Dok Sjedinjene Američke Države razvijaju ambiciozni projekat “Gvozdena kupola” (Iron Dome) za zaštitu od pretnji iz svemira, Rusija istražuje nekonvencionalne metode za onesposobljavanje neprijateljskih satelita, a prema tvrdnjama ukrajinskog portala.
Umesto visokotehnoloških projektila i lasera, ruski stratezi prema ukrajinskim tvrdnjama razmatraju jednostavnije i kontroverzne metode—rakete ispunjene ekserima ili barutom, koje bi se raspršile u orbiti i stvarale oblake svemirskog otpada.
“Orbitalni zid” od metala – Da li može da funkcioniše?
Ova ideja nije nova. Još devedesetih godina, ruski vojni stručnjaci razmatrali su mogućnost stvaranja svemirske barijere od metalnih fragmenata, čime bi neprijateljski sateliti postali neupotrebljivi, piše Defense Express, pa nastavlja sa detaljnijom analizom.
Međutim, iako zvuči kao jednostavno rešenje, praksa pokazuje drugačije. Da bi ova strategija imala efekat, potrebni su milioni precizno postavljenih fragmenata u orbiti, što je izuzetno teško izvesti.
Matematički gledano, ako bi se stvorila barijera široka 20 kilometara i visoka 20 kilometara, broj potrebnih fragmenata bi dostigao stotine miliona, što bi zahtevalo ogromne resurse i logističku podršku.
Pored toga, ovakva “zid” bi bio nestabilan. Svemirski otpad se ne ponaša kao statična barijera—gravitacija i atmosfersko trenje bi ubrzo doveli do rasipanja fragmenata, što bi smanjilo efikasnost ove metode i stvorilo haos u orbiti.
“Kesslerov sindrom” – Katastrofalne posledice svemirskog otpada
Osim tehničkih prepreka, posledice ovog pristupa bile bi katastrofalne.
Kesslerov sindrom je scenario u kojem sudar jednog satelita sa otpadom stvara lančanu reakciju—više fragmenata uzrokuje više sudara, čineći orbitu neupotrebljivom za decenije.
Ovo bi ne samo onesposobilo neprijateljske satelite, već bi ugrozilo i ruske svemirske operacije, uključujući vojne, komunikacione i navigacione satelite.
Zašto su preciznije metode poput lasera i protivsatelitskih raketa efikasnije?
Iako teorijska mogućnost korišćenja eksera i baruta postoji, Rusija se već fokusira na preciznije i efikasnije metode neutralizacije satelita, uključujući:
✔ Protivsatelitske rakete – U novembru 2021, Rusija je testirala raketu koja je uništila stari sovjetski satelit, stvarajući veliki oblak otpada.
✔ Laserski sistemi – Projekat “Kalina” razvija oružje sposobno da oslepi ili onesposobi senzore satelita.
✔ Elektronsko ratovanje – Uključuje ometanje signala, blokiranje komunikacija i preuzimanje kontrole nad satelitima.
Ove metode su ciljane, efikasne i ne ugrožavaju čitavu orbitu, za razliku od strategije “prostog razbacivanja metala”.
Svemirsko nuklearno oružje – Da li je to rešenje
Nuklearno oružje u svemiru je tehnički moguće, ali rizično. Amerika je testirala nuklearne eksplozije u svemiru još 1962. godine tokom eksperimenta Starfish Prime. Iako su neki sateliti privremeno onesposobljeni, rezultati nisu bili trenutni.
Zračenje koje je stvoreno postepeno je degradiralo elektroniku satelita, ali nije izazvalo momentalno uništenje. Takođe, takva eksplozija bi stvorila trajno radioaktivno okruženje, ugrožavajući sve operacije u orbiti.
Svemirski rat zahteva precizne i dugoročne strategije
Iako je teorija “projektila sa ekserima i barutom” o kojoj pišu Ukrajinci zanimljiva, ona je logistički neizvodljiva i strateški opasna.
Umesto toga, Rusija već razvija sofisticiranije metode, kao što su lasersko oružje, elektronsko ratovanje i protivsatelitske rakete, koje su efikasnije i ne destabilizuju orbitu.
Kako svemirski rat postaje realnost, ključ pobede neće biti haotične metode već precizne strategije koje omogućavaju kontrolu i dugoročnu operativnu stabilnost. 🌍🚀
ma kakve eksere..lopatama..rusi su eksperti za lopate…..kavo sprrrdačina sa zaostalim rusima..
Vi imate ozbiljan problem.
Rusofilija je bolest sa šifrom