Holandija (Republiek der Zeven Verenigde Nederlanden, lat. Belgica Foederata, Republika sedam ujedinjenih nizozemskih provincija), stranište ljudi koji su pobedili more. Jedna od najnaprednijih zajednica na svetu, dala je ljudskom rodu veličanstvene slikare, filosofe, naučnike, istraživače. Čak i u takvom, promišljenom i organizovanom društvu, našlo se mesta za ljudski otpadak. Zemlja je među prvima bila na udaru nacističke Nemačke.
Bez obzira na to, i ona mora da se stidi dela svoje prošlosti, a razlog tog stida jeste jedna od najfanatičnijih esesovskih jedinica – 34. SS dobrovoljačka divizija (hol. 34. SS-Freiwilligen-Grenadier-Division Landstorm Nederland, nem. 34. SS-Freiwilligen-Grenadier-Division Landstorm Nederland). To je bila jedinica taktičkog nivoa u sastavu Vafen SS, popunjena uglavnom od Danaca i Holanđana. Najviše ih je bilo (u kratkom periodu) oko sedam hiljada, a moto im je bio – Moja čast naziva se vernost (nem/hol. Meine Ehre heißt Treue).
I ova jedinica je, nažalost, proizvod tzv. formalne demokratije. U Holandiji je pre rata osnovan Nacional-socijalistički pokret Holandije (hol. Nationaal-Socialistische Beweging in Nederland – NSB, engl. The National Socialist Movement in the Netherlands). U početku je to bila Holandska fašistička partija, da bi kasnije NSB postao nacistička politička organizacija s namerom da se uključi u politički život kao registrovana partija. Kao parlamentarna stranka imala je uspeha na izborima tridesetih godina. Pod nemačkom okupacijom Pokret je bio jedina dozvoljena politička struktura u Holandiji.

Formacija je osnovana 12. marta 1943. godine. Učestvovala je u borbama na Zapadnom frontu. U februaru 1945. godine reorganizovana je u SS diviziju, bez obzira na to što je njena veličina bila u rangu brigade. Ratni put i ovih zlikovaca pokazao je da nije isto držati vatrene govore, biti fanatično odan ideji, mrzeti boljševike – i boriti se protiv njih. Kada se sudarila s Crvenom armijom, odmah se videlo da nije dorasla ozbiljnim borbama.
Tokom operacije Market Garden (debakla feldmaršala Montgomerija koji je odlično opisan u knjizi i filmu ”Jedan most predaleko”) jedinica je došla pod komandu Hansa Rautera (Hanns Albin Rauter, Austrijanac, obergrupenfirer i general policije) zajedno s grupacijom Stražarskog bataljona Nordvest i pukom redovne policije. Rauter je bio veoma ponosan na svoje holandske nemačke ss jedinice.
Divizija se borila na nekoliko delova fronta i na zapadu i na istoku, u Holandiji, Pomeraniji, a zatim i u poznatoj, prelomnoj bici na Zelovskoj visoravni gde su je Sovjeti uništili. Veoma mali broj njih stigao je da učestvuje u odbrani Hitlerovog poslednjeg uporišta. Brojni istorijski i literarni dokumenti svedoče o njenoj fanatičnosti, ali i nesposobnosti u borbi.

Sastav u februaru 1945. godine
- Štab divizije (Division Stab).
- 83. dobrovoljački pešadijski puk SS (treći holandski, SS Freiwilligen Grenadier Regiment 83 Niederlandische Nr.3).
- 84. dobrovoljački pešadijski puk (četvrti holandski, SS Freiwilligen Grenadier Regiment 84 (Niederlandische Nr.4).
- 34. artiljerijski puk SS (SS Artillerie Regiment 34).
- 34. protivtenkovski artiljerijski divizion SS (SS Panzerjäger Abteilung 34).
- 34. rezervni poljski bataljon SS (SS Feldersatz Battalion 34).
- 60. inžinjerijska četa SS (SS Pionier Kompanie 60).
- 60. četa veze SS (SS Nachrichten Kompanie 60).
- 60. veterinarska četa SS (SS Verwaltungs Kompanie 60).
- 60. poljska pošta SS (SS Feldpostamt 60).
- 60. sanitetska četa SS ( SS Sanitäts Kompanie 60).
- 60. rezervni poljski pataljon SS ( SS Feldersatz Bataillon 34).
- 34. rezervni poljski bataljon SS (SS Feldersatz Battalion 34)
- 60. odred za snabdevanje (SSVersorgungstruppen 60).
- 60. vod poljske žandarmerije (SS Feldgendarmerie Trupp 60).
Holandija ima i svetlu stranu svoje ratne istorije, Pokret otpora koji je sve suprotno u odnosu na ove probisvete, pa ćemo se posvetiti i toj temi. Oni su Nemce posmatrali s druge strane nišana.

Штета што не обрадите и усташке и рватско-домобранске ратне напоре,
Титоисти су годинама то гурали под тепих, а вредело би.
Знам да је данас неподобно о томе писати, кад већ хрлимо путем у ту еу-ропску тиранију,
где су се већ сместили ти симпатични рватски потомци Јасеновачких кољача, а и њихова немачка браћа.
Жали Боже народа који не зна своју Историју, јер је та Историја и те како жива и данас.
Ако је историја учитељица живота, како рекоше стари Латини, онда смо ми изузетно лоши ђаци. Рекао бих понављачи.