Portugalsko ratno vazduhoplovstvo pretrpelo je neočekivane i izuzetno skupe gubitke usled ekstremnih vremenskih uslova, nakon što je razorna oluja Kristin pogodila zapadnu obalu zemlje. Prema zvanično potvrđenim informacijama iz Lisabona, najmanje četiri potpuno operativna lovca F-16 Fighting Falcon pretrpela su ozbiljna oštećenja u vazduhoplovnoj bazi broj 5 Monte Real, koja se nalazi u neposrednoj blizini Atlantskog okeana.
Oluja je bazu pogodila u sredu, 28. januara, a zabeleženi su vetrovi jačine do 12 bofora, sa udarima koji su dostizali brzinu od čak 178 kilometara na čas. Takva sila vetra imala je razoran efekat na vojnu infrastrukturu. Prema objavljenim fotografijama, hangari su teško oštećeni, konstrukcije su deformisane ili delimično urušene, dok su se borbeni avioni našli izloženi direktnom udaru ekstremnih vremenskih prilika.
Portugalsko ratno vazduhoplovstvo je zvanično potvrdilo razmere štete, objavivši snimke i fotografije sa lica mesta na društvenim mrežama. Na njima se vide oštećeni objekti, pogođeni avioni i vojno osoblje koje procenjuje stanje baze. Vizuelni utisak, prema reakcijama i samih pripadnika vazduhoplovstva, podseća na posledice vazdušnog napada, a ne prirodne nepogode.
Prema dostupnim podacima, šteta je evidentirana na najmanje četiri lovca F-16. S obzirom na to da Portugal raspolaže relativno malom flotom od ukupno 52 borbena aviona ovog tipa, oštećenje četiri letelice znači da je između 7 i 14 procenata celokupne lovačke flote privremeno ili trajno izbačeno iz upotrebe. Za državu sa ograničenim vazduhoplovnim kapacitetima, ovakav gubitak ima ozbiljne operativne i finansijske posledice.
Oluja Kristin nije pogodila samo vojnu infrastrukturu. Prema podacima civilnih službi, više od 800.000 ljudi širom Portugala ostalo je bez električne energije, dok je najmanje pet osoba izgubilo život usled posledica nevremena. Ipak, oštećenje borbenih aviona dodatno je skrenulo pažnju javnosti zbog njihove visoke vrednosti i ključne uloge u nacionalnoj bezbednosti.

Jedno od pitanja koje se odmah nametnulo jeste zašto lovci nisu na vreme premešteni u bezbedniju bazu. Uobičajeni protokoli u vojnim vazduhoplovstvima predviđaju relokaciju vredne avijacijske imovine kada se prognoziraju ekstremni vremenski uslovi. Za sada nema zvaničnog objašnjenja iz Lisabona.
Strani vojni mediji spekulišu da postoji nekoliko mogućih razloga. Jedna mogućnost je da su avioni u trenutku dolaska oluje bili u fazi održavanja, što bi onemogućilo njihovo brzo premeštanje ili let. Druga opcija je pogrešna procena intenziteta nevremena, pri čemu je vazduhoplovstvo možda smatralo da prognozirani uslovi neće dovesti do katastrofalne štete ovakvih razmera.
U svakom slučaju, posledice su već vidljive. Portugal će sada morati da izdvoji višemilionska sredstva za popravku ili potencijalnu zamenu oštećenih letelica, u trenutku kada su troškovi održavanja F-16 ionako visoki, a nabavka novih borbenih aviona predstavlja dugoročan i finansijski zahtevan proces.
Ovaj incident još jednom pokazuje koliko su savremene oružane snage ranjive ne samo na vojne, već i na klimatske i prirodne rizike. U eri sve učestalijih ekstremnih vremenskih pojava, zaštita kritične vojne infrastrukture postaje jednako važna kao i zaštita od klasičnih bezbednosnih pretnji, posebno za zemlje sa ograničenim brojem ključnih borbenih sredstava.
Portugalski F-16: mala flota, velika zavisnost
Portugal se u potpunosti oslanja na lovce F-16 Fighting Falcon kao osnovno sredstvo za kontrolu i zaštitu svog vazdušnog prostora. Flota od ukupno 52 aviona predstavlja jedinu liniju borbene avijacije zemlje, bez rezervnog tipa ili paralelne platforme, što svaki gubitak čini operativno osetnim.

Za razliku od većih NATO država, Portugal nema mogućnost brzog nadomeštanja izgubljenih ili oštećenih aviona. Nabavka novih letelica zahteva godine planiranja i značajna finansijska sredstva, dok su tržišno dostupni polovni F-16 primerci sve ređi i često u lošijem tehničkom stanju.
Portugalski F-16 su višestruko modernizovani kako bi im se produžio operativni vek, ali starost flote i zavisnost od jedne platforme povećavaju rizik od naglih gubitaka sposobnosti. Oluja Kristin je pokazala da pretnja ne mora doći sa bojišta, već i iz infrastrukturalne i klimatske ranjivosti sistema.
