Venecuela se nalazi u jednom od najdramatičnijih trenutaka svoje novije istorije nakon američke vojne operacije sprovedene 3. januara, koja je rezultirala hapšenjem predsednika Nikolasa Madura i velikim brojem poginulih i ranjenih. Zvanični podaci koje su u petak izneli venecuelanski vojni i politički vrh otkrivaju razmere ljudskih gubitaka i politički zaokret koji je usledio neposredno nakon intervencije Sjedinjenih Država.
Ministar odbrane Venecuele Vladimir Padrino Lopez saopštio je da je tokom operacije poginulo najmanje 47 pripadnika venecuelanskih oružanih snaga. Prema njegovim rečima, ukupan bilans događaja iznosi 83 mrtva i više od 112 ranjenih, uključujući vojnike, pripadnike bezbednosnih struktura i civile. Među poginulim pripadnicima oružanih snaga nalazilo se 47 muškaraca i žena iz Nacionalnih oružanih snaga Bolivarijanskih država, od kojih je devet bilo ženskog pola.
Padrino Lopez je ove podatke izneo tokom verske službe posvećene stradalima, održane u prisustvu vojnog i političkog vrha zemlje. Tom prilikom je naglasio da su oružane snage, uprkos gubicima, ostale lojalne državi i ustavnom poretku. Kako je rekao, poginuli vojnici su dali svoje živote i uzdigli se do visine istorije i domovine, predstavljajući simbol otpora u trenutku kada je Venecuela bila izložena spoljašnjoj sili.
Ove izjave dolaze u delimičnom neskladu sa ranijim izveštajem Ministarstva unutrašnjih poslova, koje je prethodne nedelje govorilo o približno 100 smrtnih slučajeva tokom iste operacije. Razlike u brojkama ukazuju na to da se istraga o punim razmerama gubitaka još uvek vodi i da konačni bilans možda još nije utvrđen.
Istovremeno, kubanske vlasti potvrdile su da su tokom istih događaja poginula 32 lojalna državljanina Kube, pripadnika bezbednosnog odreda zaduženog za ličnu zaštitu Nikolasa Madura. Time je potvrđeno da su se u trenutku američke operacije u Karakasu nalazile i strane bezbednosne strukture, što dodatno komplikuje regionalni i međunarodni kontekst događaja.

Venecuelanska vojska je prošle nedelje, putem zvaničnih kanala na društvenim mrežama, objavila podatke za 23 svoja pripadnika koji su stradali tokom operacije. Objave su izazvale snažne reakcije u javnosti i dodatno potvrdile ozbiljnost gubitaka koje je zemlja pretrpela u svega nekoliko sati sukoba.
U svetlu ovih događaja, privremena predsednica Venecuele Delsi Rodrigez, bivša potpredsednica zemlje, proglasila je sedmodnevnu nacionalnu žalost. Odluka je doneta u znak sećanja na žrtve američke vojne akcije, dok se još uvek sprovodi proces utvrđivanja tačnog broja stradalih i okolnosti pod kojima su izgubili živote.
Dok se Venecuela suočava sa posledicama vojne intervencije, politička dinamika u zemlji, postaje sve jasnije kako je predsednik zemlje završio u Njujorku. Samo nekoliko dana nakon što je akcije Vašingtona javno nazvala varvarskim, Delsi Rodrigez je prešla na znatno pomirljiviji ton. U tom kontekstu usledio je i izuzetno značajan diplomatsko-obaveštajni događaj.
Direktor CIA Džon Retklif doputovao je u Karakas i održao zatvoreni sastanak sa Rodrigez. Prema pisanju lista Njujork tajms, pozivajući se na dobro obavešten izvor, poseta je realizovana po direktnom nalogu Donalda Trampa i bila je usmerena na unapređenje budućih radnih odnosa između dve zemlje.

Tokom razgovora razmatrana su pitanja saradnje obaveštajnih službi, stabilizacije venecuelanske ekonomije i uklanjanja imidža zemlje kao utočišta za američke protivnike, pre svega narko-kartela i kriminalnih mreža. Poseban akcenat stavljen je na izgradnju poverenja između dve vlade, što predstavlja oštar zaokret u odnosu na retoriku koja je dominirala neposredno nakon hapšenja Madura.
Prema dostupnim informacijama, procena američke strane bila je da je zadržavanje Delsi Rodrigez kao privremenog lidera najefikasniji način da se spreči potpuni institucionalni slom i haos u Venecueli. Taj zaključak ukazuje na to da je Vašington, uprkos vojnoj intervenciji, pokušao da izbegne scenario potpunog raspada države.
Ovo nije prvi put da je Rodrigez ulazila u kontakte sa američkim zvaničnicima. Još prošle godine vodila je razgovore sa specijalnim izaslanikom SAD Ričardom Grenelom o mogućnosti Madurovog dobrovoljnog povlačenja sa vlasti. Ti pregovori tada nisu urodili plodom, ali sada, nakon direktne intervencije, dobili su potpuno novu dimenziju.

U međuvremenu, 15. januara, Donald Tramp je u Vašingtonu primio liderku venecuelanske opozicije Mariju Korinu Mačado. Tokom sastanka ona mu je uručila svoju medalju Nobelove nagrade za mir, ali, prema dostupnim informacijama, nije dobila nikakve čvrste garancije političke ili institucionalne podrške.
Dok se Venecuela nalazi između žalosti za poginulima i naglog političkog preusmeravanja ka saradnji sa Sjedinjenim Državama, ostaje otvoreno pitanje kakve će dugoročne posledice imati operacija koja je dovela do hapšenja Madura i stotina žrtava. Jedno je izvesno, događaji od 3. januara ostavili su dubok trag u zemlji i regionu, a proces stabilizacije nakon izdaje tek je započet.

“Зло дрво плодове добра не може рађати”.Издаја је увијек издаја.У Ираку, Србији, Либији, Сирији, Венецуели…
Sami su krivi. Tek će Boga svog da vide.