Ruski arsenal mogao bi da dobije još jedno sredstvo za napade na velikim udaljenostima, a prve detalje o njegovoj konstrukciji objavila je ukrajinska vojna obaveštajna služba. Prema tvrdnjama Kijeva, reč je o krstarećoj raketi „Filin“ (sova), koja se koristi od kraja leta 2026. godine. Njena pojava ukazuje na nastavak razvoja relativno jeftinih udarnih sistema koji po pojedinim karakteristikama zauzimaju prostor između bespilotnih letelica i klasičnih krstarećih raketa.
Istovremeno, ukrajinski stručnjaci prijavili su pojavu još jedne nepoznate ruske letelice, spolja veoma slične poznatom „Lancetu“, ali sa drugačijim pogonskim sistemom. Za sada nije utvrđeno da li je reč o modernizaciji postojećeg oružja ili potpuno novoj konstrukciji. Prvi snimci i fotografije već su izazvali interesovanje zbog mogućeg povećanja dometa ovog tipa lutajuće municije.
Najviše podataka trenutno postoji o raketi „Filin“, čije je navodne sastavne delove Glavna obaveštajna uprava Ministarstva odbrane Ukrajine (GUR) predstavila na svom portalu War & Sanctions. Objavljena je i trodimenzionalna rekonstrukcija letelice, zajedno sa identifikovanim elektronskim komponentama. Posebnu pažnju privukli su ruski pogonski sistem i veliki broj delova američkog i kineskog porekla.
Filin: 210 kilograma mase i domet do 1.200 kilometara
Prema tvrdnjama GUR-a, „Filin“ je proizvod kompanije NPO „Molnija“, koja posluje u okviru ruske Korporacije za taktičko raketno naoružanje. Raketa je dugačka 3,5 metara, ima raspon krila od tri metra i maksimalnu poletnu masu od 210 kilograma. Trup je izrađen od kompozitnih materijala, uključujući ugljenična i staklena vlakna, dok se pojedini konstrukcioni elementi proizvode tehnologijom trodimenzionalne štampe.
Ukrajinska služba navodi maksimalnu brzinu od 800 kilometara na čas i domet između 600 i 1.200 kilometara. Raketa navodno može da leti na veoma malim visinama, ali i da se popne do šest kilometara, u zavisnosti od profila misije. Predviđene su varijante sa bojevim glavama mase 50 ili 100 kilograma, uključujući rasprskavajuće-razorne, probojne i termobaričke.
Lansiranje se obavlja sa zemaljske platforme pomoću startnog raketnog ubrzivača na čvrsto gorivo. Nakon početnog ubrzanja let nastavlja turbomlazni motor, što omogućava veću brzinu od klasičnih udarnih bespilotnih letelica sa elisnim pogonom.
Takva kombinacija daje ruskim jedinicama mogućnost napada sa mobilnih lansirnih položaja, bez angažovanja borbenih aviona. Kompozitna konstrukcija i upotreba zajedničkih elektronskih sklopova sa drugim sistemima istovremeno ukazuju na pokušaj pojednostavljenja proizvodnje.

Američka i kineska elektronika u sistemima navođenja
Posebno zanimljiv deo ukrajinskog izveštaja odnosi se na elektronsku opremu. GUR tvrdi da je identifikovao 35 komponenti američkog i 22 komponente kineskog porekla, među kojima su mikrokontroleri, tranzistori, pretvarači napona i drugi elementi upravljačke elektronike.
Među navedenim proizvođačima nalaze se Texas Instruments, Microchip Technology, Analog Devices i kineski WinChipHead. Poreklo komponente pritom ne znači da ju je proizvođač direktno isporučio ruskoj vojnoj industriji, pošto se ovakvi delovi distribuiraju i preko međunarodnih komercijalnih lanaca.
Prema GUR-u, avionsku elektroniku proizvodi ruska kompanija PLAZ, koja učestvuje i u proizvodnji bespilotnih letelica „Harpija“. Elektronski blokovi „Filina“ i „Harpije“ navodno imaju sličan raspored, oznake i konstrukciona rešenja, što omogućava korišćenje zajedničkih komponenti u različitim platformama.
Za navigaciju se, prema ukrajinskim podacima, koristi inercijalni sistem kineskog porekla, dopunjen ruskim 16-kanalnim modulom „Kometa“, namenjenim prijemu satelitskih navigacionih signala u uslovima elektronskog ometanja. Slična rešenja već su primenjena kod novijih mlaznih bespilotnih letelica porodice Geranj, kod kojih je otpornost navigacije na ometanje jedan od važnih elemenata razvoja.
Ruski motor R500 povezuje nekoliko projekata
Prema objavljenoj analizi, pogon „Filina“ obezbeđuje turbomlazni motor R500, koji proizvodi ruska kompanija „Rejnolds“. Isti motor ukrajinski stručnjaci ranije su identifikovali u krstarećoj raketi S-71K „Kover“, namenjenoj nošenju na avionu Su-57, kao i u povezanim ruskim projektima udarnih bespilotnih sistema.
Njegova primena u više različitih konstrukcija ukazivala bi na nastojanje ruske industrije da standardizuje pogonske grupe za manje krstareće rakete i mlazne dronove. Među njima je i S-71M „Monohrom“, kod kojeg je ukrajinska strana ranije prijavila pronalazak američke računarske platforme Nvidia Jetson Orin, namenjene obradi slike i automatizovanom prepoznavanju ciljeva.


Pri tumačenju ovih podataka treba imati u vidu da je ukrajinski GUR neposredan učesnik sukoba i aktivan deo informacionog i propagandnog rata. Sistematične objave zato ne predstavljaju neutralnu tehničku dokumentaciju, već informacije koje prikupljaju, obrađuju i odlučuju da predstave javnosti kao argument za sankcije njihovih zapadnih sveznika protiv zajedničkih protivnika.
Moskva zasad nije zvanično potvrdila ni navedene karakteristike „Filina“ ni obim njegove proizvodnje, pa će potpunija slika o ovom oružju biti moguća tek ukoliko rusko Ministarstvo odbrane ili proizvođač objave izvorne tehničke podatke, koji bi zatim mogli da se uporede sa ukrajinskim tvrdnjama.
Objavljivanje spiska američkih komponenti ima i političku dimenziju koju ne treba zanemariti. London, Brisel i Kijev zagovaraju nastavak snažnog pritiska na Rusiju, dok administracija Donalda Trampa vodi politiku koja se ne poklapa u potpunosti sa njihovim zahtevima. U takvim okolnostima, posebno isticanje porekla elektronike može poslužiti i kao sredstvo pritiska na Vašington.
Na frontu primećen i novi dron nalik Lancetu, ali sa benzinskim motorom
Paralelno sa informacijama o „Filinu“, 21. oktobra pojavili su se snimci nepoznate ruske bespilotne letelice koja spolja podseća na „Lancet“. Na njenu upotrebu ukazao je Sergej Beskrestnov, poznat pod nadimkom „Fleš“, savetnik ukrajinskog predsednika za razvoj odbrambenih tehnologija.
Letelica ima karakterističan raspored krila i repnih površina u obliku slova X, ali umesto elektromotora koristi benzinski motor sa unutrašnjim sagorevanjem i potisnom elisom. Beskrestnov je naveo da su mu poznati mogući naziv, proizvođač i karakteristike novog sistema, ali da te podatke neće objaviti dok ih ne potvrdi analizom zaplenjenog primerka.


Takva promena pogona mogla bi da omogući duže trajanje leta i veći operativni domet u odnosu na električne varijante slične mase, mada konačan rezultat zavisi od potrošnje goriva, aerodinamike i ukupne konstrukcije. Veći energetski kapacitet pogonskog sistema mogao bi da ostavi i više prostora za povećanje korisnog tereta, ali konkretni podaci o novoj letelici još nisu dostupni.
Postojeći „Lancet“, koji proizvodi ZALA, već godinama se koristi protiv ukrajinske artiljerije, oklopnih vozila i drugih ciljeva. Njegova upotreba u kombinaciji sa izviđačkim bespilotnim letelicama iste kompanije omogućava pronalaženje cilja, praćenje i naknadni udar, što je posebno važno za dejstva po artiljerijskim položajima.
Za sada, međutim, spoljašnja sličnost ne dokazuje da je novi aparat proizvod kompanije ZALA ili član porodice „Lancet“. Identifikacija proizvođača i tehničkih mogućnosti zavisiće od pregleda konstrukcije i opreme nekog od primeraka koji dospeju u ruke ukrajinskih stručnjaka.
