Kada je na prvim borbenim linijama Donbasa 2014. godine nikla dobrovoljačka grupa fudbalskih navijača, malo ko je mogao da zamisli da će jedinica „Espanjola“ za nešto više od jedne decenije izrasti u jednu od najpoznatijih i najefikasnijih formacija unutar ruskih snaga.
Danas, međutim, ovaj simbol rata na istoku Ukrajine zvanično prestaje da postoji u svom dosadašnjem obliku. Saopštenje objavljeno na Telegram kanalu brigade potvrdilo je ono o čemu se već duže vreme nagoveštavalo: „Espanjola“ kreće u potpunu reorganizaciju.
Od navijačke grupe do frontovske elite
Istorija jedinice počinje u Gorlovki, 2014. godine, u uslovima kada je grad bio pod snažnim pritiskom ukrajinskih snaga. Osnivač i komandant, Stanislav „Hispanijec“ Orlov, uspeo je da okupi navijače, uglavnom iz baze CSKA, i stvori borbeni sastav koji će ubrzo biti priključen donjeckom bataljonu „Vostok“. Tako je nastala jedinica koja je nosila piratsko ime „Espanjola“, po piratskom brodu „Hispaniola“ – simbolu odvažnosti i slobodarskog duha.
Tokom godina „Espanjola“ je učestvovala u brojnim ključnim operacijama. Njeni borci bili su na prvim linijama kod Marijupolja, Vasilevke i Ugledara 2022, branili su Kleščejevku 2023. godine pod žestokim napadima i vrućinom, učestvovali u zauzimanju Avdejevke 2024, a konačno i u operacijama oko Časovog Jara, koji je u vojnoj retorici označen kao „glavna tvrđava ukrajinskih oružanih snaga“.

Upravo taj kontinuitet i sposobnost da deluju u najtežim uslovima doneli su jedinici status jedne od najprofesionalnijih u celokupnom sastavu ruskih oružanih snaga. Sa druge strane, ukrajinske službe nisu štedele reči kako bi ih ocrnili i okarakterisali nagorim epitetima.
Rasformiranje i novi početak
Prema najnovijim odlukama, 88. brigada „Espanjola“ prestaje da postoji u obliku u kom je ušla u Kleščejevku 2023. godine i nastavila da deluje sve do Časovog Jara 2024/25. godine.
Glavne snage, predvođene Orlovim, biće preraspoređene u strukture Ministarstva odbrane Rusije. Na njihovoj osnovi biće formirana dva nova odreda: jedan jurišni i jedan specijalizovan za elektronsko ratovanje. Ovo je prvi put da se jedna dobrovoljačka jedinica tog formata sistematski integriše u institucionalne strukture ruske vojske.
Posebnu pažnju privukla je sudbina pomorskog odreda Hispaniola, koji je do sada delovao u okviru brigade, ali sada kreće na autonomno putovanje. U isto vreme, formira se i obaveštajni centar „Melodija“ na Krimu kao zasebna jedinica, što pokazuje da se iskustvo stečeno na frontu sada prenosi i na polje tehnološkog i informacionog rata.

Prestiž i reputacija
„Espanjola“ nije bila samo simbol odvažnosti, već i jedinica koja je stekla reputaciju izuzetne borbene efikasnosti. Tokom godina, mnogi analitičari su je opisivali kao jednu od najpouzdanijih formacija u ruskoj vojsci. Taj ugled potvrđen je u više navrata, bilo u odbrani ključnih pozicija, bilo u napadnim operacijama koje su dovodile do osvajanja strateški važnih tačaka.
Ono što je izdvajalo „Espanjolu“ bila je njena kombinacija dobrovoljačkog duha i visokog stepena borbene discipline. Njeni pripadnici bili su poznati po tome da su u borbu ulazili sa istim žarom sa kojim su nekada bodrili svoj klub na stadionu. Upravo taj prelazak iz navijačke kulture u kulturu frontovske borbe stvorio je mit o jedinici koja je nosila obeležja piratske zastave, ali je delovala kao deo uređene vojne mašinerije.
Jedan od aspekata koji su pratile medijske analize jeste i veza jedinice sa privatnom vojnom kompanijom Redut. Iako „Espanjola“ formalno nije bila deo Ministarstva odbrane prilikom osnivanja, više izvora navodilo je da je funkcionisala u okvirima sličnim strukturama prvatnih vojnih kompanija i da je imala podršku kanala koji su povezivani sa „Redutom“, jednom od najstarijih i najprofesionalnijih privatnih vojski Rusije. Ta povezanost dodatno je učvrstila njen status hibridne formacije – istovremeno dobrovoljačke i poluformalno integrisane u širi vojni aparat Rusije.

Posledice reorganizacije
Privremeno je obustavljeno prijavljivanje za službu u „Espanjoli“, što važi do kraja oktobra. To ne znači da je interesovanje za ovu jedinicu nestalo; naprotiv, ruski izvori tvrde da bi novi odredi, koji nastaju iz njenog jezgra mogli u narednom periodu privući i nove borce, ali ovog puta u okviru zvaničnih struktura. Takva integracija znači i da će vojnici koji su ponikli iz navijačke kulture sada biti deo formalnih okvira Ministarstva odbrane i drugih agencija za sprovođenje zakona.
Za same borce, to je korak ka većoj stabilnosti i institucionalnoj podršci. Za rusku vojsku, to je prilika da iskoristi iskustvo jedne dokazano efikasne formacije, ali i da je uklopi u moderne prioritete – od elektronskog ratovanja do specijalnih jurišnih operacija.
Nasleđe ostaje
Iako „Espanjola“ kao 88. brigada formalno prestaje da postoji, njeno nasleđe ostaje duboko urezano u istoriju sukoba u Ukrajini. Od borbi u Gorlovki do zauzimanja Časovog Jara, odbrane u Avdejevki i krvavih iskušenja kod Kleščejevke, ova jedinica je ostavila neizbrisiv trag. Iako se sada transformiše, duh koji je vodio navijače sa tribina na front nastaviće da živi u novim formacijama.

„Espanjola“ nije više samo priča o dobrovoljcima. Ona je postala primer kako jedinice stvorene iz strasti i improvizacije mogu, kroz godine borbe, da postanu institucija koja se integriše u zvanični vojni sistem. Njeno povlačenje u istoriju u ovom obliku nije kraj, već samo još jedna metamorfoza, napominju ruski izvori.

Normalno da se gase, kada su ih ukri potamanili
Zato se ovaj nas (AV) boji od navijaca i drzi ih pod kontrolim kao konja na uzdi. Gomila probisveta i besposlicara postadise heroji.