Ruske oružane snage dobile su prvu partiju novih protivvazdušnih raketa 9M333 za 2026. godinu, saopštio je ruski vojno-industrijski koncern Kalašnjikov. Ove rakete namenjene su sistemima kratkog dometa Strela-10 i njihovim modernizovanim verzijama, a u ruskoj protivvazdušnoj odbrani sve više se koriste upravo kao odgovor na rastuću pretnju dronova na savremenom bojištu.
Detalji same isporuke nisu objavljeni. Broj raketa i obim narudžbine ostaju poverljivi, što je uobičajena praksa kod većine operativnih isporuka savremenog naoružanja. Ipak, u saopštenju kompanije naglašeno je da su rakete 9M333 u poslednjim operacijama pokazale visoku efikasnost, posebno u borbi protiv bespilotnih letelica, zbog čega je potražnja za njima značajno porasla.

Raketa 9M333 predstavlja modernizovanu protivvazdušnu vođenu raketu projektovanu za uništavanje različitih vazdušnih ciljeva, i to u svim uslovima borbe. Može da deluje danju i noću, čak i kada postoje vizuelne smetnje ili pokušaji elektronskog ometanja. Upravo ta sposobnost rada u složenim uslovima čini je važnim elementom u sistemima kratkodometne protivvazdušne odbrane.
Jedna od ključnih karakteristika ove rakete jeste njena trokanalna glava za samonavođenje. Ona može da radi u tri različita režima. Prvi je foto-kontrastni režim, koji omogućava raketi da prepozna cilj na osnovu kontrasta u odnosu na pozadinu. Drugi je infracrveni režim, koji omogućava zahvat cilja na osnovu njegove toplotne emisije. Treći režim je povećana otpornost na ometanje, što znači da je raketa sposobna da zadrži zahvat i u uslovima pokušaja elektronskog ometanja ili korišćenja mamaca.
Zahvaljujući takvom sistemu navođenja, raketa 9M333 može da presreće širok spektar ciljeva. Pored dronova i krstarećih raketa, ona je sposobna da obara i borbene avione i helikoptere koji lete na malim visinama, što je tipičan profil leta u pokušaju izbegavanja radarskog otkrivanja.

Operativni domet rakete iznosi približno pet kilometara, što je tipično za sisteme protivvazdušne odbrane kratkog dometa namenjene zaštiti kopnenih jedinica na prvoj liniji fronta. Upravo takvi sistemi igraju ključnu ulogu u zaštiti mehanizovanih kolona, logističkih baza i taktičkih položaja od niskoletećih ciljeva.
Raketa 9M333 uvedena je u serijsku proizvodnju 2020. godine. Međutim, njen razvoj i modernizacija započeli su još 2018. godine kada je rusko Ministarstvo odbrane donelo odluku da se postojeći arsenal sistema Strela-10 unapredi novom generacijom projektila. Jedan od razloga za takvu odluku bio je i veliki broj starijih raketa koje su već bile u skladištima i čija je zamena postala neophodna.
Modernizacija je imala za cilj da postojeće sisteme učini efikasnijim u savremenim uslovima borbe, gde sve veću ulogu imaju bespilotne letelice različitih veličina i namene. Upravo zato ruska industrija poslednjih godina razvija i prilagođava rakete kratkog dometa kako bi se lakše nosile sa masovnom pojavom dronova na bojnom polju.

Isporuka prve partije raketa 9M333 za 2026. godinu pokazuje da Rusija nastavlja da jača svoju protivvazdušnu odbranu na taktičkom nivou. Sistemi poput Strela-10, koji su nekada bili namenjeni prvenstveno za borbu protiv niskoletećih aviona i helikoptera, sada dobijaju novu ulogu u zaštiti jedinica od dronova, koji su postali jedno od najčešćih i najopasnijih sredstava napada u savremenim sukobima.
Strela-10 – mobilni štit kratkog dometa
Sistem protivvazdušne odbrane Strela-10 predstavlja jedan od najrasprostranjenijih mobilnih sistema kratkog dometa kako u ruskim tako i u ukrajinskim snagama. Razvijen je još u Sovjetskom Savezu tokom 70-ih godina kao naslednik starijeg sistema Strela-1, sa ciljem da pruži neposrednu zaštitu mehanizovanim i oklopnim jedinicama na bojištu. Tokom decenija prošao je kroz niz modernizacija koje su mu omogućile da ostane relevantan i u savremenim sukobima.
Sistem je montiran na guseničnom oklopnom vozilu koje omogućava visoku pokretljivost i sposobnost praćenja oklopnih formacija na terenu. Strela-10 nosi četiri spremne rakete na lansirnom uređaju, dok se dodatna municija nalazi unutar vozila. Njena osnovna namena je presretanje ciljeva na malim visinama, posebno aviona, helikoptera i krstarećih raketa koji pokušavaju da izbegnu radarsko otkrivanje leteći blizu tla.
Za razliku od većih protivvazdušnih sistema koji koriste radarsko navođenje, Strela-10 koristi optičke i infracrvene metode detekcije ciljeva. To znači da je manje podložna elektronskom ometanju i može da deluje relativno neprimetno, bez emitovanja radarskog signala koji bi otkrio njen položaj. Tokom modernizacija uvedeni su napredniji senzori i poboljšani sistemi navođenja, čime je povećana verovatnoća pogotka.
Sistem je korišćen u brojnim sukobima tokom poslednjih decenija i pokazao se kao pouzdano sredstvo protiv niskoletećih ciljeva. U savremenim uslovima ratovanja njegova uloga dodatno je proširena, jer se sve češće koristi za presretanje bespilotnih letelica različitih veličina. Upravo zato ruska industrija razvija nove rakete poput 9M333, koje omogućavaju da se postojeći sistemi Strela-10 prilagode novim pretnjama na bojištu.
