Dugo i mnogo se manipulisalo brojkama kojima su predstavljani gubici SSSR u Drugom svetskom ratu. U sudaru titana, dveju civilizacija, dvaju sistema, pogleda na svet, ideologija, itd, sve je bilo grandiozno. Stoga nije ni čudo da je u posleratnom periodu dolazilo do preterivanja u predstavljanju gubitaka – u pri umanjivanju i pri uvećavanju. Osim političkog aspekta takvog ponašanja, istina je da je istorijska nauka imala veliki problem da ustanovi približnu istinu jer je reč o do tada neviđenom sukobu u istoriji ljudskog roda. Čak ni pedantni Nemci nisu mogli u potpunosti da odgovore na sva pitanja u vezi sa gubicima. Front koji je preprečio ceo kontinent pomerio je granice razmišljanja i delovanja i sve je to trebalo naučno utemeljiti. Istoričarima SSSR nije išao na ruku tradicionalno nepoverljiv i zatvoren sistem , podozrivost države prema svemu što govori negativno o ratnim naporima, a publicisti drugih zemalja nisu imali mnogo motiva da budu previše objektivni. Posebno se to odnosi na razne memoare pobeđenih, ali i pobednika s druge strane ”gvozdene zavese”.
![SSSR](http://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2019/05/WOZdWsH.jpg)
Pojavom višetomne studije -Veliki otadžbinski rat bez oznake poverljivo- 2009.godine, izdanja po svemu unikatnom i bez analoga u istoriografiji, stvari su se pomerile s prećutne mrtve tačke. Istoričari su mogli, konačno, da progovore u ime nauke. Autorski kolektiv general-pukovnika G.F. Krivošejeva ( formiran pri Generalštabu i u sklopu Ratno-memorijalnog centra VS RF) posle višegodišnjeg mukotrpnog rada ponudio je naučnom svetu, ali i hobistima i profesionalcima – publicistima, neprocenjivu građu za razne vrste analiza.
Ova analiza bavi se opštom slikom gubitaka RKKA (radničko-seljačke crvene armije) i predstavlja samo uvod u stotine drugih, separatnih, analiza gubitaka po raznim osnovama.
”Baveći se analizom gubitaka Armije i Flote u živoj sili, treba primetiti da postojeći statistički podaci omogućavaju u potpunosti ocenu stanja ubijenih pripadnika, po godinama i periodima rata, kampanjama, strateškim operacijama, bitkama i pojedinačnim bitkama.
Kod pažljivog razmatranja tabela dobija se objektivna slika veličine gubitaka u vreme rata. Neutralna statistika skreće nam pažnju i na prve herojske, ali i češće tragične dane, o vrlo teškoj situaciji u kojoj smo morali da se borimo u toj nezaboravnoj, 1941. godini. To su bile krvave bitke na granici , sa protivnikom koji je bio i brojčano i tehnički nadmoćan. Držanje Brestovske tvrđave, prvi uspešni kontraudari, očajnički pokušaji proboja iz okruženja i zarobljeništva, sve su to uzroci gubitaka i slika stanja. Bespovratni i medicinski gubici (Rusi ih nazivaju sanitarni, prim. priređivača) u prvih šest meseci i devet dana 1941. godine došli su do broja 4.473.820 ljudi (!). Od tog broja ubijeno je ili umrlo u fazi sanitetske evakuacije 465.000 ljudi (gotovo pola miliona, svaki jedanaesti vojnik bio je izgubljen na putu do medicinskog punkta), od rana u bolnicama podleglo je 101.500 ljudi, umrlo od bolesti, poginulo kao posledica incidenata i tome slično 235,200 ljudi, nestalo (bez vesti) i palo u zarobljeništvo 2.335.500 ljudi, ranjeno i kontuzovano (Rusi kontuzovane svrstavaju u posebnu kategoriju usled masovnosti te pojave) 1.256,400 ljudi, razbolelo se 66.100 ljudi, promrzlo 13.600 ljudi. Posebno visok procenat (52,2%) odlazi na nestale (bez vesti) i pale u plen (do 2010. godine operisalo se približnom brojkom od oko pet miliona ljudi za koje se ne zna grob. U toku su sveobuhvatna i masovna ”поисковие движения” u kojima hiljade mladih dobrovoljaca, praćeni profesionalnim istraživačima, forenzičarima, oružarima, istoričarima, itd prekopavaju polja bitke prema ratnim dnevnicima i ponovo sahranjuju poginule borce. Prim. priređivača).
Ništa manji bespovratni gubici bili su i 1942. godine. Fašisti su produžili nastupanje, a jačao je i omasovljavao otpor RKKA i partizana. Neprijatelj je pretrpeo prvi veliki poraz pod Moskvom. Visoko naprezanje borbenih dejstava odrazilo se i u broju nepovratnih gubitaka – 3.258.300, kao i sanitaranih gubitaka – 4.111.100 ljudi.
![SSSR](http://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2019/05/Pg-39-stalingrad-getty-1024x768.jpg)
O razmahu velikih bitaka koje je vodila RKKA proterujući fašističke bande sa rodne zemlje govore i tablice po kvartalima u poslednjim godinama rata. Ukupno, za ceo tok rata (uključujući i kampanju na Dalekom Istoku), bespovratni gubici armije i flote zaustavili su se na broju 11.285.000 ljudi, a sanitarni gubici (prema raportima iz jedinica) – 18.344.000 ljudi.
Teret gubitaka po sastavu izgledao je ovako:
- Oficiri: 7,68%.
- Podoficiri : 17,62%.
- Vojnici: 74.70%.
Najveće gubitke pretrpeo je najiskusniji – redovni sastav koji je i sačekao rat.
Gubici rastu i smanjuju se u apsolutnoj zavisnosti od ritma rata, smenjivanja velikih bitaka i zatišja. Najveći broj nestalih (bez vesti) i zarobljenih bio je u 1941. godini kada je iznenadni napad doveo u nezavidan položaj državu i oružane sile. Loše organizovan uvid u gubitke, nepripremljena služba asanacije, uticali su na to da ni štabovi najnižeg ranga često nisu mogli znati razmere svojih gubitaka. Jedinice, koje su stizale u okruženje, često nisu mogle ni na koji način da jave svoju situaciju, mrtve, ranjene, itd. Mnogi poginuli vodili su se kao nestali (propali bez vesti). Kada se front stabilizovao i RKKA uspešno sprovela organizaciju i u tom, asanacionom i sanitarnom delu dejstva, nestali borci su u ukupnoj brojci gubitaka iznosili deseti deo.
Dobrim pokazateljem dešavanja na frontovima bile su i brojke ranjenih. One su uvek bile visoke u odnosu na ukupne gubitke. Leta 1943. čak 65% ukupnog gubitka činili su ranjeni. Najviše na taj broj uticale su gigantske operacije koje se sve vode pod jednom bitkom – Bitka za kursku izbočinu. Tu su Nemci pokušali da se revanširaju za Staljingrad.
U vreme zatišja povećavali su se brojevi razbolelih i promrzlih, posebno početkom 1943. kada je više od jedne trećine gubitaka otpadalo na te brojke. Frontovski život, nemogućnost redovne higijene, borbena gotovost u rovovima, nekretanje, neredovna ishrana, itd, samo su neki od tih uzroka.
Godine 1941. RKKA je vodila žestoke, ogorčene bitke, odstupala je, neretko padajući u velika okruženja. Zato su i logične brojke od gotovo jedne trećine nepovratnih gubitaka i manje od jedne desetine sanitetskih gubitaka. Naravno da su sanitetski gubici bili srazmerno veći, ali to se neće nikada tačno ustanoviti. Mnogi su ostali na poljima bitke, zarobljeni ili stigli u broj nestalih.
![](http://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2019/05/main_900.jpg)
Taj odnos značajno se promenio 1942. godine. Kao i ranije su bespovratni gubici bili veliki (28,9%), a porasli su sanitarni gubici jer je uvid u njih bio tačniji.
Unekoliko su se smanjili bespovratni gubici u 1943. godini, pre svega na račun manjeg broja nestalih i palih u zarobljeništvo. Mnogo organizovanije sprovodila se evakuacija ranjenih jer je frontovska linija bila relativno stabilna, a iskustvo veliko.
Godine 1944. u vreme nastupajućih bojeva potpuno su se smanjili nepovratni gubici, a sanitetski su se udvostručili. Gotovo ista takva situacija bila je i u 1945. godini.” (citirano delo).
Uloga partizana, ilegalaca i pokreta otpora
Uporedo sa ličnim sastavom armije i flote, aktivno učešće u oružanoj borbi imali su i dobrovoljci, partizani i ilegalci. Ipak, svedočanstva o njihovim gubicima veoma su ograničena. Pouzdane podatke imamo samo za one jedinice i sastave koji su bili uključeni u sastav vojske aktivnih frontova i armija. Zbog odsustva neophodnih dokumenata u vojnim arhivama vrlo je teško ustanoviviti prave gubitke, ali oni su, načelno, ubrojani i kroz statistiku ukupne naseljenosti.
Treba imati u vidu da su sastavi formirani pod rukovodstvom mesnih partizanskih i sovjetskih organa. U njih su se uključivali dobrovoljci koji nisu potpadali pod poziv za mobilizaciju. Takvih je bilo preko četiri miliona (!). Od obučenih i probranih, sposobnih i korisnih, formirali su se odredi narodnih dobrovoljaca. No, nije uvek bilo moguće dovršiti formiranje. Ipak, u sastav aktivnih armija ušlo je oko dva miliona dobrovoljaca. Divizije i pukovi dobrovoljaca odigrali su značajnu ulogu u odbrani Moskve, Lenjingrada, Tule, Staljingrada i drugih gradova. Oni su doživeli velike gubitke najpre zato što su bili slabo naoružani, ali i zbog slabe pripreme i obuke. U sastav RKKA slilo se 40 streljačkih divizija od kojih je 26 prošlo ceo rat.
Već 24. juna Savet narodnih komesara SSSR donosi rešenje o formiranju lovačkih (poternih, dežurnih ) bataljona.
Истребительный батальон se može prevesti prevesti na naš jezik, ali opisno: to su naoružani dobrovoljci (uglavnom pripadnici partije, komsomola, radnici od poverenja) čiji je zadatak da čuvaju značajne objekte i narodnu imovinu od nemačkih padobranaca i diverzanata. Primani su svi oni koji nisu potpadali pod ratni raspored, a imali su vojnu pripremu.
![SSSR](http://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2019/05/Bundesarchiv_Bild_192-096_KZ_Mauthausen_sowjetische_Kriegsgefangene.jpg)
U Moskvi je formirano 25 bataljona u koje je dobrovoljno stupilo 18.000 ljudi i oni su poseli odbranu na prilazima Moskve. Oni su i bili osnova za formiranje pet pukova i bili su početno jezgro Moskovske druge, četvrte i pete divizije dobrovoljaca.
Na teritoriji, privremeno zauzetoj od strane neprijatelja, aktivno su dejstvovali partizani i ilegalci. Na kraju 1941. godine delovalo je više od dve hiljade partizanskih odreda sa više od 90.000 aktivnih boraca. Ukupno, u godinama rata, u pozadini neprijatelja delovalo je više od šest hiljada (!) odreda sa preko milion ljudi. Među njima nalazilo se mnogo boraca RKKA koji su uspeli da se izvuku iz okruženja i onih koji su pobegli iz zarobljeništva, a nisu mogli da se priključe matičnim jedinicama.
Posebno jak bio je partizanski i ilegalni pokret na Krimu. Ogorčeni Nemci pokušavali su na sve načine da ih zatru, ali se, vrlo često, događalo suprotno. U zasedama je ginulo mnoštvo elitnih nemačkih boraca.
Borba partizana i ilegalaca imala je ogromno političko i strateško značenje. Patriote su nanosile ogromne materijalne i ljudske gubitke fašističkoj armiji i okupacionoj administraciji. Oni su uništili, ranili i zarobili više od milion vojnika i oficira vermahta, inžinjerijskih jedinica (Nemcima izuzetno dragocenih zbog stalnog rušenja pruga i puteva i njihovog obnavljanja), činovnika, kolonista i drugih.
![SSSR](http://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2019/05/tank_t-34_gora_myska-1024x457.jpg)
Partizani i ilegalci ubili su: 67 generala kopnene vojske, SS i masu drugih visokih oficira, zarobili preko 45.000 vojnika i ofcira, uključujući i pet generala.
Dejstva partizana, posebno na komunikacijama i linijama veze, značajno su otežavali saobraćaj fašističkih jedinica i delova. U toj borbi još veći značaj imalo je vezivanje kolosalne žive sile i tehnike, dragocene na frontu. Čitavih 30 divizija stalno je bilo angažovano u pozadini, što je predstavljalo u pojedinim fazama rata i do petine ukupnog ratnog sastava. Rusi, naravno, tu vrstu angažovanja nisu morali da potežu u svojoj pozadini. Pored toga, korićeni su mnogobrojni stražarski i kazneni bataljoni i pukovi, policijske jedinice, redarske službe itd. Njihov broj iznosio je 20 divizija (!).
Ukupno u pozadini, na privremeno zauzetoj teritoriji, partizani i ilegalci vezivali su aktivno za sebe 50 divizija!
Stavka je stalno i ozbiljno računala sa rastućim mogućnostima partizanskih sastava. U Kurskoj operaciji, u bici za Dnjepr, u borbama u Belorusiji, partizani i ilegalci sinronizovali su svoja dejstva sa RKKA. Čuvene su operacije ”Železnički rat” i ”Koncert”.
Narodni osvetnici aktivno su delovali u Ukrajini, Belorusiji, Moldaviji, Letoniji, Litvaniji, Estoniji, Kareliji i u okupiranim delovima Rusije, odnosno ”Male zemlje” (u ratnom žargonu SSSR slobodni deo nazivan je Velika zemlja).
![SSSR](http://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2019/05/Opros_Evropeycy_schitayut_chto_ot_fashizma_ih_osvobodili_SShA.jpg)
Stavka je 30. maja 1942. godine formirala Glavni štab partizanskog pokreta. On je postojao do 13. januara 1944. godine posle čega su rukovođenje partizanima poverili centralnim komitetima saveznih republika i oblasnim komitetima partije. Proterivanjem i gonjenjem fašističke soldateske, na teritoriji SSSR nije bilo više tako velike potrebe za ovom vrstom vojnog angažovanja, osim stražarske službe i pretrage za zaostalim i zagubljenim jedinicama neprijatelja.
Po nekim podacima, nepovratni gubici partizana iznosili su nešto preko pet i po hiljada ljudi i oko hiljadu ranjenih. To se odnosi samo na oblasti Černigovska, Staljinska (Donjencka), Korivgradska, Nikolajevska, Poltavska, Odeska, Dnjepropetrovska, Orlovska, Krasnodarska, Kalmcika, Karelo-finska ; broj poginulih ilegalaca nikada nije ustanovljen.
Za podvige u ratu 252 partizana i ilegalca odlikovano je Ordenom Heroja SSSR i Heroja RF. Ukupno je raznim ordenima i medaljama nagrađeno oko 300.000 partizana, ilegalaca , učesnika pokreta otpora.
![poverljivo](http://oruzjeonline.com/wp-content/uploads/2019/05/bundesarchiv_bild_101i-209-0090-28_russland-nord_infanterie_und_panzer_35t.jpg)
Velika težina i odgovornost rata pala je i na leđa radnika železničkog i drumskog transporta. Oni su u prenapregnutom tempu, mimo svih dotada poznatih propisa i mirnodopskih standarda bezbednosti u saobraćaju, dostavljali na front popune, evakuisali ranjene, prebacivali cele armije s kraja na kraj fronta.
Potrajalo je još nekoliko decenija dok se ruska država nije rešila da arhive prepusti istoričarima i njihovoj naučnoj metodologiji. Ono što su u Staljinovo vreme prikrivali (gigantski gubici, posebno u ljudstvu, i u tamo gde je trebalo da budu najmanji – broj onih koji su pali u zarobljeništvo, umrlih od neblagovremenog saniranja, itd), nauka je pretočila u ono što jeste: sliku istinskog podviga naroda koji je shvatao da drugu sudbinu i nije imao, nego da se bori na život i smrt.