Američko ratno vazduhoplovstvo (USAF) ušlo je u novu fazu programa Next Generation Air Dominance (NGAD): Boeing je počeo da sklapa prvi primerak F-47, budućeg lovca šeste generacije koji će postepeno zameniti F-22 u ulozi obezbeđenja vazdušne nadmoći.
Vest je zvanično potvrđena na jesenjoj konferenciji Air & Space Forces Association, gde je načelnik Generalštaba USAF, general Dejvid Olvin, rekao da je „proizvodnja prvog primerka već u toku“ i da je prvi let planiran za 2028. godinu.
Ugovorni temelji za ovo dostignuće postavljeni su još u martu: USAF je tada objavio da je Boeing izabran za glavnog izvođača u NGAD (sada i formalno F-47), čime je potvrđeno da je upravo ta kompanija podnela pobedničku ponudu i da program ulazi u razvojno-proizvodnu fazu. To je ujedno i prva zvanična upotreba oznake F-47 za NGAD platformu u saopštenjima USAF.
Šta F-47 treba da bude
USAF od početka naglašava da F-47 nije „samo avion“ već nukleus „porodice sistema“ — posade i senzori F-47 orkestriraće čitav splet pratećih bespilotnih letelica (Collaborative Combat Aircraft, CCA), kao i mrežu senzora i oružja raspoređenih u više domena (vazduh, sajber, elektromagnetni spektar).
Cilj je da F-47 u realnom vremenu kombinuje stelt, fuziju podataka sa više senzora, napredne efektore i rojeve autonomnih „krilnih pratilaca“ kako bi se izborio sa složenim PVO okruženjima i protivnikom koji koristi naprednu elektronsku borbu.

Prema onome što je do sada javno rečeno, F-47 bi trebalo da donese:
- znatno veći borbeni radijus (oko 1.000 nautičkih milja i više, tj. oko 1.850 km) da bi delovao „iz dubine“ i ostao van dometa najopasnijih PVO zona;
- veće brzine (više od 2 Maha) uz naprednu upravljivost i ekonomičnost na velikim visinama;
- stelt nove generacije (oblikovanje, materijali, upravljanje potpisima u više spektralnih opsega);
- integraciju sa rojem dronova u ulozi izviđanja, mamaca, nosača senzora i naoružanja i sistema za elektronsku borbu.
Iako su detalji i dalje poverljivi, ključni nosioci programa nagoveštavaju i novu filozofiju pogona (adaptivni motor, napredna termalna rešenja) i modularnu avioniku koja omogućava brže spiralno uvođenje softverskih i hardverskih novina.
USAF pritom jasno poručuje: F-47 je pre svega platforma za nadmoć u vazduhu, ali je osmišljen da komanduje borbom i „povuče“ čitav ešelon pratećih sistema — za razliku od F-22 koji je bio čistokrvni lovac-presretač.
Rokovi, brojke i industrijska baza
General Olvin je na AFA potvrdio cilj: prvi let 2028. i agresivan tempo ka početnoj operativnoj spremnosti u narednoj deceniji. Između marta i jeseni 2025. Boeing je, prema njegovim rečima, već „počeo da proizvodi prvi primerak“.
Koliko će ih biti? USAF za sada pominje „185-plus“ aviona kao okvir za inicijalnu nabavku, uz očekivanje da će cena po primerku biti „u rangu više F-35 letelica“, što nezvanično pozicionira jediničnu cenu oko 200 miliona dolara (zavisi od konfiguracije i serije). Paralelno, planovi za stotine do potencijalno hiljadu pratećih bespilotnih platformi prate logiku „porodice sistema“.

Što se industrijske baze tiče, Boeing je godinama ulagao u tajnu proizvodnu infrastrukturu u Sent Luisu (Misuri), koju sada veže za F-47. Na istom širem kompleksu danas nastaju i F-15EX, F/A-18E/F, EA-18G, T-7A i MQ-25, što kompaniji daje mogućnost da relativno brzo „podigne“ tempo izrade napredne taktičke letelice kada program uđe u seriju.
Kako se F-47 uklapa u širu sliku
F-47 je nastao kao odgovor na realnost: zasićena PVO, veliki dometi protivničkih projektila, „senzorski rat“ i rastući rizik pristupa protivnikovom vazdušnom prostoru. USAF zato prelazi sa modela „jedna platformska zvezda“ na čitavu mrežu sistema koji rade u simbiozi. F-47 je komandno-senzorski centar tog roja dronova — ali i „batina“ kada treba brzo, precizno i duboko udariti.
U praktičnom smislu, to znači operacije na većim daljinama od granica SAD, smanjen rizik za posade pri prodoru, fleksibilnije kombinacije senzora i oružja, ali i zahtevniju logistiku i obuku: integracija rojeva dronova, nova generacija simulacije i „digitalnog blizanca“ platforme, ciklusi softverskih nadogradnji nalik komercijalnom IT svetu (česta i jednostavana ažuriranja).
Šta sledi
Do prvog leta 2028. očekuju se: završetak inicijalnih sklopova i podsistema, integracija senzora, napredak pogonskog rešenja, kao i sve veći obim ispitivanja CCA u tandemu sa postojećim lovcima (F-35, F-15EX) — pripremajući taktičke procedure koje će F-47 naslediti i proširiti.

Kako naglašavaju i operativni i industrijski akteri u SAD, tempo je ključan: rivalitet velikih sila i tempo industrije zahtevaju brzo uvođenje realnih, operativno smislenih sposobnosti.
Ako F-47 ispuni projektne ambicije, USAF dobija prvu „šestu generaciju“ u operativnom arsenalu — platformu koja nadmašuje domet, količinu senzora i borbenu izdržljivost današnjih lovaca, i koja je od starta projektovana da upravlja rojevima autonomnih sistema.
To pomera težište od „jednog super-aviona“ ka sistemu koji je teže ometati i lakše skalirati, pa time i otpornijem na „rat protoka informacija“ u elektromagnetnom domenu koji već sada odlučuje ishod.

Sve bi to bilo super samo da proizvodjac nije firma Boeing.
Ko zna o cemu aludiram- zna, a ko ne zna- Internet mu u ruke.
Ovaj put SAD ce izgleda ponude u prodaju F-47,najblizim saveznicima ,oslabljenu varijantu, Izraelu,Japanu,Australiji itd.Te drzave htele da kupe i F-22,bio zabranjen izvoz.U nekim Americkim krugovima ,sad govore da je to bila greska,da su dozvoli izvoz F-22,tim zemljama ,cena bi mu bila niza ,F-22 bi se i sad proizvodio ,kroz razne modifikacije,ucestvovali bi i kooperanti iz Japana Izraela J.Koreje itd.
Jedino sto je izvesno da ce kostati bar.1 milijardu EUR. Sve ostalo je nebitno.
Odrace saveznike kao macke sa cenom.
Ako uopšte bude na prodaju?