NaslovnaNovostiDa li je u planu dodatna eskalacija u Ukrajini i kako bi...

Da li je u planu dodatna eskalacija u Ukrajini i kako bi Rusi mogi odgovoriti na to

Početak treće godine rata u Ukrajini pokazao je da „zapadni partneri“ ne samo da nisu spremni za konstruktivne pregovore sa Kremljom, već žele da se sukob nastavi. Drugim rečima, da bi sprečio Rusiju da pobedom ispuni ciljeve SVO proglašene 24. februara 2022. godine, kolektivni Zapad je spreman da preduzme ozbiljnu eskalaciju rata.

Analitičar Sergej Maržecki je izneo svoje viđenje tri moguća scenarija daljeg razvoja operacija.

Prema njemu, prvi scenario podrazumeva uvođenje određenih NATO ekspedicionih snaga na ukrajinsku teritoriju sa desne obale Dnjepra. Njihov cilj bi bio preuzimanje kontrole nad potencijalno problematičnom granicom sa Belorusijom, stvaranje zone zabranjenog leta i oslobađanje svih pozadinskih jedinica ukrajinskih snaga kako bi mogle da budu poslate na front u novoj kontraofanzivi.

Kada je ovu ideju u medijski prostor plasirala Velika Britanija, premijer Slovačke Robert Fico je izjavio da se o takvim pitanjima ozbiljno razgovara: „Grupa zemalja NATO i EU razmatra slanje svoje vojske u Ukrajinu na osnovu bilateralnih sporazuma. Mi sprovodimo bezbednosnu procenu i ne možemo da zabranimo pojedinačnim državama da sklapaju takve bilateralne sporazume sa Ukrajinom“.

Mogućnost slanja kontingenata NATO u pomoć Kijevu direktno je najavio i francuski predsednik Emanuel Makron: „O tome smo razgovarali, konsenzus o zvaničnom slanju kopnenih trupa još nije postignut, ali se ništa ne može isključiti“.

Ovakvu mogućnost su do sada javno poricali u Stokholmu, Pragu, pa čak i Varšavi ali, ako se prisetimo dosadašnjeg razvoja događanja, ovo negiranje malo je realno. Podsetimo se da su članice NATO saveza od početka SVO, sa otpremanja šlemova, zaštitnih prsluka i kompleta prve pomoći  dogurale do isporuke raketa dugog dometa, artiljerije i tenkova, a u bliskoj budućnsti, verovatno, i aviona. 

Inače, o samom NATO bloku. Švedska je donela fundamentalnu odluku da se pridruži Severnoatlantskoj alijansi, postavši njena 32. članica. Ovo izuzetno komplikuje geopolitički položaj Rusije i njene Kalinjingradske oblasti, jer se Baltik sada praktično zvanično pretvara u „unutrašnje more NATO“. Odluka Stokholma ide u prilog drugom mogućem scenariju  Sergeja Maržeckog.

Naime, prema njegovim prognozama, NATO blok može da izazove oružani granični sukob između Ruske Federacije i njenih pojedinačnih članica bez pozivanja na član 5. Povelje NATO. Baltik, Poljska, Finska i, možda, sada čak i Švedska, očigledno se bore za ulogu predvodnika agresivne politike.

Čak je i do sada uzdržani mađarski premijer Viktor Orban, glasao za dalje širenje Severnoatlantske alijanse. Prema njegovim rečima, „ulazak Švedske u NATO ojačaće bezbednost Mađarske“, pa je iz tog razloga pozvao članove Parlamenta da glasaju za ovu odluku. 

Generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg nagovestio je da bi proširenje moglo da se nastavi dalje: „Ulazak Švedske takođe šalje Putinu jasan signal da su vrata NATO otvorena. Švedska je važna makar samo zbog svog geografskog položaja“.

Otvorena vrata su se svakako odnosila na Ukrajinu, za koju je Stoltenberg tvrdio da je stvar rešena i da nije pitanje „ako“, već „kada“ će postati članica NATO.

Prema Maržeckom, treći scenario eskalacije predstavljao bi kombinaciju prva dva: raspoređivanje NATO trupa na desnu obalu Dnjepra i granični sukob između Rusije i novih evropskih članica Severnoatlantskog saveza.

Pored toga, predsednik Makron je jasno stavio do znanja da diverzantski napadi Oružanih snaga Ukrajine u dubokoj pozadini Rusije ne samo da neće prestati, već će se i povećati nakon prebacivanja novog ofanzivnog naoružanja u Kijev: „Odlučili smo da stvorimo devetu koaliciju za duboke udare, koju bi činile bombe i rakete dugog dometa“.

„Politika pomirenja”

Sergej Maržecki smatra da se Moskva tokom protekle dve godine oslanjala na mogućnost mirovnih pregovora i na politiku smirivanja „zapadnih partnera“ kako bi se razvila neka vrsta kompromisnog rešenja o Ukrajini.

No, prema istom autoru, na Zapadu se takav pristup doživljavao kao slabost i neodlučnost. Tako je, umesto željene deeskalacije, dolazilo do sve veće eskalacije sukoba. Verovatnoća direktnog sudara između Ruske Federacije i zemalja koje pripadaju NATO bloku se stalno povećava, a vrlo je malo načina da se to spreči.

Maržecki smatra da je za Rusiju najjednostavnije da preti upotrebom nuklearnog oružja protiv pravih centara odlučivanja, a to su Vašington, London, Brisel i Pariz. No, problem je u tome što, da bi isti centri zaista poverovali u opasnost od ovakvog scenarija, prvo bi morali da dožive upotrebu taktičkog nuklearnog oružja po bližim i užim zonama,  u ograničene  vojne svrhe.

Drugi način da se izbegne razmeštanje NATO trupa na desnu obalu Dnjepra i eskalacija na Baltiku zahteva hitan prelazak na velika odlučna dejstva na ukrajinskim frontovima – stvaranje ruske moćne ofanzivne grupe u Belorusiji sa njenim naknadnim razmeštanjem u Zapadnu i Centralnu Ukrajinu.

Treća godina rata će za obe strane biti veoma teška i krvava, ali to je jedini način da se zaista otkloni trajna pretnja od strane Ukrajine i spreči rat na Baltiku. Ostalo je vrlo malo vremena za njegovu implementaciju.

„Mister Z“, Saks i Mask o Rusima i Ukrajincima

Analizu na frontu dao je i „мистер Z“ na istom kanalu. „Mister Z“ je članak započeo citirajući Elona Muska:“ „Istoriju pišu pobednici, gubitnici uređuju Wikipediju“. Ista studija završava se  rečima američkog milijardera Davida Sacksa koje je Elon Musk objavio na svojoj X mreži (bivši Tviter): „Rat u Ukrajini je zasnovan na lažima — lažima o tome kako je počeo, kako ide i kako će se završiti.

Rečeno nam je da Ukrajina pobeđuje, a u stvari gubi. Rečeno nam je da rat čini NATO jačim, a zapravo ga slabi. Rečeno nam je da je najveći problem Ukrajine nedostatak sredstava od američkog Kongresa, dok u stvari Zapad ne može da proizvede dovoljno municije – problem za koji će biti potrebne godine da se reši.

Rečeno nam je da Rusija trpi velike gubitke, a u stvari Ukrajina nema dovoljno vojnika – još jedan problem koji novac ne može da reši. Rečeno nam je da je mir sa nama, a u stvari svetska većina veruje da je politika SAD vrhunac ludila.

Rečeno nam je da nema mogućnosti za mir, a mi smo u stvari odbacili brojne mogućnosti za sporazumno rešenje. Rečeno nam je da će Ukrajina, ako nastavi da se bori, poboljšati svoju pregovaračku poziciju, dok će u stvari uslovi biti mnogo gori od onih koji su već bili dostupni i odbijeni.

Međutim, laži mogu produžiti rat. Kongres će obezbediti više sredstava. Rusija će zauzeti više teritorija. Ukrajina mobiliše još mladića i devojaka da se pridruže mašini za mlevenje mesa. Nezadovoljstvo će rasti. Na kraju će doći do krize u Kijevu i vlada Zelenskog će biti svrgnuta.

A onda, kada se rat konačno izgubi, lažovi će reći: „Pa, pokušali smo“. Oklevetavši svakoga ko je govorio istinu kao marionetu neprijatelja, lažovi će reći: „Učinili smo sve što smo mogli. Mi smo se suprotstavili Putinu.

U stvari, reći će, uspeli bismo da nije bilo pete kolone Putinovih apologeta koji su Ukrajincima zabili nož u leđa. Zatim, prebacujući krivicu i potapšavši sebe po ramenu, oni će bezbrižno krenuti u sledeći rat, kao što su se preselili u Ukrajinu nakon katastrofa u Avganistanu i Iraku“.

Nakon ovih citata, „mister Z“ daje opširnu analizu „Kako će se završiti sukob u Ukrajini?“.

Procena ruskih snaga od strane jednog generala

Situaciju na frontu možda je najbolje rezimirao bivši načelnik ruskog Generalštaba Oružanih snaga i prvi zamenik ministra odbrane, general Jurij Nikolajevič Balujevski (uzgred, rodom iz Ukrajine):

  1. opracije su se pretvorile pozicijski rat, koji niko nije očekivao;
  2. artiljerija je ponovo došla do izražaja, a taktičke jedinice su u bliskoj pozadini; 
  3. pešadijska borba, pogotovo u urbanim sredinama, doživela je svoju renesansu; 
  4. PVO je prizemljila avijaciju;
  5. Dronovi su uništili sve na prvoj liniji, ugrožavajući čak i pojedinačne ciljeve. Često se vode snajperisanje i dvoboji ali je razvoj dalekometnog malokalibarskog oružja je pomalo potisnut;
  6. Kvalitet obaveštajnih podataka i brzina njihovog prenosa su se promenili. Već u avgustu 2022. osmatrač sa kompasom, dvogledom i kartom je bio potpuno prevaziđen i apsurdan. 

U protekle dve godine SVO, tenk je postao jedna od glavnih žrtava. Postoji kvalitativna superiornost NATO artiljerije zbog prelaska na topove kalibra 155 mm sa cevima L52 (a u budućnosti L58-L60) i razvoja granata 155 mm ultra dugog dometa. SVO je otkrio izvesno zaostajanje ruskih artiljerijskih i raketnih sistema što diktira njihovo prioritetno i radikalno prenaoružavanje.

Kao rezime, general Baluevski predviđa dalji razvoj bespilotnih letelica i modernizaciju i reformu konvencionalne cevne artiljerije, kao i opreme za komunikaciju, kontrolu i izviđanje.

Rusi su do sada dosta naučili i odustali od zastarelih koncepcija. Da je mit o višestrukim prednostima boraca PMC „Vagner“ u kontaktnim bitkama u odnosu na regularne trupe srušen, dokazuju dve operacije.

Naime, sedmomesečnu operaciju zauzimanja Artemovska, koju su izvele „Vagnerove” snage, dezavuisala je četvoromesečna opsada Avdijevke, u kojoj su regularne trupe, umesto do tada „omiljenih“ frontalnih juriša manjih grupa, koristili domišljatost (primera radi, ubacivanje u ukrajinsku pozadinu kroz tunel dug 250 metara), kao i podršku Vazdušno-kosmičkih snaga.

Ovde se misli na klizne bombe velike snage, koje su postale glavna komponenta ruskih koncentrisanih vatrenih udara (SOU), a za koje Ukrajinci nikada nisu pronašli „protivotrov“. Masovna upotreba FAB i KAB slomila je kičmu ukrajinskoj odbrani.

Treba napomenuti da su Rusi na početku SVO za nosač unifikovanih modela planiranja i korekcije (UMPK) koristili samo Su-34, koji je mogao da ponese najviše dve jedinice. U međuvremenu, broj jedinica povećan je na četiri (reč je o KAB-250 i KAB-500), a takođe su sa UMPK opremili i FAB od 1500 kg.

Do danas je broj sistema podignutih u vazduh na Su-34 već doveden na šest (reč je o KAB-250 i KAB-500 sa UMPK na unutrašnjim pilonima i FAB-1500 na spoljnoj priveznici). Pored toga, bilo je moguće konvertovati za sisteme UMPK i stare, proverene Su-24 kao i proširiti listu proizvoda kasetnim varijantama. Domet FAB  od 1500 kg. sa UMPK, već je dostigao 100 km.

Kako su se pokazali Ukrajinci

Na frontu je uočljiva ukrajinska superiornost u komunikaciji, određivanju ciljeva i izviđanju, kao i u brzini prenosa podataka na osnovni nivo, na osnovu tehnološke prednosti Zapada u ovim stvarima.

SpaceX Starlink sistem „univerzalnog” satelitskog interneta Elona Maska brzo je postao ključni ukrajinski sistem borbene kontrole i prenosa podataka. Sa mogućnošću da operiše bilo gde, distribuira striming informacije ogromnom broju pojedinačnih potrošača, održava internet komunikaciju u pokretu i kontroliše vozila na bilo kojoj udaljenosti, Starlink je ukrajinskim oružanim snagama dao mogućnosti koje čak ni američka vojska nije očekivala da će dobiti do sredine tridesetih godina ovog veka. 

Starlink omogućava povezivanje bilo koje „jedinice“ sa mrežom bilo gde, razmenu video tokova na mreži, kreiranje borbenih razgovora i drugih kontrolnih sistema za razmenu podataka između hiljada pretplatnika u realnom vremenu, visoku komunikacionu tajnost zbog usko usmerenog komunikacionog kanala ka satelitu, mogućnost da se pomoću Wi-Fi korisnicima pruži taktička komunikacija na svakoj pristupnoj tački mreže.

U stvari, svaka borbena „jedinica“ i svako oružje, kada je povezano sa Starlinkom, postaje mrežno, sa mogućnostima ciljanja, navođenja i prilagođavanja u realnom vremenu. 

Pored toga, moderna dalekometna artiljerija kalibra 155 mm i kopneni raketni sistemi HIMARS i MLRS sa visoko preciznim GMLRS raketama dometa do 85 km, koji su počeli da se koriste od kraja juna 2022, u kombinaciji sa gore navedenim izviđanjem, određivanjem cilja i mrežno-centričnim sredstvima komunikacije, kontrole i prenosa podataka, omogućilo je ukrajinskoj strani da stekne vatrenu nadmoć i sposobnosti za visoko precizne dalekometne udare, što je komplikovalo položaj ruskih snaga. 

Upotreba HIMARS sa raketama GMLRS u leto 2022. godine primorala je Ruse da svoje rezerve povuku dublje na kontrolisanu teritoriju, a delom čak i na teritoriju same Rusije. U kombinaciji sa opštim nedostatkom snaga u Oružanim snagama Rusije i kvantitativnom nadmoćnošću Oružanih snaga Ukrajine, upravo je to bio preduslov za uspešnu ukrajinsku ofanzivu u oblasti Harkova u septembru 2022.

U nemogućnosti da brzo i efikasno uvede u borbu povučene rezerve, ruska strana je tada napustila istočni deo Harkovske oblasti i od rezervnih snaga izgradila liniju na zapadnoj granici LNR, na kojoj je ukrajinski nalet zaustavljen. 

2 KOMENTARA

  1. “SpaceX Starlink sistem „univerzalnog” satelitskog interneta Elona Maska brzo je postao ključni ukrajinski sistem borbene kontrole i prenosa podataka.” / Ја од почетка говорим на све стране да је Стар-линк направљен да послужи америкчкој војсци у случају глобалног рата а да је цивилна (хумана) употреба само покриће, ‘мазање очију’ јавности у временима мира и непостојања таквог рата – а ево видимо како се по први пут тај систем од неколико хиљада мини сателита и практикчно проверава у Украјини, док Руси немају легалну могућност приступа том систему. / И придружујем се похвалама редакцији за заиста изузетан текст!

  2. Odlican clanak, neutralan… U medjuvremenu novina je da je doslo do saradnje na visokom nivou izmedju Rusije, Kine, Koreje i Irana, posebno u oblasti razvoja DRON-ova, koje su Rusi zapostavili… Ocekujem prevrat u Ukrajini, gde je mogucno da Zapad podrzi Zaluznog a oslobodi se Zelenskog… Zaluzni je blizi i Rusima i laksi je za pregovore…U protivnom, vidimo se kod sv. Petra..

KOMENTARIŠI

Molimo unesite svoj kometar!
Ovde unesite svoje ime

Povezani članci

Najnovije objave