NaslovnaNovostiGde je nestao Kiril Budanov, Načelnik Glavne obaveštajne uprave ukrajinskog MO?

Gde je nestao Kiril Budanov, Načelnik Glavne obaveštajne uprave ukrajinskog MO?

Kiril Budanov, načelnik Glavne obaveštajne uprave (GUR) ukrajinskog Ministarstva odbrane, je nestao iz medija krajem maja.

Navodno je prvo bio u teškom stanju u vojnoj bolnici Bundesvera u Nemačkoj, gde je je transportovan nakon što je ruska raketa pogodila sedište rukovodstva u Kijevu, da bi “Readovka” je 17. juna na “Telegram” kanalu objavila vest da je “Kiril Budanov preminuo, ne dolazeći svesti još od ranjavanja, 29. maja”.

Ovo je ko zna koja po redu vest koja se odnosi na sudbinu šefa ukrajinske obaveštajne službe i koju je teško proveriti.

Prema ruskim izvorima, 29. maja je jedna od ruskih raketa pogodila kancelariju neposredno do kabineta Kirila Oleksijoviča Budanova. Budanov je, navodno, teško ranjen ali je izvučen iz ruševina i helikopterom evakuisan na vojni aerodrom Rzeszow u Poljskoj.

Sa ove piste je letilicom “Gates Learjet C-21A” (registarski broj 84-0087, serijski broj 35A-533, jedan od 5 u 86. vingu) iz sastava američkog  86th Aeromedical Evacuation Squadron,  86th Airlift Wing,  prebačen do “Ramstein” avio-baze u Nemačkoj. Putanju “Lirdžeta” je, opet navodno, potvrdio servis “Flightaradar”. Konačno, iz Ramštajna je sanitetskim vozilom prevezen u 300 km udaljenu vojnu bolnicu Bundesvera u Berlinu (Bundeswehrktankenhaus, Scharnhorststraße 13, 10115 Berlin).

Najveći deo ovih podataka potiču od bivšeg poslanika ukrajinske Rjade, koji sada živi u egzilu u Moskvi, inače pristrasnog i ne puno pouzdanog Ilje Volodimiroviča Kive. No, činjenica je da je sudbina Budanova od 29. maja u najmanju ruku bila nepoznata i obeležena nizom kontradiktornih izveštaja, o čemu smo već pisali. Reporteri RIA su pokušali da od berlinske bolnice dobiju potvrdu da li se u njoj nalazi visoki funkcioner ukrajinske obaveštajne službe.

raznikov i budanov
raznikov i budanov

No, lekarka nemačke mornarice i portparol Bundesvera, Dorothea Westhoff-Germano, odbila je da pruži precizan ogovor na ovo pitanje. S druge strane, Lars Wienand, saradnik “T-online.de.”, sve vreme je tvrdio da je vest o ranjavanju i lečenju Budanova “čisti ruski fejk” – naravno, bez ubedljivih kontraargumenata. Vest da je načelnik GUR Budanov 17. maja preminuo opet potče od Ilje Kive. Kiva je, navodno, ovu informaciju “dobio iz ukrajinskog poslanstva u Nemačkoj.”

Inače, napad na sedište GUR od 29. maja duže je i detaljno je pripreman, pri čemu su ruske snage imale detaljne informacije o vrsti cilja, ljudsvu koje u njemu radi i PVO odbrani.

Dva dana pre raketnog udara usledili su veliki napadi bespilotnim letilicama na Kijev. Udari su navodno bili izvedeni sa 40 BPLA, od kojih je veći deo lansiran u cilju otkrivanja pozicija ukrajinske PVO. Inače, pretpostavljalo se da Ribaljsko ostrvo, na kome se nalazi objekat Glavne ukrajinske obaveštajne službe (GUR), sa prostora parka “Muromec” pokrivaju PVO sistemi “IRIS-T” i “Patriot”. Prema neproverenim podacima, tokom ovih masivnih udara 27. i 28. maja većina borbenih kompleta kijevske PVO je bila istrošena a dopuna se očekivala 30 maja. To bi značilo da PVO 29. maja nije bila u stanju da pruži punu odbranu određene zone. 

Postoji više varijanti na koji način je način 29. maja dejstvovano po centru GUR, pri čemu sve odbacuju mogućnost da su na ostrvo pali delovi sistema ukrajinske PVO.

glavni osumnjiceni kyrylo budanov
kyrylo budanov

Dva seta stabilizatora koja je zabeležila kamera CCTV, potvrđuju da je udar izveden podzvučnom protivbrodskom raketom X-35U kojom se moglo dejstvovati i po kopnenim ciljevima. Ova verzija odbacuje mogućnost da su na objekat pali delovi uništene rakete ukrajinske PVO kao što su sugerisali neki blogeri. Naime, X-35U se razlikuje od protivvazdušnih raketa sistema “Patriot” i po veličini i po rasporedu stabilizatora. Pored toga, rakete “Patriot” ne padaju na zemlju u režimu poniranja i nisu mogle “slučajno pasti” na kompleks GUR u Kijevu.

Jedna teorija ukazuje da je sa vodene površine u rejon zgrade GUR doletela krstareća protivbrodska raketa P-800 “Oniks”, lansirana sa sistema “Bastion-S” (stacionarnog) ili „Bastion-P“ (pokretnog) sa dometom lansiranja od 300-400 km. Brzina i sposobnost manevrisanja rakete P-800 “Oniks” omogućili bi izvođenje napada.

No, najvažnije je da je udar izveden verovatno sa najmanje dve rakete. Prema ruskim analitičarima, opet postoje dve mogućnosti. Prema jednoj, prva raketa je eleminisala ukrajinsku PVO a druga je uništila zgradu GUR na Ribaljskom ostrvu.

No, postoji teza da je prva raketa, X-35U ili P-800, trebalo da probije krovnu ploču administrativnog objekta ili da eksplodira na dubini od nekoliko metara u zgradi. Time bi se blokirao izlaz iz nižih i podzemnih etaža i onemogućila horizontalna komunikacija.  Druga raketa, koja bi doletela sa vodene strane, svojom detonacijom bi izazvala potapanje podzemnih prostorija i ljudstva u njima. 

Treba napomenuti i relativno nisku efikasnost protivvazdušnih sistema NASAMS (National Advanced Surface-to-Air Missile System), IRIS-T  (InfraRed Imaging System Tail/Thrust Vector-Controlled) SLM (srednjeg dometa) i raketa PAC-3 (Patriot Advanced Capability-3) sistema MIM-104  “Patriot” u trenutku masiranog udara raketama X-35U i/ili P-800 “Oniks”. 

pac 3 patriot pada u vodu nedaleko od zgrde gur
pac 3 patriot pada u vodu nedaleko od zgrde gur

Naime, oba tipa ruskih raketa mogla su biti opremljena stanicama za radio-elektronsku borbu REB. Ove REB mogle su ometati radare AN/MPQ-53, AN/MPQ-64 “Sentinel” iTRML-4D, koji su postavljeni u i oko Kijeva.

Po svemu sudeći, napad na GUR od 29 maja kao i vest o eventualnoj smrti Budanova, nisu kraj priče o dejstvima po ukrajinskim centrima odlučivanja. Zvanični Kijev i ukrajinski mediji su izvestili da su 16. juna oko 11 časova ruske snage izvele novi vazdušni udar po Ukrajini. Zona napada je bila Kijevska oblast. Navodno, ukrajinska PVO je uništila sve rakete u zoni odgovornosti Vazdušne komande “Centar”. Pored toga, uništene su dve ruske izviđačke bespilotne letelice operativno-taktičkog nivoa. Prema Ukrajincima, oboreno je 6 aerobalističkih raketa X-47M2 “Kindžal”, 6 krilatih raketa  “Kalibar” i dve izviđačke bespilotne letilice. U prvom trenutku, jedini dokaz za ove izveštaje bilo je nekoliko fotografija koje prikazuju dejstvo kompleksa MIM-104F “Patriot” raketama PAC-3, kao i “izjave očeviaca”. 

Skeptični korisnici društvenih mreža i stručnjaci odmah su posumnjali da je u pitanju samo ukrajinska propaganda. Naime, istoga dana se u poseti Ukrajini nalazio predsednik Južnoafričke Republike Cyril Ramaphosa, predsednici Zambije, Senegala i Komora kao i premijer Egipta. Naime, Kijev je do sada imao običaj da tokom poseta stranih delegacija priređuje spektakle u vidu oglašavanja sirena za upozoravanje od vazušne opasnosti. No, ovaj put sirene se nisu oglasile a zabeleženi su tragovi 12 lansiranih raketa PAC-3 kompleksa Patriot, iako ali bez ikakvih rezultata. 

Fragmentarni izveštaji o eksplozijama u jednom od okruga Kijeva takođe nisu ukazivali o čemu se radi. Ukrajinci su odmah izjavili da je u pitanju napad koji potvrđuje kako Rusi ne poštuju čak ni afričku mirovnu delegaciju. U prilog ovoj izjavi išla je činjenica da je incident zabeležen usred bela dana a da su Rusi do sada dejstvovali uglavnom noću.

Tačnije, radilo se o provokaciji ukrajinskog CIPsO (Centar za informacije i specijalne psihološke operacije). Istina, lideri su se u trentku PVO dejstva nalazili na standardnom poklonjenju u Buči, tako da nisu bili neposredni svedoci.

patriot
patriot

Tako su se postavila dva pitanja: ukoliko je napad zaista izveden po Kijevu, zašto bi Rusi ugrozili inače sebi naklonjene lidere? S druge strane, zašto bi Ukrajinci bez razloga lansirali 12 PAC-3 ionako deficitarnih raketa, inače vrednih nekoliko desetina miliona dolara?

Tako se javila i teorija da su Oružane snage Ukrajine pogrešno identifikovale napad, uspaničile se i ispalile salvu raketa za presretanje. 

No, istoga dana, 16. juna, Ministarstvo odbrane Ruske Federacije saopštilo je da  “izvršen uspešan udar po jednom od ukrajinskih centara za odlučivanje u Kijevu.” 

Tako ostaje treća mogućnost: znajući tačne koordinate još jednog od centara ukrajinskog GUR ili MO, Rusi su u radno vreme, kada su zaposleni na radnim mestima, izvršili još jedan precizni udar – praktično, finaliziranje operacije od 29. maja. 

Tako se može i objasniti zašto očevici nisu čuli eksploziju projektila. Cilj je mogao biti neka vrsta podzemne strukture a balističke rakete “Iskander-M”, koje su najverovatnije korišćene u napadu, naoružane su bojevom glavom koja probija beton. U ovom slučaju, ako je bojeva glava bila podešena da detonira na dubini, zvuk je mogao biti znatno tiši nego kod standardne detonacije na površini.

Pod određenim uslovima, detonacija bi mogla proći nezapaženo, pomešana sa bukom koju je stvarala ukrajinska PVO. Šta je tačno bio cilj, zasad se može samo nagađati – u Kijevu su još od sovjetskih vremena ostali mnogi podzemni kontrolni i komunikacioni centri. 

1 KOMENTAR

KOMENTARIŠI

Molimo unesite svoj kometar!
Ovde unesite svoje ime

Povezani članci

Najnovije objave