Čiste, zaobljene, elegantne linije i jednostavnost svih funkcija ovog oružja u sebi kriju ingenioznost, veliku kreativnost i originalan inženjerski pristup njegovog konstruktora-pronalazača.
Lovačke puške Džordža Heniga spolja izgledaju kao skupocjeni, otmjeni i unikatni dvodijelni štapovi za šetnju ili bilijar, naročite ljepote i teksture, a kroz svoj zaobljen, elegantano vitki oblik, bez ikakvih štrčećih poluga, osovina i komandi, sem obarača sa branikom, te genijalnu jednostavnost mehanizma koji obezbjeđuje veliku čvrstinu bravljenja, uz vrhunski kvalitet ručne izrade, predstavljaju jedan od ultimativnih primjera prožimanja umjetničke forme i neprikosnovene funkcionalnosti u svijetu oružja.
UVOD
Primijenjenim umjetnostima danas nazivamo sve one umjetnosti koje imaju za cilj da na posebno kreativan, umjetnički način, oblikuju i ukrase svakodnevne predmete te njihovu upotrebu učine što prijatnijom istovremeno razvijajući i njegujući ljudski osjećaj za estetiku. Jedan od najtipičnijih primjera takvih predmeta upravo je oružje, koje čovjeka prati od njegovog nastanka, a koje je on kroz istoriju izrađivao sa ogromnom posvećenošću te na bezbroj načina maštovito ukrašavao dajući mu potpuno nove, umjetničke dimenzije.
Potpisnik ovih redova sjeća se vlastitog entuzijazma kada je u djetinjstvu na poklon dobio knjigu “Svi pištolji i revolveri sveta”. Bilo je to obimno djelo čuvenog ruskog stručnjaka u oblasti istorije ručnog i pješadijskog vatrenog oružja Aleksandra Borisoviča Žuka (djelo je kod nas preveo i priredio Miloš Vasić, 1986. godine). Budući da je Žuk bio i umjetnik, nevjerovatno talentovan ilustrator, na čemu bi mu mogli pozavidjeti i vrhunski majstori stripa, knjiga je pored fotografija, oplemenjena i njegovim vjernim, preciznim, vrlo detaljnim crtežima revolvera i pištolja. Enciklopedija je obilovala brojnim primjerima ljudske inventivnosti, istorijskim i tehničkim zanimljivostima, a iz nje se moglo saznati između ostalog i to da oružje nije samo mašina-alat već često, u saglasju sa vremenom, umjetnički oblikovan predmet.
Naime, jedan od pištolja, koji je autoru ovog članka privukao pažnju svojim dizajnom, u navedenoj knjizi opisan je kao možda najljepši pištolj kalibra .45 ACP koji je ikada napravljen. Američko takmičarsko oružje naročito elegantnih a oštrih linija, o kome je i stručna javnost u to vrijeme bila šturo obaviještena, izrađivano je ručno od najboljih materijala, sa minimalnim tolerancijama, nije imalo spolja vidljivih komandi i bilo je tako ergonomično i skladno da je prije podsjećalo na skulpturu i umjetničko djelo nego na pištolj.
Bio je to Sokolovsky Automaster, rad dizajnera oružja Pola Sokolovskog, reklamiran kao Rolls Royce među pištoljima u kalibru .45ACP, inače remek djelo industrijskog dizajna iz sredine 1980-ih godina a izrađen u tadašnjem stilu dizajniranja automobila kakav je na primjer model DeLorean (DeLorean DMC-12, automobil iz filmske trilogije “Povratak u budućnost”, djelo čuvenog italijanskog dizajnera Đorđeta Đuđara).
Ako klasični pištolj Walther PPK (ili njegovog prethodnika PP) posmatramo kroz prizmu navedenog, možemo uočiti kako on na posmatrača, kroz skladnu jednostavnost svojih linija, čak i danas ostavlja jak vizuelni, estetski utisak modernog i aktuelnog predmeta premda je PP nastao još 1929. a PPK 1931. godine. Walther PP i PPK su dizajnirani u vrijeme političkih promjena i društvenih previranja u Njemačkoj. Međutim, ovaj period je takođe bio značajan zbog ogromnog uticaja Bauhausa – njemačke državne škole za arhitekturu i primijenjene umjetnosti odnosno naročitog pokreta nastalog sa idejom o prožimanju umjetnosti i industrijske proizvodnje kako bi se proizvodima različite namjene udahnuo duh lijepog i estetskog uz istovremeno naglašavanje praktične i svrsishodne dimenzije.
Bauhaus, na kome se zasniva savremeni industrijski dizajn, začet je 1919. od strane njemačkog arhitekte Valtera Gropiusa, predavači te čuvene škole bili su npr svjetski poznati slikari Kandinski i Kle a različiti predmeti, dizajnirani u to vrijeme, i danas odišu bezvremenskom estetikom – elegancijom i funkcionalnošću. Sa pravom se može pretpostaviti da je Fritz Walther bio upravo pod uticajem Bauhaus pokreta u vrijeme kada je dizajnirao ove pištolje koji se u neizmijenjenom obliku proizvode do današnjeg dana.
Slično je i sa čuvenom italijanskom školom dizajna i pomenutim, neobično uticajnim italijanskim dizajnerom automobila Đorđetom Đuđarom. Trebalo bi mnogo prostora da se pobroje sve svjetske najuglednije automobilske firme za koje je radio i još radi kao i sva njegova dizajnerska rješenja automobila od kojih neke svakodnevno srećemo na ulici. Đudjaro je naime poznavaocima oruzja poznat i po svojoj saradnji sa najstarijom oruzarskom kucom na svijetu / firmom Pietro Beretta.
Iz te saradnje izrodili su se poluautomatski karabin u kalibru 9mm Luger Beretta Cx4 Storm, “svemirski” malokalibarski pistolj Beretta U22 Neos, pištolji serije Beretta 9000 i naravno ultramoderna takmicarska sacmarica buducnosti Beretta UGB25 Xcel (revolucionarna kombinacija poluautomatske puške sačmarice i prelamače u kalibru 12). Dizajn svih ovih oružja potpisuje upravo Giugaro koji je na njima primijenio znanja i iskustva stečena u dizajniranju sportskih i trkaćih automobila.
U ovom broju Lovca predstavljamo jedinstveno umjetničko djelo medju lovačkim puškama – kombinovanu bokericu prelamaču sa revolucionarnim rotacionim bravljenjem čiji je tvorac, kao 16-ogodišnji mladić, početkom 1950-ih za originalan dizajn pištolja osvojio prvu nagradu na takmičenju u industrijskom dizajnu organizovanom od strane američke fabrike automobila Ford. Njegovo ime je George Hoenig.
PUŠKA DŽORDŽA HONIGA
Konstruktor George Hoenig, rođen je u američkoj saveznoj državi Ajdaho gdje još uspješno radi, a profesionalnu karijeru oružara započeo je 1960-ih godina kod poznatih američkih firmi Weatherby i Pachmayr gdje su zapažene njegove različite inovacije. Rad na revolucionarnim puškama prelamačama sa takozvanim obrtnim bravljenjem odnosno obrtnom bravom započeo je početkom 1990ih godina prošlog vijeka. Ideja se rodila iz želje da eliminiše sve komplikovane i nepotrebne dijelove koji su skloni lomu ili otkazu pa je Henig krenuo od toga da svoju sačmaricu maksimalno pojednostavi i istovremno očvrsne dajući joj lični estetski pečat. Prva njegova konstrukcija datira iz 1992. godine nakon čega nastavlja rad, svoju ideju razrađuje i dovodi do savršenstva u novembru 1995 godine.
Šta zapravo ovo oružje čini tako jedinstvenim i originalnim ?
Prije svega baskula i monoblok su cilindričnog, potpuno zaobljenog oblika i u zatvorenom položaju zajedno formiraju besrpijekoran cilindričan spoj. Ovdje ne postoje bočne ravne ploče na baskuli niti spolja vidljiv prelamajući mehanizam. Dok se kod klasičnih prelamača zapinjanje udarnog mehanizma vrši prelamanjem kod Honigove puške zapinjanje udarača se vrši rotiranjem cijevi. Kao što je slučaj kod standardnih prelamača i Honigovu pušku čine dva osnovna sastavna elementa, dakle baskula sa kundakom i cijevi sa podkundakom. Međutim, veza između baskule i cijevi riješena je na elegantan ali neobično čvrst način čime su otklonjene sve mane većine klasičnih prelamača koje su sklone da se rasklimaju pri ispucavanju veće količine potentne šačmene ili karabinske municije.
SISTEM OBRTNOG BRAVLJENJA DŽORDŽA HONIGA
Takozvana rotaciona zaobljena akcija (Rotary Round Action), odnosno bravljenje, kod Honigove bokerice ostvareno je uz pomoć dva masiva brijega na čelu baskule koji zalaze u odgovarajuće otvore unutar masivnog prstenastog monobloka u kojem su fiksirane cijevi. Obrtanjem monobloka fiksni bregovi na čelu baskule čvrsto se zabravljuju unutar kružnih kanala. Bravljenje je ojačano do maksimuma.
Da bismo otvorili pušku i doveli ležišta metaka u položaj za punjenje, potrebno je da šakom obuhvatimo pušku za potkundak i jednostavno rotiramo cijevi za jednu četvrtinu kruga udesno. Ovim pokretom kanali za bravljenje unutar cilindričnog nosača cijevi (monobloka) razdvajaju se od dva masivna brijega za bravljenje koji se nalaze na čelu bravećeg bloka sa prednje strane baskule. Potom je potrebno cijevi pogurati još malo unaprijed sve dok se one vrlo lako, pod vlastitom težinom, ne “prelome” preko šarnira (koji je u sklopljenom položaju skriven) čime je puška otvorena i spremna za punjenje. Ovim je aktiviran i ekstraktor koji ispucane čaure izvlači za par centimetara i omogućava njihovo lako vađenje iz ležišta metka.
Kako bi se puška zatvorila i dovela u položaj spreman za paljbu, ove korake treba ponoviti obrnutim redoslijedom, dakle postavljamo municiju u ležišta, podižemo cijevi, privlačimo ih do kraja ka baskuli i lakim zakretanjem u lijevo za četvrtinu kruga zaključavamo za baskulu pri čemu dva masivna brijega na čelu baskule zalaze u odgovarajuća ležišta unutar cilindričnog monobloka a čime je ostvareno izuzetno čvrsto bravljenje sposobno da izdrži ogromne pritiske. Boljeg razumijevanja radi, kod ovog tipa bravljenja ne rotiraju braveći bregovi na baskuli već cilindrični monoblok u koji su uglavljenje cijevi rotira oko fiksne masivne braveće glave sa dva brijega (kao kada bi kod obrtnočepnog karabina rotirao sanduk a zatvarač bio fiksiran). Brijegovi za bravljenje su smješteni sa gornje i donje strane čela baskule.
Na čelu baskule koaksijalno je smještena prednja obrtna ploča koja sa njim čini cjelinu i ima višestruku funkciju. U toj obrtnoj ploči smještene su udarne igle a sa njom je putem šarke ostvarena veza i sa rotacionim monoblokom tojest cijevima. Sa zadnje strane obrtne ploče, unutar baskule, nalaze se dvje bregaste površine namijenjene zapinjanju udarača. Udarači su cilindrični i smješteni su jedan iznad drugog u unutrašnjosti baskule. Prilikom zakretanja cijevi pri otvaranju puške, dolazi do zapinjanja udarača jer rotiranjem obrtne ploče bregaste površine potiskuju udarače unazad do zapetog položaja – zapinjanje udarača se dakle ostvaruje rotiranjem cijevi (monobloka) pri otvaranju puške a ne prelamanjem kao na standardnim prelamačama. Obrtanjem monobloka pri zatvaranju puške obrće se i obrtna ploča sa udarnim iglama, koja je šarnirom spojena sa cijevima, čime se u saosnost sa udaračima dovode udarne igle i puška je spremna za paljbu.
Sa rotirajućom pločom povezan je šarnir za prelamanje cijevi kojeg čini jednostavna uzglobljena poluga sa pripadajućim pokretnim elementom koji obezbjeđuje fiksiranje unutar ležišta u prstenastom nosaču cijevi (monobloku). Ručno izvlačenje ekstraktora unazad oslobađa monoblok odnosno cijevi sa šarnira i puška se vrlo lako rasklapa na dva osnovna sastavna elementa. Potrebno je cijevi prelomiti do kraja, zatim ih malo podići i izvući tijelo ekstraktora a potom razdvojiti baskulu od cijevi. Okidanje se obavlja dvjema obaračama. Kočnica blokira udarače, čvrsta je i pouzdana. Njeno krilce ima lijevi i desni položaj i vrlo diskretno je utopljeno u konturu gornje strane vrata kundaka čime nije narušena opšta silueta oružja.
MATERIJALI, IZRADA, KALIBRI, PRECIZNOST…
Ovo jedinstveno kombinovano oružje ručno je izrađeno od alatnog čelika S7 i najkvalitetnije, birane, uljno finiširane, engleske orahovine posebno lijepe teksture. Izrada i finiš su jednom riječju savršeni. U oči odmah upadaju najmanje moguće tolerancije i nevjerovatno precizno uklapanje čeličnih i drvenih dijelova. Dvije prefinjeno čekirane orahove pločice formiraju potkundak i montirane su uz pomoć četiri diskretna zavrtnja sa lijeve i desne strane. Zajedno čine oblu cjelinu koja se savršeno uklapa sa cilindričnim monoblokom.
Isti slučaj je i sa vratom kundaka čiji je prednji obli kraj besrprijekorno ukomponovan sa zadnjim dijelom oble baskule. Čekirani pištoljski rukohvat može biti opremljen zaštitnikom vrata kundaka ili imati zaobljenu formu. Kundak ima pištoljski rukohvat, finu obrazinu i gumeni potkov. Metalni dijelovi su fino gravirani u klasičnom engleskom stilu a što je rad Honigovog dugogodišnjeg saradnika Ovena Bartleta. Branik obarače izrađen je takođe u klasičnom stilu i graviran.Honig nudi i svoju originalnu konstrukciju montaže za optičke nišane a puške se prema želji opremaju naročitim usjecima za montažu na baskuli i šini koja se pruža duž gornje strane cijevi u dužini potkundaka. Na šini je montiran klasični mehanički zadnji nišan sa usjekom. Postoje i modeli sa diopterskim preklopnim zadnjim nišanom koji je u transportnom, preklopljenom položaju utopljen u gornju stranu vrata kundaka odmah iza poluge kočnice.
Preciznost ovih pušaka takođe je visoka pa je na primjer 4 hica 5.6-50R lako mogu smjestiti u metu širine tri četvrtine inča na 100 jardi (91.44). Džorž Honig proizvodi i četvorocijevnu kombinovanu pušku (firling) sa dvje sačmene cijevi u kalibru 20, jednom cijevi u karabinskom kalibru 5.6-50R te jednom u kalibru .22lr. Kod firlinga i dalje postoje dva udarača i dvje obarače ali na obrtnoj ploči smještene su tri udarne igle s tim da je dovođenje željenih cijevi u bojevi položaj, odnosno udarnih igli u saosnost sa udaračima, obezbijeđeno jednom diskretnom polugom sa desne strane vrata kundaka.
Zapinjanje udarača, nakon izvršena dva okidanja, kod firlinga se vrši još jednim obrtanjem cijevi ulijevo. Honig nudi brojne kombinacije cijevi i kalibara, kaarabinskih i sačmenih, po želji kupca. Dužine cijevi kreću se od 22 do 26 inča. Moguće je naručiti olučene cijevi u najpopularnijim kalibrima od 225 Win. do 9.3x74R. Treba naglasiti da se ovo oružje radi po narudžbi i da se godišnje napravi tek nekoliko komada a kupci čekaju godinama na svoj primjerak koji dolazi u luksuznom koferu zelene plišane postave. Puške Honig u rangu su najskupljih i najboljih klasičnih engleskih poput Holland and Holland, tako da je o cijeni bespredmetno govoriti.
Zaključak
Dok ovu priču privodi kraju autor sjedi u udobnoj “cesca” stolici, izrađenoj od savijenih elastičnih čeličnih cijevi, koju je još 1928. dizajnirao jedan od poznatih studenata Bauhaus škole Marsel Brojer, a umjesto zaključka parafrazira osnivača Bauhausa, Valtera Gropijusa, koji je napisao da je daleko teže dizajnirati vrhunsku stolicu nego naslikati drugorazrednu sliku. Koliko je tek teško dizajnirati vrhunsku pušku…
