Naslovna Analitika Analiza vodećeg francuskog mislioca Emaneula Toda: „Rusija pobedila, Zapad izgubio rat“

Analiza vodećeg francuskog mislioca Emaneula Toda: „Rusija pobedila, Zapad izgubio rat“

1
analiza vodeceg francuskog analiticara „rusija je pobedila zapad izgubio rat tvrdi emanuel tod
analiza vodeceg francuskog analiticara „rusija je pobedila zapad izgubio rat tvrdi emanuel tod
google news

Kada je profesor Emanuel Tod predvideo pad komunizma (1989.) 13 godina pre nego što se to dogodilo, on je bio „izabranik“ zapadnih medija. Danas govori o porazu Zapada i pobedi Rusije, uopšte i ne samo u Ukrajini, i okarakterisan je kao Putinofil.

Tod priznaje da rat u Ukrajini nije završen, ali da je „Zapad izašao iz iluzije moguće ukrajinske pobede“. On dalje objašnjava:

„Još nije svima bilo jasno kada sam pisao, ali danas, nakon neuspeha protivofanzive ovog leta i nesposobnosti SAD i drugih zemalja NATO-a da obezbede dovoljno naoružanja Ukrajini, Pentagon bi se složio sa mnom.”

Kako primećuje, njegovo zapažanje proizilazi iz tri faktora.

Tri faktora koji „upućuju” na poraz Zapada, prema Todu

„Moje zapažanje o porazu Zapada zasnovano je na tri faktora.

Prvo, američka industrijska zaostalost razotkrivanjem fiktivne prirode američkog BDP-a. U svojoj knjizi smanjujem ovaj BDP i pokazujem osnovne uzroke industrijskog pada: zaostajanje u obuci inženjera i opšti pad u obrazovnim dostignućima od 1965. u SAD-u“, kaže Todd pre nego što je dodao:

„Što je dublje, nestanak američkog protestantizma je drugi faktor propadanja Zapada.

Moja knjiga je u osnovi nastavak knjige Maksa Vebera Protestantska etika i duh kapitalizma. Mislio je, uoči rata 1914, da je uspon Zapada u samom srcu protestantskog sveta — Engleske, Sjedinjenih Država, Nemačke ujedinjene Pruskom, Skandinavije. Francuska je imala sreće da se geografski zaglavi u prvoj grupi. Protestantizam je stvorio visok nivo obrazovanja, bez presedana u ljudskoj istoriji, ukinuvši nepismenost, jer je zahtevao da svaki vernik može sam da čita Sveto pismo. Pored toga, strah od osude i potreba da se osećamo izabranim od Boga proizveli su radnu etiku, snažnu individualnu i kolektivnu etiku. Sa, negativnim, nekim od najgorih rasizama koji su postojali – protiv crnaca u SAD ili protiv Jevreja u Nemačkoj – pošto se protestantizam, sa svojim izabranima i svojim prokletnicima, odrekao univerzalne jednakosti ljudi. Obrazovni napredak i radna etika proizveli su značajan ekonomski i industrijski napredak“.

„Danas je, simetrično, nedavni kolaps protestantizma pokrenuo duhovni pad, nestanak radne etike i masovne pohlepe (zvanični naziv: neoliberalizam): uspon se pretvara u pad Zapada. Ova analiza religioznog elementa u meni ne sugeriše nikakvu nostalgiju ili moralističku jadikovku: to je istorijsko zapažanje. Pored toga, rasizam povezan sa protestantizmom je nestao i Sjedinjene Države su imale svog prvog crnog predsednika, Obamu. Ne možemo a da to ne pozdravimo“, kaže Tod.

Todd takođe predstavlja treći faktor.

„Treći faktor poraza Zapada je to što je ostatak sveta stao na stranu Rusije. Svuda je otkrila diskretne finansijske saveznike.

Nova blago konzervativna (anti-LGBT) ruska meka moć krenula je u akciju pošto je postalo jasno da se Rusija nosi sa ekonomskim šokom. Naša kulturna modernost zapravo izgleda prilično ludo za spoljašnji svet, zapažanje koje je napravio antropolog, a ne retro moralista. Štaviše, kako živimo od nedovoljno plaćenog rada muškaraca, žena i dece iz bivšeg trećeg sveta, naša etika nije pouzdana.

U ovoj, najnovijoj knjizi, želim da izbegnem emocionalnost i trajni moralni sud koji nas okružuje i ponudim nepristrasnu analizu geopolitičke situacije. Pažnja, pristup intelektualcu: U svojoj knjizi zanimaju me dublji i dugoročni uzroci ukrajinskog rata, oplakujem nestanak svog duhovnog oca u istoriji Emanuela Le Roja Ladurija i priznajem sve: Ja nisam agent Kremlja, ja sam poslednji predstavnik francuske škole istorije Annales!“, kaže Tod.

Da li je Rusija zaista pobedila?

Tod predviđa da će „Amerikanci zaista tražiti status kvo koji bi im omogućio da sakriju svoj poraz. Rusi to neće prihvatiti. Oni su svesni ne samo svoje industrijske i vojne superiornosti danas, već i svoje buduće demografske slabosti“.

Francuski mislilac naglašava da „Putin definitivno želi da postigne svoje ratne ciljeve spasavajući ljude i da ne gubi vreme. On želi da sačuva dostignuća stabilizacije ruskog društva. On ne želi da remilitarizuje Rusiju i želi da nastavi njen ekonomski razvoj.

Ali on takođe zna da dolaze demografske praznine i da će zapošljavanje biti teže za nekoliko godina (tri, četiri, pet?). Prema tome, Rusi moraju sada da pobede Ukrajinu i NATO, ne dajući im predaha. Hajde da nemamo iluzija. Ruski napori će se intenzivirati“.

On takođe primećuje da „odbijanje Zapada da razmišlja o ruskoj strategiji u njenoj logici, sa njenim razlozima, njenim moćima, njenim granicama, dovodi do opšteg slepila. Reči lebde u magli“.

„Na vojnom nivou“, nastavlja on , „najgore tek dolazi za Ukrajince i Zapad. Rusija nesumnjivo želi da povrati 40% ukrajinske teritorije i neutralni status Kijeva. I na našim televizijama, kao što Putin potvrđuje da je Odesa ruski grad, mi i dalje govorimo da se front stabilizuje“.

Rusija je autoritarna demokratija

Francuski mislilac priznaje da je „Rusija svakako autoritarna demokratija (koja ne štiti svoje manjine) sa konzervativnom ideologijom, ali njeno društvo se kreće, postaje veoma tehnološko sa sve više elemenata koji savršeno funkcionišu“.

„Opisivanje ove realnosti me definiše kao ozbiljnog istoričara, a ne kao Putinofila. Svaki odgovorni Putinofob je trebalo da odmeri svog protivnika. Takođe stalno naglašavam da Rusija, baš kao i ovaj Zapad za koji je mislio da je dekadentan, ima demografski problem. Rusko anti-LGBT zakonodavstvo, iako verovatno šarmira ostatak sveta, ne dovodi do toga da Rusi imaju više dece od nas. Rusija nije imuna na opštu krizu modernosti. Ne postoji ruski antimodel“, navodi Tod.

„Međutim, moguće je da opšte neprijateljstvo Zapada strukturira i naoružava ruski sistem, izazivajući masovni patriotizam.

Sankcije su omogućile ruskom režimu da pokrene politiku protekcionističke supstitucije u masovnim razmerama, koju nikada ne bi mogao da nametne Rusima, a koja će njihovoj ekonomiji dati značajnu prednost u odnosu na ekonomiju EU. Rat je ojačao njihovu društvenu stabilnost, ali i oni imaju individualističku krizu, pri čemu se ostaci „patrijarhalne“ porodične strukture samo smiruju. Individualizam potpuno mutiran u narcizam razvija se samo u zemljama u kojima vlada nuklearna porodica, posebno u anglo-američkom svetu. Hajde da se upustimo u neologizam: Rusija je društvo kontrolisanog individualizma, poput Japana ili Nemačke “, objasnio je tada.

„Moja knjiga predstavlja prikaz ruske stabilnosti, zatim, krećući se na zapad, analizira zagonetku raspadajućeg ukrajinskog društva koje je u ratu našlo smisao za svoj život, zatim prelazi na paradoksalnu prirodu nove rusofobije bivših narodnih demokratija, zatim u krizi EU i na kraju u krizi anglosaksonskih i skandinavskih zemalja. Ovaj marš na zapad vodi nas korak po korak u srce svetske nestabilnosti. To je uranjanje u crnu rupu. Anglo-američki protestantizam je dostigao nultu fazu religije, izvan faze zombija, i stvorio ovu crnu rupu. U Sjedinjenim Državama, na početku trećeg milenijuma, strah od praznine mutira u oboženje ništavila, u nihilizam“, rekao je Tod.

Odgovarajući na pitanje da li priča o autoritarnoj demokratiji „laska“ Rusiji, Tod je prokomentarisao:

„Moramo se udaljiti od opozicije liberalne demokratije protiv lude autokratije. Prvi su liberalnije oligarhije, sa elitom odsečenom od stanovništva – nikome izvan medija nije stalo do preoblikovanja vlasti. Za drugu stranu, takođe treba da koristimo drugi koncept da zamenimo koncept autoritarizma ili neostaljinizma.

U Rusiji većina stanovništva podržava režim, ali manjine – bilo da su gej, etničke ili oligarsi – nisu zaštićene: to je autoritarna demokratija, hranjena ostacima ruskog komunalnog temperamenta koji je stvorio komunizam. Termin „autoritarno“ za mene ima istu težinu kao i termin „demokratija“.

Emanuel Tod je francuski istoričar, antropolog, demograf, sociolog i politikolog sa Nacionalnog instituta za demografske studije u Parizu.

1 KOMENTAR

  1. Džonsonove društvene reforme iz 1965-e ključne su za razvoj situacije u kojoj se danas nalaze SAD i čitav zapad.
    Na već postojeći platni deficit dodale su vremenom ogroman budžetski deficit, privredu učinile nekonkurentnom i omogućile razvoj i marš kroz institucije ideologije neoliberalizma.

KOMENTARIŠI

Molimo unesite svoj kometar!
Ovde unesite svoje ime

Exit mobile version