Američka vojska zvanično je povukla iz upotrebe svoju flotu turboelisnih aviona za vazdušno izviđanje, nadzor i prikupljanje obaveštajnih podataka, čime je okončano jedno poglavlje koje je trajalo više od pola veka. Umesto njih, u fokus ulaze napredne mlazne platforme zasnovane na programu HADES, sistemu namenjenom dubinskom otkrivanju i eksploataciji ciljeva.
Tokom proteklih decenija, avioni kao što su Guardrail, ARL-M (Airborne Reconnaissance Low-Multifunction) i EMARSS-M (Enhanced Medium Altitude Reconnaissance and Surveillance System – Multiple Intelligence) obavljali su svoje misije širom Evrope, Bliskog istoka, Afrike i Indo-Pacifika. Nakon što je u fiskalnoj 2023. godini pokrenut planirano fazno gašenje programa, poslednje misije ovih letelica obavljene su ove godine.

U julu su ARL-M i avioni Guardrail izveli svoje finalne operacije u Južnoj Koreji, završivši 54 godine vazdušne ISR prisutnosti na Korejskom poluostrvu. U septembru je poslednji EMARSS-M odradio svoju završnu misiju, čime je formalno zatvorena era turboelisne A-ISR flote američke vojske.
Prema rečima službenih predstavnika, odluka o povlačenju ukazuje na strateški zaokret ka suprotstavljanju gotovo ravnopravnim protivnicima i ka operacijama u više domena. Direktor programa za vazdušne senzore, Džuli Ajzak, objašnjava da se vojska suočila sa jasnom potrebom modernizacije.
„Vojska je 2022. donela namernu odluku da prioritet da modernizaciji vazdušne flote i prelasku na sposobnosti dubinskog osmatranja, u skladu sa budućim operativnim konceptima“, navela je Ajzak.

Pola veka službe
Guardrail je ušao u upotrebu još 1971. godine, kada je raspoređen u Zapadnoj Nemačkoj radi praćenja aktivnosti sovjetskih snaga u Istočnoj Nemačkoj i Čehoslovačkoj. Tokom operacija Pustinjski štit i Pustinjska oluja početkom devedesetih, Guardrail je imao svoju ulogu u identifikaciji iračkih jedinica i praćenju njihovog kretanja.
Kasnije je široko korišćen tokom operacija u Iraku i Avganistanu, ali i u stalnom nadzoru duž demilitarizovane zone Korejskog poluostrva još od sedamdesetih godina.
ARL-M se pridružio floti 1996. godine kao zamena za penzionisani OV-1D Mohawk. Po prvi put je jedna platforma objedinjavala sintetički apertura radar, indikator pokretnih meta, vizuelno izviđanje i presretanje komunikacija.
EMARSS, baziran na avionu King Air 350ER, bio je poslednja generacija turboelisnih platformi koju je vojska uvela u službu. Od prvog leta 2013. do operativne upotrebe 2016. godine, ovi avioni su raspoređivani u Africi, Latinskoj Americi, Iraku i Avganistanu.

Uprkos brojnim nadogradnjama, uključujući modernizaciju Guardrail sistema 2006. godine, vojska je ocenila da turboelisne platforme više ne mogu da odgovore zahtevima budućih operacija, posebno u pogledu brzine, visine leta, dometa i nosivosti.
Put ka HADES-u
Zbog toga je pokrenut prelaz na brže i sposobnije mlazne letelice. Do završetka razvoja sistema HADES (HighAccuracy Detection and Exploatation System), vojska SAD koristi eksperimentalne platforme ARTEMIS, ARES i ATHENA, koje omogućavaju testiranje novih senzora na visinama i udaljenostima koje se očekuju od budućeg sistema.
HADES će biti zasnovan na mlaznjaku Bombardier Global 6500. Prvi avion isporučen je prošle godine, drugi u julu ove godine, a prvi potpuno opremljeni prototip očekuje se u fiskalnoj 2026. godini.
„ARTEMIS, ARES i ATHENA služe da pokažu vrednost novih senzorskih tehnologija i njihovu upotrebljivost u konfiguraciji sličnoj onoj predviđenoj za HADES“, rekao je Erik Hjuz, menadžer razvoja za Multi-Domain Sensing System.

Povlačenje turboelisne flote tako označava kraj jedne epohe američkog vojnog vazdušnog izviđanja, ali i početak potpuno nove – zasnovane na mlaznim avionima velikog dometa i sposobnostima koje su prilagođene sukobima visokog intenziteta.
