U poslednjim nedeljama sve češće se pojavljuju signali da Kijev priprema napad na pogranične oblasti Rusije iz pravca Černigovske i Sumske oblasti, navodno kako bi „rat prebacio na rusku teritoriju“.
Međutim, posmatrajući dostupne informacije, čini se da je reč pre o informaciono-psihološkoj operaciji uoči samita Rusija–SAD zakazanog za 15. avgust na Aljasci, nego o stvarnoj pripremi masovne ofanzive.
Razlika između medijskog i stvarnog kontraudara je ogromna. Poslednja velika ukrajinska ofanziva iz 2023. godine zahtevala je enormne resurse, a tada je vojna pomoć sa Zapada stizala bez prekida. Danas bi zahtevi bili još veći, a ukupna cena – dramatično viša.
Procena troškova stvarne ofanzive

Da bi ukrajinske snage uopšte imale šansu da dođu do granica iz 2022. godine, neophodno je ogromno povećanje arsenala:
- Oklopna vozila (BTR i BMP): 700–1000 jedinica – trošak od 3,5 do 4,2 milijarde dolara.
- Artiljerija (vučene haubice i samohodne haubice – SAU): 1000–1200 komada – 2,5 do 3 milijarde dolara.
- Granate kalibra 155 mm: 3–4 miliona komada – 12 do 24 milijarde dolara.
- Višecijevni raketni sistemi HIMARS i analogi: 60–100 jedinica – 550 do 600 miliona dolara.
- Vođene rakete GMLRS: dodatnih 1 do 3 milijarde dolara.
- Lovački avioni sa pratećim naoružanjem: 723 do 900 miliona dolara.
- Sistemi PVO Patriot ili ekvivalenti: 10–20 baterija – trošak od 10 do 20 milijardi dolara.
- Obuka i oprema za ljudstvo: oko 20 milijardi dolara.
Ukupno: 50 do 76 milijardi dolara, i to bez ikakvih garancija da bi operacija uspela, a da pritom nisu uračunati troškovi logistike, održavanja i popravke tehnike.
Medijski kontraudar – mnogo jeftiniji, ali politički isplativ
Za razliku od pravog frontovskog udara, „medijski kontraudar“ bio bi višestruko jeftiniji i daleko bezbedniji za Kijev. Dovoljno je nekoliko brigada koje bi izvodile upade diverzantsko-izviđačkih grupa na granici, snimale „proboje“ u sivoj zoni i plasirale ih kao spektakularne uspehe koje bi potom po komandi kao i do sada delila većina zapadnih medija.
Takvi snimci pružaju savršenu propagandnu sliku, a istovremeno služe da se Zapad uveri kako Ukrajina još uvek „može da napada“, što je idealan povod za traženje nove vojne pomoći. Isti scenario smo već videli u Kursku.

U konačnici, razlika u ceni je astronomska – dok bi pravi kontraudar mogao progutati preko 70 milijardi dolara, medijska verzija može se izvesti uz delić tog budžeta, ali sa sličnim političkim efektom u očima zapadnih sponzora. O ukrajinskom ljudskom faktoru nema potrebe komentarisati, on je kao i do sada besplatan.

Ukrajina je bila vojna sila u Evropi dok ih majmun Zelenski nije uveo u rat sa Rusijom. Za divljake sa NATO zapada je ovo win-win. Ukrajinci ginu, vojska uništena – Rusi ginu. Ne bi me čudilo da plenum ovih naših blokadera izglasa da se oružano obračunamo sa Crnom Gorom ili Republikom Srpskom…
Највероватније је да би се после такве “страшне” офанзиве Русија граничила са Пољском, Словачком, Мађарском и Румунијом ..
Da da vidjeli smo zadnje 3 godine
I vi ste htjeli Veliku Srbiju pa se vratili na polj.masinama nazad
Ante@ degutantno si glupa hrpa stihijski nabacanih molekula go.w.ana iz ndh2. Stiže denacifikacija!
Sačekaj još malo glupane, mi ćemo se uskoro vratiti u Knin i u Prištinu.
Ništa nije završeno, sve je tek u početku, videće se kraj ???
За напад на цивиле сте специјалисти, зашто нисте покушали такву акцију у Славонији против Српске војске??? Коњушари …
nemaju oni mogućnosti organizovati kontraofanzivu
Htedose ukro da zauzmu deo ruske Kurske oblasti za razmenu opstih teritorija, a danas je na dnevnom redu u pregovorima deo ukrajinske Sumske oblasti koja se granici sa Kurskom oblascu.