Na društvenim mrežama 28. marta pojavile su se fotografije makete nove verzije ruskog protivvazdušnog sistema srednjeg dometa Buk, za koju se veruje da predstavlja sledeću generaciju poznatog sistema – potencijalno Buk-M4.
Sistem Buk, koji je razvijen još u vreme Sovjetskog Saveza, a potom modernizovan u Rusiji, dizajniran je za uništavanje svih vrsta vazdušnih pretnji – od borbenih aviona, preko krstarećih raketa, do dronova i kliznih bombi.
U ruskoj mreži PVO sistema, Buk zauzima srednji sloj odbrane, između sistema dugog dometa (S-300/S-400) i kratkodometnih sistema poput Tor i Pancir.
Šta znamo o potencijalnom Buk-M4?
Prema nezvaničnim informacijama, prikazana maketa je unapređena verzija treće generacije sistema, poznate kao Buk-M3, koja je ušla u službu ruske vojske 2016. godine.
Iako nova verzija zadržava ključne komponente kao što je raketa 9M317M, maketa pokazuje značajne promene – posebno u konstrukciji TELAR vozila (transporter-erektor-lanser i radar).
Novi model uključuje:
- Povećan radar za upravljanje vatrom, što ukazuje na širi domet detekcije,
- Dve elektrooptičke nišanske stanice, umesto jedne kao u prethodnim verzijama.
Očekuje se da ova verzija ima unapređene borbene karakteristike u odnosu na Buk-M3, koji već poseduje 36 kanala za ciljanje i može da uništava ciljeve na daljinama do 70 km, i visinama do 35 km.

Buk sistem u savremenim konfliktima
Kada je počeo razvoj ”Buka (bukve)”, koji je trajao od 1972. do 1977. godine, s tim da su borbena ispitivanja počela 1977. godine, malo njih je slutilo da će ovaj naslednik ”Kuba”, na čijoj osnovi je i urađen, dočekati da bude veoma velika, gotovo neotklonjiva opasnost za sve što leti.
Sistemi Buk, uključujući starije verzije, pokazali su se kao izuzetno efikasni tokom brojnih sukoba, a naročito u okviru sukoba u Ukrajini. Primera radi, Buk-M1 koriste obe zaraćene strane. Njihova pouzdanost i borbena spremnost čine ih ključnim sredstvom u zaštiti srednjeg dometa od vazdušnih napada.
Razvoj potencijalnog Buk-M4 osigurava da Rusija nastavi sa jačanjem svoje višeslojne protivvazdušne odbrane i zadrži prednost u segmentu mobilnih PVO sistema srednjeg dometa. Ovaj sistem takođe predstavlja atraktivnu alternativu za zemlje koje nemaju resurse za nabavku skupih PVO sistema dugog dometa.