Naslovna Analitika Američka privatna vojska – Blackwater

Američka privatna vojska – Blackwater

1
google news

Prema zvaničnim verzijama, dva bivša pripadnika američkih specijalnih snaga, visoko dekorisani pripadnik SEAL i instruktor za vatreno oružje Rej Klark (Alfred-Al Ray Clark, 1965-2015) i navodno bivši pripadnik SEAL tima 8 Mornaričke grupe za specijalne operacije 2, Erik Prins (Erik Dean Prince, 1969-), došli su na ideju da oforme firmu koja bi ”za nacionalnu bezbednost predstavljala isto što i FedEx za poštansku službu”. Prins je otkupio oko 28 km2 ”Velike mračne močvare” (Great Dismal Swamp) na granici ismeđu Severne Karoline i Virdžinije, koja je uglavnom predstavljala rezervat za divlje životinje.

Firma, pod nazivom ”Crna voda” (Blackwater, po boji močvarnog, tresetnog zemljišta i vode), registrovana je 26 decembra 1996 godine kao ”Centar za taktičku i obuku u rukovanju vatrenim oružjem SWAT (special weapons and tactics, generički termin za specijalne policijske jedinice) i vojnih timova”. Sedište ”Blekvotera” i trenažni centar površine 24 km2 zvanično su otvoreni 15 maja 1998 godine. Rad je započet sa kapitalom 6,5 miliona dolara a rukovođenje kompleksom prepušteno je Džejmiju Milamu (Jamie W. Milam). Kompleks je imao terene za obuku u urbanim i ruralnim sredinama, na veštački izgrađenom jezeru kao i staze za obuku u vožnji u okruzima Camden i Currituck.

Istini za volju, spor oko pravog idejnog tvorca nikada nije rašćišćen u potpunosti. Naime, 2013 godine je objavljena knjiga Erika Prinsa ”Civilni ratnici: Insajderska priča o Blekvoteru i neopevanim herojima rata protiv terorizma” (Civilian Warriors: The Inside Story of Blackwater and the Unsung Heroes of the War on Terror) u kojoj je iznet niz neproverljivih podataka iz njegove biografije.

No, najlepše je to što Prins piše kako je ideja o osnivanju firme za obukupočela da se rađa nakon što je”u martu 1991 sa bivšim oficirom SEAL, Polom Berendsom (Paul D. Behrends)”, inače svojim idolom i mentorom, ”posetio Zagreb. Ovde su sa hrvatskim liderima diskutovali o planu kako da se ova republika odvoji od Jugoslavije kojom su dominirali Srbi. U sećanju mu je ostalo kada je tokom posete glavne gradske bolnice video redove i redove ranjenih Hrvata”. No, u martu 1991. u Hrvatskoj je zabeležen samo sukob u Pakracu (1-2 mart, bez žrtava) i na Plitvičkim jezerima (31 marta, 9 ranjenih policajaca), tako da je teško reći kako je Prins usred Zagreba video tolike ranjenike.

Kao drugi idejni tvorac ”Blekvotera” pojavljuje se bivši pripadnik CIA, Džejmi Smit (Jamie Smith), koji je, navodno, istovremeno obavljao funkciju podpredsednika ”Blackwater USA” i osnivačkog direktora ”Blackwater Security Company”. Međutim, ove tvrdnje su demantovali Prins i izvršni direktor “Blekvotera” Geri Džekson (Gary Jackson); prema njima, Smit je otpušten sa pozicije administratora nižeg ranga ”Blekvotera” zbog “neizvršavanja 30-dnevnog ugovora”. Pored toga, Smita su optužili da je dodatno ulepšao svoj CV, pogotovo vojnu i karijeru u CIA. Ovo je učinio kako bi pridobio investitore za preuzimanje i oživljavanje firme ”Delta Training Center” (DTC). Kada je 2002 stupio na čelo ”DTC”, promenio je naziv kompanije u ”Security Consultants Group(SCG) International Risk”.

 U svakom slučaju, tokom prvih godina rada ”Blekvoter” se borio sa finansijskim problemima pa je bio  primoran da proda ”sestrinsku” kompaniju ”Blackwater Target Systems”.

Nakon manjih poslova oko obuke SEAL u SWAT timova, Blekovter je prvi ugovor sa vladom SAD dobila u oktobru 2000, nakon samoubilačkog napada dvojice pripadnika Al-Qaeda na raketni razarač USS Cole u jemenskoj luci Aden, 12 oktobra 2000 godine. No, posao je ”procvetao” tek nakon početka borbi u Iraku i Afganistanu.

U avgustu 2003, ”Blekvoter” dobija prvi ugovor vredan 21 milion USD koji je podrazumevao da uz pomoć dva helikoptera i ljudi na terenu obezbeđuje Luisa Bremera (Lewis Paul Bremer III), šefa okupacione administracije u Iraku (2003-2004). U julu 2004. godine, ”Međunarodni servis za lično obezbeđenje Biroa za sigurnost diplomatskih predstavništava” (Bureau of Diplomatic Security’s Worldwide Personal Protective Services, WPPS) za obavljanje poslova obezbeđenja u Iraku, Afghanistanu, Bosni i Izraelu do 6, juna 2006, angažovao je, uz ”DinCorp International” i ”Triple Canopi, Inc.”, ”Blackwater Inc”. Uogovor je u maju 2006 obnovljen, pri čemu je angažovano 1020 radnika ”Blekvotera” prvenstveno na osiguranju američke ambasade u Iraku. Za poslove po ovom ugvoru ”BSC” je 11 septembra 2009 formirao još jedan ogranak, ”Delavare LLC”, zaveden u registru kompanija pod brojem 4729636. U to vreme, ”BSC” je dobio i strogo poverljivi ugovor prema kome je bio dužan da sa 20 ljudi obezbeđuje štab i druge baze CIA na tenernu koje su bile zadužene za lov na Osamu bin Ladena (ubijen tek maja 2011). Kako se kampanja rasplamsavala, kompanija je dobijala sve više poslova na obezbeđenju i obuci novoformiranih snaga bezbednosti Iraka i Afganistana.

U novembru 2006, Kako bi zadovoljio potražnju za uslugama u zemlji i inostranstvu, Blackvater USA je je otkupio teren površine (32 ha (320.000 m2) 190 km zapadno od Čikaga u Maunt Kerolu, Ilinois. Novi centar, pod nazivom pod nazivom ”Impact Training Center”, do aprila 3007. je služio za obuku agencija za sprovođenje zakona sa teritorije Srednjeg Zapada SAD. Šta vise, ”Blekvoter” je pokušao da otvori objekat za vojno-policijsku obuku površine 3,33 km2 5 km severno od Potrera, malog grada u ruralnom istočnom okrugu San Dijega, 

Kalifornija, i 72 km istočno od San Dijega. Otvaranje je naišlo na snažno protivljenje lokalnog stanovništva, stanovnika obližnjeg San Dijega, lokalnog člana Kongresa Boba Filnera i ekoloških i antiratnih organizacija. Opozicija se fokusirala na mogućnost povećanja požara, na blizinu objekta Nacionalnoj šumi Klivlend i na štetni uticaj buke. Osim toga, radilo se o ogorčenim protivnicima akcija Blekvotera u Iraku. Kao odgovor, menadžer projekta Brian Bonfiglio, izjavio je ”da neće biti obuke o eksplozivima i obeležavajućom (trasirnom) municijom a olovna zrna ne mogu izazvati požar”. Bez obzira na sve napore, ”Blekvoter” je 7. marta 2008. bio primoran da povuče svoju prijavu za izgradnju centra u okrugu San Dijego.

Glavni izvršni direktor ”Blackwater Worldwide”, Erik Prins je 21. jula 2008. objavio da će preusmeriti glavne resurse i osnovnu delatnost firme zbog velikih rizika koji se javljaju u sektoru bezbednosti. Sve veća opasnost i rizik po zaposlene počela je destimulativno da deluje i na druge slične firme. U tom cilju, neznatno je izmenjen i logo firme; kod linija končanica nišana ukinute su vertikalne linije kako znak ne bi asocirao na optički nišan. Već u februaru 2009. Blekvoter je najavio da je najavio promenu kompletnog naziva u “Xe Services LLC” (a time i logoa). Promena imena je predstavljala deo plana restrukturiranja cele kompanije. Naime, reorganizovane su sve poslovne jedinice, usvojen je etički i program korporativnog upravljanja a osnovan je komitet koji su činili nezavisni eksperti van sastava kompanije sa zadatkom na nadgleda usklađenosti nove strukture. Šta više, Prins je 2. marta 2009 podneo ostavku na mesto generalnog direktora. Istina, zadržao je mesto predsednika upravnog odbora, ali više nije bio uključen u svakodnevne poslove. Za novog predsednika i izvršnog direktora postavljen je Joseph Yorio. Prins se uskoro potpuno povukao iz “Xe Services LLC” (bivšeg “Blekvotera”) i 2021 je formirao novu kompaniju, Frontier Services Group.

VAGNER GRUPA

Samo godinu dana kasnije, grupa privatnih investitora (ugavnom ranije zaposlednih u američkoj administraciji, vojsci i NDA) otkupila je “Xe’s“objekte u Severnoj Karolinii od njih oformila novu kompaniju – “Academi“.

Konačno, 2014 godine, objedinjavanjem niza privatnih kompanija za obezbeđenje, uključujući ”Triple Canopi, Constellis Ltd.,Strategic Social, Tidevater Global Services”, ”National Strategic Protective Services”, ”ACADEMI”centar za obuku i ”International Development Solutions”, stvoren je holding ”Constellis”.

No, zbog umešanosti u sve sukobe od 1997 do 2009 godine, mračna slava privatne vojske ”Blekvotera” opstala je do danas.

1 KOMENTAR

  1. U sukobu 31. marta, poginuo je jedan hrvatski policajac. Ovaj podatak navodim samo zbog tačnosti, što ne narušava smisao odličnog članka. Lp!

KOMENTARIŠI

Molimo unesite svoj kometar!
Ovde unesite svoje ime

Exit mobile version