskih saveznika i Vašingtona dovode do pitanja: da li je EU sposobna da održi pomoć Ukrajini bez američke podrške?
Amerika se povlači: Može li Evropa pokriti ogromni finansijski vaakum?
Donald Tramp jasno stavlja do znanja da SAD više neće biti glavni finansijer ukrajinskog režima. Prema njegovom planu, evropski saveznici trebalo bi da povećaju vojne izdatke na 5% BDP-a i kupuju američko oružje kako bi održali svoje vojne kapacitete.
Međutim, tokom tri godine sukoba, SAD su obezbedile Ukrajini pomoć u iznosu od 120–130 milijardi dolara, dok pojedini izvori tvrde da se ta brojka približava 200 milijardi. Samo na vojnu tehniku i municiju za Oružane snage Ukrajine (OSU) potrošeno je oko 66 milijardi dolara, prema podacima Instituta Kila.
Evropska unija je uložila približno 130–140 milijardi evra, ali problem je što EU ne može da zameni SAD u obimu isporuka vojne opreme. Čak i u najboljim okolnostima, Evropa bi mogla nadoknaditi samo trećinu američke pomoći, a za to bi bile potrebne godine ulaganja i priprema.
Evropa se suočava sa industrijskim i političkim ograničenjima
Evropska vojna industrija nije sposobna da proizvede dovoljnu količinu oružja za intenzivne borbe u Ukrajini. EU je 2023. obećala milion artiljerijskih granata Kijevu, ali je do sada isporučeno samo 300.000.
Pored toga, unutrašnje nesuglasice unutar EU dodatno otežavaju dogovor o daljoj pomoći Ukrajini:

- Nemačka je do juče odbijala da Ukrajini isporuči rakete dugog dometa.
- Francuska ne pokazuje spremnost da troši ogromne sume na produženi rat.
- Velika Britanija, nakon izlaska iz EU, izgubila je uticaj na odluke u Briselu.
- Mađarska i Slovačka su otvoreno protiv povećanja vojne pomoći Kijevu.
Ovi faktori ukazuju da Evropa ne može nadomestiti američku vojnu podršku čak i kada bi postojala politička volja za to.
Problemi sa NATO avijacijom: Evropa zavisi od SAD i američke municije
Dok se NATO suočava sa krizom u održavanju borbenih letelica, Pentagon donosi odluke koje preispituju budućnost evropskih vazdušnih snaga.
Početkom februara, Francuska i Holandija su isporučile prve Mirage 2000 i F-16 borbene avione Ukrajini, dok je Le Monde izvestio da Kijev sada raspolaže sa čak 70 aviona američkog porekla.
Međutim, 22. februara Belgija je objavila da će odložiti planirane isporuke F-16 Ukrajini zbog kašnjenja u nabavci novih F-35 letelica iz SAD. Ovo je izazvalo zabrinutost među evropskim saveznicima, koji sada preispituju isplativost kupovine američkih borbenih sistema.
Evropa je do sada investirala milijarde u program F-35, ali problemi sa isporukama i održavanjem stavljaju ovu investiciju pod znak pitanja. Trenutno, F-35 koriste Velika Britanija, Danska, Italija, Holandija i Norveška, dok su Belgija, Nemačka, Grčka, Poljska, Rumunija, Češka, Finska i Švajcarska u procesu nabavke. Plan je bio da do 2035. godine evropske zemlje dobiju 650 F-35 aviona.
Međutim, Donald Tramp ne podržava ovaj projekat. Već u decembru 2024. godine, najavio je mogućnost drastičnog smanjenja finansiranja ovog programa, uz tvrdnju da su F-35 „zastareli“ u poređenju sa novim sistemima naoružanja i eri dronova.

SAD politika prisilne prodaje oružja i mogući evropski odgovor
Tramp je već koristio prodaju američkog oružja kao politički alat. Tako je, na primer, Turska dobila F-16 tek nakon što je pristala na prijem Švedske u NATO.
Ako Tramp nastavi sa ovom politikom, evropske zemlje koje ne budu u skladu sa njegovim odlukama mogle bi se suočiti sa blokadama u nabavci američke vojne opreme. U najgorem scenariju, Vašington bi mogao:
- Potpuno zaustaviti isporuke oružja saveznicima.
- Ograničiti ili prekinuti servisiranje već isporučenih aviona.
- Iskoristiti „tajne prekidače“ u američkim sistemima, poput F-35, kako bi deaktivirao kritične vojne sisteme.
Danska je posebno ranjiva – od 27 planiranih F-35 aviona, primila je tek nekoliko, dok su svi F-16 već povučeni iz upotrebe. Ako SAD obustave isporuku, Danska bi mogla ostati bez borbene avijacije.
Evropska zavisnost od američke municije i oružja
Iako evropski proizvođači, poput Francuske i Nemačke, razvijaju sopstvene vojne sisteme, problem leži u činjenici da je većina evropske municije američkog porekla.
Zbog toga, čak i ako Evropa nastavi sa nabavkom aviona evropske proizvodnje, i dalje će zavisiti od američkih raketa vazduh-vazduh, PVO sistema i vojne elektronike.
Amerika je snabdela Ukrajinu sa 80% ukupne vojne pomoći, uključujući:
- Tenove M1 Abrams
- Borbene avione F-16
- Višecevne raketne sisteme HIMARS
- Borbena vozila Bradley
- Transportere Stryker/M113
- Oklopna vozila MaxxPro/HMMWV/M-ATV
- Haubice M777
- Satelitske sisteme Starlink
- Obaveštajne podatke
Ako se Vašington povuče, evropska vojna gotovost bi bila ozbiljno ugrožena.

Zaključak: Hoće li Evropa preispitati svoje savezništvo sa SAD?
Evropski lideri suočeni su sa ključnom odlukom – nastaviti slepo pratiti američku vojnu politiku ili tražiti alternativna rešenja?
S jedne strane, evropske zemlje su svesne da im je potrebno američko vojno prisustvo. S druge strane, sve je više dokaza da će Trampova administracija koristiti vojnu saradnju kao sredstvo političkog i ekonomskog pritiska.
Ako Vašington nastavi sa strategijom ograničavanja isporuka i forsiranja kupovine američkog oružja, moguće je da će evropske zemlje ozbiljno razmotriti sopstvenu odbrambenu autonomiju.
Pitanje koje ostaje jeste: da li će Evropa nastaviti da ulaže milijarde u američke sisteme koji zavise od političke klime u Vašingtonu? Vreme će pokazati.