Američke svemirske snage zvanično su pokrenule najambiciozniji program protivraketne odbrane u svojoj istoriji, poznat kao „Zlatna kupola“, dodeljujući prve ugovore za razvoj prototipova presretača koji bi trebalo da deluju direktno iz orbite. Ove letelice bi imale zadatak da uništavaju neprijateljske balističke i hipersonične rakete u najranijoj fazi leta, dok su još vrele i lako uočljive.
Ugovori su podeljeni 25. novembra putem tzv. OTA mehanizma, posebnog sistema ugovaranja koji Ministarstvu odbrane omogućava da ubrza razvoj naprednih tehnologija i da sarađuje sa kompanijama koje inače ne učestvuju u standardnim vojnim tenderima. Broj kompanija koje su izabrane nije objavljen, a njihova imena ostaju poverljiva iz bezbednosnih razloga.
Portparol Svemirskih snaga izjavio je za SpaceNews da je proces selekcije bio „robusan i temeljan“, uz poruku da će služba „predvoditi brze napore u partnerstvu sa industrijom“ kako bi razvila i demonstrirala prve prototipove.
Početak „Zlatne kupole“
Program „Zlatna kupola“ predvodi general Svemirskih snaga Majkl Getajn, direktno podređen zameniku ministra odbrane Sivu Fajnbergu. Plan je da Amerika stvori višeslojni sistem odbrane zasnovan na kombinaciji:
- orbitalnih presretača,
- satelita-senzora za rano upozoravanje,
- novih sistema komande i kontrole,
- kopnenih presretača u kasnijim fazama.
Za ovu fazu posebno se traže presretači za tzv. fazu pojačanja, trenutak kada raketa tek izlazi iz lansirnog venca, najlakše je uočljiva i najranjivija. Međutim, taj period traje samo nekoliko minuta, što zahteva ogromnu orbitalnu flotu presretača i ekstremno brzo vreme reakcije.
Svemirske snage nisu objavile vrednosti ugovora, što je u skladu sa prirodom OTA sistema, koji ne zahteva javno obelodanjivanje svih finansijskih detalja.

Tehnički izazovi i ambicije
Presretači u ranoj fazi leta predstavljaju najkontroverzniji deo cele koncepcije. Faza pojačanja nudi idealnu priliku da se raketa uništi pre nego što ispusti više bojevih glava ili mamaca. Međutim, orbitalni presretači se većinu vremena nalaze „na pogrešnom mestu u pogrešno vreme“.
Analitičar Tod Harison sa Američkog instituta za preduzetništvo izjavio je da bi za pouzdano obaranje jedne jedine rakete u fazi pojačanja moglo biti potrebno čak oko 950 presretača u orbiti. Da bi se zaustavilo 10 raketa, ta brojka bi mogla da poraste i do 9.500 orbitalnih platformi.
Upravo zbog toga Pentagon paralelno razvija i presretače za srednju fazu leta, koji bi aktivirali bojevu glavu kasnije u svemiru. To zahteva naprednije senzore, ali znatno smanjuje broj potrebnih satelita, jer daje više vremena za reakciju.
Prošle nedelje Komanda svemirskih sistema pokrenula je i konkurs za koncept presretača srednje faze. Zahtev za zvanične predloge očekuje se 7. decembra, a ugovori bi trebalo da budu dodeljeni u februaru 2026. godine.
Zašto su potrebne OTA agencije?
Pored ubrzanja razvoja tehnologije, OTA omogućava kompanijama da zadrže veći deo svojih prava intelektualne svojine, time privlačeći i aktere iz komercijalnog sektora koji ne žele da budu „zarobljeni“ unutar krutog sistema saveznih odbrambenih ugovora.
Ministarstvo odbrane se nada da će ova fleksibilnost ubrzati razvoj potpuno nove generacije svemirske odbrane u trenutku kada globalne sile ubrzano napreduju u razvoju hipersonične i balističke tehnologije.

Program tek počinje, ali je jasno da predstavlja strateški zaokret
Rane OТA nagrade pokazuju da Svemirske snage agresivno guraju naprednu orbitalnu arhitekturu u prvu liniju razvoja. Međutim, mnogi stručnjaci ostaju skeptični.
Uprkos velikim ambicijama, „Zlatna kupola“ tek ulazi u fazu prototipova. Ključno pitanje i dalje ostaje: može li Amerika zaista izgraditi svemirski štit koji će pouzdano presretati rakete u ranoj fazi leta, ili će tehnološka i finansijska ograničenja naterati Pentagon da suzi planove?
Jedno je sigurno. U trenutku kada strateški rivalitet u svemiru ulazi u novu eru, SAD otvoreno ulaze u trku stvaranja „najnaprednijeg orbitalnog štita ikada zamišljenog”. Podsetimo, Rusija, Kina i Severna Koreja su se oštro usprotivile američkom projektu svemirskog protivraketnog štita, upozorivši da bi ovaj sistem mogao „pretvoriti svemir u potencijalno nuklearno bojište“.

Bilo je krajnje vreme da se nuklearke presele u svemir…biće zanimljivo kada krenu kvarovi i iskakanje iz orbite…
џејсонова дивизија зна да је то немогуће извести