Uprkos javnim uveravanjima jordanskih vlasti da njihova teritorija neće biti korišćena za napade na Iran, novi satelitski snimci koje su objavili kineski izvori ukazuju na masovno raspoređivanje američkih vojnih snaga u jednoj od ključnih vazduhoplovnih baza u regionu. Prema tim podacima, Sjedinjene Države intenzivno jačaju svoje prisustvo u vazduhoplovnoj bazi Muvafak Salti u centralnom Jordanu, što se uklapa u šire američko vojno gomilanje na Bliskom istoku tokom poslednjih nedelja.
Raspoređivanje u Jordanu deo je procesa koji je započeo prošlog meseca, nakon što je američki predsednik Donald Tramp uputio niz oštrih poruka Iranu u kontekstu unutrašnjih nemira, smrtonosnih protesta i navodnih planova Teherana u vezi sa pogubljenjima zatvorenika. Baza Muvafak Salti, u kojoj je uobičajeno stacionirano više od 3.000 američkih vojnika, poslednjih godina se kontinuirano proširuje i modernizuje, što je čini jednom od najvažnijih tačaka američke vojne infrastrukture u regionu.

Satelitski snimci kineske agencije MizarVision, koji su se pojavili 4. februara, potvrđuju da su u bazu nedavno raspoređena četiri aviona za elektronsko ratovanje EA-18G Growler američke mornarice. Ove letelice se standardno koriste u operacijama suzbijanja protivvazdušne odbrane i elektronskog ometanja, što im daje ključnu ulogu u pripremi ofanzivnih vazdušnih kampanja. Na istim snimcima uočena su i najmanje dva američka borbena drona MQ-9 Reaper, iako nije precizirano da li su u bazu stigli pre ili nakon najnovije eskalacije tenzija sa Iranom.
Još ranije, satelitski podaci koje je ista kineska agencija objavila tokom januara pokazali su prisustvo najmanje 17 borbenih aviona F-15E Strike Eagle američkog vazduhoplovstva. Prema procenama analitičara, stvarni broj ovih letelica u Muvafak Saltiju verovatno je znatno veći i može dostići između 30 i 37 aviona. Pored toga, potvrđeno je i prisustvo najmanje devet aviona A-10 Thunderbolt II, namenjenih bliskoj vazdušnoj podršci. Ukupan broj američkih borbenih aviona raspoređenih u bazi mogao bi da iznosi oko 50, što odgovara jačini dve do tri pune eskadrile.

Sve ovo dolazi u trenutku kada jordanske vlasti javno insistiraju na neutralnosti. Jordanski ministar spoljnih poslova Ajman Safadi je tokom telefonskog razgovora sa iranskim ministrom spoljnih poslova Abasom Aragčijem 2. februara naglasio da Jordan neće dozvoliti da njegova teritorija ili vazdušni prostor budu korišćeni za napade protiv Islamske Republike. Prema saopštenju jordanskog Ministarstva spoljnih poslova, Safadi je rekao da Jordan neće postati bojno polje ni baza za bilo kakvu vojnu akciju protiv Irana i da neće dozvoliti narušavanje sopstvene bezbednosti.
Ipak, praksa iz prethodnih sukoba baca potpuno drugačije svetlo na ova uveravanja pa ih nismo čak ni prenosili. Tokom dvanaestodnevnog rata prošlog juna, kao i u ranijim fazama iransko-izraelskih tenzija, američki borbeni avioni i sistemi protivvazdušne odbrane raspoređeni u Jordanu aktivno su presretali iranske dronove i rakete koje su prelazile preko teritorije kraljevine. Iako je tada obrazloženje bilo odbrambene prirode, aktuelno raspoređivanje snaga, prema procenama analitičara, nosi jasne elemente ofanzivne pripreme.
Posebno se ističe prisustvo aviona EA-18G Growler, čija je osnovna uloga neutralisanje neprijateljskih radara i protivvazdušnih sistema, kao i neuobičajeno veliki broj aviona F-15E, koji su projektovani za dubinske udare i nošenje širokog spektra preciznog naoružanja. Ovakva struktura snaga teško se uklapa u isključivo odbrambeni scenario.

Istovremeno, najavljeno je da bi američki i iranski zvaničnici trebalo da se sastanu u Omanu 6. februara kako bi razgovarali o daljem razvoju odnosa. Međutim, razlike u stavovima dve strane ostaju duboke. Vašington, prema dostupnim informacijama, želi da pregovori obuhvate ne samo iranski nuklearni program, već i raketne kapacitete i regionalne aktivnosti Teherana. Sa druge strane, Iran pokazuje spremnost da razgovara isključivo o nuklearnom pitanju.
U takvim okolnostima, uz intenzivno američko vojno gomilanje u Jordanu i sve izraženiju ulogu regionalnih baza, mogućnost diplomatskog dogovora deluje sve slabije. Kako sada stvari stoje, prema procenama brojnih posmatrača, scenario otvorenog sukoba postaje realnija opcija od postizanja sveobuhvatnog sporazuma. Paralelno, kineske obaveštajne strukture pomno prate razvoj situacije, kako satelitima, tako i sa vode.
