Na brojnim vojno-tehničkim portalima i forumima često se nailazi na podatak da su francuske PT vođene rakete SS.10 i SS.11 bile prva posleratna operativna sredstva te vrste u svetu. Podatak jeste tačan jer je raketa Nord SS.10 (fr. Sol-Sol, zemlja – zemlja), takođe poznata i kao Nord Model 5203, odnosno MGM-21 f(u SAD) prva u svetu uvedena u naoružanje. Projektovana je na osnovu nemačkog modela Ruhrstahl X-7, a uvedena je 1955. godine.
U njenoj senci ostala je raketa kobra, autentični naslednik nemačke oružarske škole. Zbog čega se ona previđa ili zaobilazi prilikom uobičajenih podsećanja ili analiza? Možda je razlog u tome što su se Francuzi neočekivano nametnuli celom svetu svojim prvim raketama, ili što u to vreme nije bilo previše popularno pisati o tome od kog su uzimani primeri i ideje? Svima je poznato da ne postoji porodica i vrsta raketa gde se nisu prvo oprobali Nemci.
Tako je bilo sa raketom kobra. Njen naziv je akronim od reči Contraves, Oerlikon, Bölkow und RAkete (COBRA). Projektovana je i uspešno realizovana kooperacijom švajcarske kompanije Erlikon (Oerlikon – Oerlikon Contraves AG, Cirih) i zapadnonemačke kompanije Bölkow Entwicklungen KG (Štutgart, kasnije Otobrun). Projektovanje je počelo 1957. godine u Švajcarskoj, da bi završni poslovi bili predati nemačkoj kompaniji koja ju je dovršila i uvela u serijsku proizvodnju.
U naoružanje Savezne Republike Nemačke ušla je 1960. godine. Licencno je proizvođena u Italiji, Brazilu, Pakistanu i Turskoj. Koristile su je još i sledeće države: Čile, Danska, Grčka, Izrael, Indija, Maroko i Španija i Argentina. Početkom 1968. godine završen je rad prve varijante i predstavljen je novi model kobra 2000. Oznaka je predstavljala domet rakete.


Ukupno je napravljeno oko 170.000 ovih raketa koje su provodile svoj trupni život i borbenu upotrebu uporedo s atraktivnijim i slavnijim modelima. Korišćena je u Šestodnevnom ratu, Indijsko-pakistanskom ratu 1971. godine i u Sirijskom građanskom ratu. Imala je za svoje vreme impresivne tt karakteristike.
Bila je kompaktna u gotovo idealnom smislu te reči, kao da je konstruisana prevashodno za gerilsko-partizansku zasednu borbu. To nije čudno jer je borba protiv zastrašujućih dolazećih tenkova uvek bila veliki izazov i za najhrabrije, stoga je bilo dobro da operatori budu što manje uočljivi.
- U jednom lansirnom bloku upravljanja moglo se naređati do osam raketa.
- Masa; 10,3 kg.
- Dužina: 950 mm.
- Dijametar: 100 mm.
- Razmah krila : 480 mm.
- Masa bojeve glave: 2,3 kg.
- Domet: od 200 do 1600 m.
- Probojnost: 475-500 milimetara pri dejstvu pod pravim uglom.
- Sistem upravljanja: ručni, komandni, žičanim putem.


Njen komercijalni (i vojni) uspeh bio je utoliko veći jer u to vreme ratišta širom sveta naglo su preplavile ubrzano razvijane rakete. Navedimo samo najpoznatije konkurente: Bantam (Švedska), Entak, SS.10 i SS.11 (Francuska), Malkara (Australija), Moskito (Švajcarska, Italija), Piton i Vidžilend (Velika Britanija), dok su u istočni blok stizale rakete Šmelj, Falange, Maljutke… Ni posleratni razvoj raznih PT sistema nije mogao da prođe bez Nemaca.
