Prije sto godina došlo je do značajnijeg porasta tenzija između Poljske i tadašnjeg Sovjetskog saveza. Većinu oružja i vojnih resursa poljaci su dobijali iz Njemačke i Češke, sopstvena proizvodnja je bila veoma slaba i nije mogla da podmiri potrebe Poljske u potencijalnom sukobu naročito po pitanju proizvodnje oružja. Znajući da postoji mogućnost prekida snabdjevanja odlučuju da ojačaju svoju namjensku industriju. Tu se već rađa ideja o proizvodnji domaćeg poluautomatskog pištolja. Budući da su već imali pištolje kalibra 9x19mm u svom arsenalu, odlučili su da ga prave u tom kalibru koji je i danas najpopularniji službeni pištoljski kalibar.
Pištolj je dobio ime iz dva dijela:
- Radom – ime grada u kome se nalazi fabrika Broni
- VIS – latinska riječ koja znači “snaga”.
1930-ih kreće se sa razvojem pištolja, a za razvoj poslužila su dva svakako legendarna modela Colt 1911 i HP. Prvi prototipi su završeni nešto prije 1936. godine, a masovna proizvodnja kreće upravo te godine. Te prve serije su danas izuzetno rijetke i imaju veliku kolekcionarsku vrijednost. Naravno pištolj se proizvodio kao poljski sve do njemačke okupacije 1939. godine.
Nakon okupacije nacisti nastavljaju proizvodnju ovog veoma naprednog pištolja u to vrijeme za svoje oružane snage. Pokušaćemo da vam približimo razlike između poljske i njemačke varijante, a kasnije ćemo približiti i razlike u proizvodnji same njemačke varijante.
Jedna od razlika je svakako serijski broj i način njegovog generisanja na ovom oružju. Na poljskim pištoljima generisanje serijskog broja je prilično jednostavno i ovo su serijski brojevi po godini proizvodnje:
1936: 01-5359
1937: 5360-8807
1938: 8808-27450
1939: 27451-49014
Kao što možete vidjeti 1937. godina je godina sa najmanje proizvedenih primjeraka, a razlog toga je prioritet proizvodnje dugih cijevi.
Sledeća razlika je svakako poljski orao koji se nalazi na lijevoj strani navlake pištolja. Jedna od razlika je i mjesto kačenja kundaka na ramu pištolja. Njemci da bi ubrzali proces proizvodnje nisu pravili ram sa mogućnošću kačenja kundaka, ali u prvim brojevima njemačke proizvodnje mogu se naći ovakvi ramovi iz prostog razloga što su u fabrici našli poljske ramove i samo ih nastavili sklapati.
Svakako na poljskim pištoljima se nalaze poljski žigovi o ispitanosti oružja. Takođe iz fabrike je dolazio sa kožnom futrolom, dva rezervna okvira i šipkom za čišćenje.
U Septembru 1939. godine oružane snage Trećeg rajha veoma brzo zauzimaju Poljsku i sam grad Radom u kome se i proizvodio istoimeni pištolj.
Po nastavljanju proizvodnje naravno da uklanjaju poljskog orla sa navlake, dodaju mu svoje oznake o ispitanosti, daju mu ime P35p i koriste novi način generisanja serijskog broja, sličan kao na Valteru P38. Novi način generisanja sastojao se od slovne oznake i samog serijskog broja poslije oznake. Na Valteru se slovna oznaka generisala po mjesecu proizvodnje dok je na Radomu nešto drugačiji slučaj.
Njemci su napravili oko 300 000 primjeraka ovog pištolja. Slovna oznaka se kretala od A do Z, treba napomenuti da su određena slova izbačena kao što su Q i O da ne bi došlo do zabune. Korišteno je sveukupno 20 slova. Takođe prva grupa nije imala slovnu oznaku ispred serijskog broja. Svakih 10 000 napravljenih primjeraka mjenjana je slovna oznaka.
Kada su iskoristili sva slova, procez označavanja je kretao ispočetka pa tako imamo pištolje sa kraja rata sa slovnim oznakama koje su karakteristične za prve serije, ali ti pištolji se veoma lako razlikuju pošto pištolji sa kraja rata nemaju polugu za rastavljanje na ramu.
Na početku rata njemačka proizvodnja ovog pištolja bila je istog kvaliteta kao i poljska, kako je rat odmicao njemačka je gubila i imala sve manje i manje resursa i vremena za proizvodnju pa je i kvalitet opao. Kako krajem rata njemačke zalihe nafte postaju sve manje i manje Radom dobija drvene korice umjesto bakelitnih jer u proizvodnji bakelita nafta je ključna. Korice nisu jedino što je promjenjeno. Uklonjena je i poluga na ramu koja je služila za rastavljanje samog oružja.
Postoji i varijanta Radoma koja je bila u upotrebi u ratnoj mornarici njemačke. To su rani pištolji njemačke proizvodnje. Pored toga što imaju mornaričke žigove na sebi, uklonjena je alka na koju se kači kanap sa opasača i cijev je brunirana sa spoljašnje strane.
Malo je poznato da su ovaj pištolj sklapali logoraši. Njemci su procjenili da veliki broj pištolja biva krijumčaren poljskom pokretu otpora i odlučuju da sklapanje presele u fabriku Steyr. Sa napredovanjem crvene armije izmještaju komplet proizvodnju iz Poljske u Austriju. U okolini same fabrike u Austriji bilo je nekoliko koncentracionih logora u kojima su logoraši primoravani na rad. Ovi pištolji se mogu prepoznati po oznaci “bnz” na navlaci.
Radom kojeg su sklopili logoraši (oznaka “BNZ”)
