NaslovnaAnalitikaOružane snage Severne Koreje

Oružane snage Severne Koreje

”Najbolji od svih svetova”

[ez-toc]

O Korejskom ratu zna se mnogo, pa nema svrhe da ga ponovo analiziramo. Ono što je bitno, to je da se podela koja je tada stvorena, najduže održala. Videli smo u tekstu ‘Pritajeni tigar – skriveni zmaj – KF-21 Boramae – prvi samostalni lovac Južne Koreje” šta je dobila Južna Koreja i šta nam sve stiže odande. Između ostalog, u Seulu su bile i Olimpijske igre. Šta je sa eksponentom tada dve najjače komunističke zemlje sveta, SSSR i NR Kinom?

Vrhovni Komandant

Severna Koreja je trenutno najzatvorenija država na svetu, a svojim građanima predstavljena je kao ”najbolji od svih svetova” (kako bi to rekao najduhovitiji čovek ljudskog roda, Volter). Da li taj svet odgovara građanima, kako se režim održava na vlasti, to je pitanje za sociologe i političare. Čime i kako ga brane, to je tema ovog teksta.

Moramo napomenuti da je u serijalu o oružanim snagama pojedinih država ovaj tekst najteže bilo sročiti. Razlog je logičan: izvori su često netačni, sumnjivi, neki zastareli, prikriveni, shodno politici te zemlje. Stoga smo u radu koristili komparativnu metodu, trudeći se da iz više različitih izvora dobijemo približne informacije. U svakom slučaju, reč je o vrlo respektabilnoj vojnoj sili koja, očigledno, funkcioniše i održava se, a brojke su (kao i sve brojke) ipak relativna stvar. Međutim, nije relativno da je, po brojnosti, to peta oružana sila na svetu.    

Korejska narodna armija (kor. 조선인민군, Čoson inmingun, rus. КНА, engl. KPA, srpski КNА i  VSK) sastoji se iz Organa uprave, Kopnene vojske, RV i PVO, Ratne mornarice, Strateških raketnih snaga i Snaga za specijalne operacije. Brojnost, u zavisnosti od priziva i rotacije, kreće se od 850.000 – 1.200.000 ljudi, uz mogućnost aktivne rezerve od 4.000.000 pripadnika. Mobilizaciona rezerva je oko 4,7 miliona ljudi, mobilizacioni resurs oko 6,2 miliona, a pripadnika godišta koje su obveznici ima oko deset milona. Pri tom značajan deo obveznika ispunjava neborbene zadatke (”građevinska vojska”). Ročna služba, odnosno vojna obaveza, može da bude do deset godina za muškarce i do tri godine za žene. KNA je jedna od retkih armija u kojoj žene služe vojni rok zajedno s muškarcima.

Zastava

Najveći deo trupa nalazi se u oblasti demilitarizovane zone (DMZ). U Severnoj Koreji još uvek je na snazi privremeno primirje iz 1953. godine, pa su OS u stalnoj borbenoj gotovosti. U martu 2013. godine VK OS Kim Džon Un je odbacio sve sporazume o nenapadanju koji su prethodno potpisani i poništio ugovor od denuklearizaciji poluostva, ”zbog latentnog pogoršanja odnosa sa Južnom Korejom i njenim zaštitnikom, SAD”. Od tada, ova  neuralgična tačka dolazi sve češće u žižu javnosti jer su Severnokorejanci rešili da sopstvenim nuklearnim potencijalom štite suverenitet. 

1. Kopnena vojska (조선인민군륙군 , 朝鮮人民軍陸軍)

1.1. Organizacija i struktura
KoV

Osnovna organizaciona vertikala odozgo nadole je armija-korpus-divizija-brigada. Armija nema stalni sastav već se formira na osnovu armijskih korpusa, u zavisnosti od trenutnih potreba, namera i situacije. U KoV se nalazi 20 korpusa (12 pešadijskih, četiri oklopno-mehanizovana, dva artiljerijska i dva za neposrednu odbranu glavnog grada). Posmatrano na nižem nivou, KoV ima 27 pešadijskih divizija, 15 tenkovskih i 14 mehanizovanih brigada, brigadu operativno-taktičkih raketa, 21 artiljerijsku brigadu, devet brigada višecevnih bacača raketa i raketni puk taktičkih raketa. Pešadijska divizija ima formacijski tri pešadijska puka, jedan artiljerijski (tri bataljona višecevnih raketnih bacača 122 mm i jedan bataljon bacača 152 mm), tenkovski bataljon (s 31 tenkom), protivtenkovski bataljon, PVO bataljon, inžinjerijski bataljon, bataljon veze i bataljon PNHBO.

KoV poseduje krupne formacije i sredstva roda artiljerije: dva art. korpusa, 30 art. brigada naoružanih samohodnim oruđima 122 mm, samohodnim minobacačima 152 mm, topovima 170 mm, višecevnim reaktivnim minobacačima od 120 i 170mm i drugim vidovima teškog oruđa. Reč je o najmoćnijim artiljerijskim oruđima na svetu. Deo je montiran na šinske platforme, a deo se nalazi u potkopima (polutunelima).   

Tenkovski korpus ima tri tenkovske divizije i 15 tenkovskih brigada. Korpus ima pet pukova (u svakom po četiri bataljona osnovnih tenkova, jedan bataljon lakih tenkova, bataljon motopešadije i dva bataljona samohodne artiljerije. KoV takođe raspolaže sa četiri mehanizovana korpusa (po dve mehanizovane divizije i po jednom tenkovskoj u svakoj) i 24 motomehanizovane brigade. Svaka brigada ima tenkovski bataljon (31 tenk), bataljon oklopnih borbenih vozila (46), četiri pešadijska bataljona, po jedan bataljon art. oruđa 122 i 152 mm, kao i bataljon PVO (18 lansera). Takođe se u sastavu brigade nalaze i PT bataljon (devet oklopnih vozila s PT raketama i 12 PT oruđa), izviđačka četa (tri lako oklopljena vozila, sedam oklopnih vozila i osam motorcikala), minobacački bataljon, inžinjerijski bataljon, četa PNHBO i četa veze.  

Snage KoV teritorijalno su raspoređene u četiri strateška ešalona: prvi je neposredno uz granicu s Južnom Korejom i ima četiri pešadijska korpusa. Drugi je do njega i opremljen je najsavremenijim naoružanjem. Treći pokriva oblast glavnog grada Pjongkjanga ( 평양, 平壤). Četvrti je raspoređen duž granice s Kinom i Ruskom Federacijom. Pored njih, KoV ima i četiri graničarske i 22 inžinjerijske brigade. Veliki deo trupa je u blizini DMZ, gde se nalazi oko 700.000 vojnika, 8.000 teških artiljerijskih oruđa i oko 2.000 tenkova. Tu je opremljen i najveći broj bunkera i tunela koji vode ka teritoriji Južne Koreje.

1.2. Naoružanje i tehnika

Osnova tenkovskih snaga su: sovjetski  ”T-62” i ”T-54/55”, kao i kineski ”Type 59”. Laki tenkovi su ”M-1975” domaće proizvodnje, sovjetski ”PT-76” i kineski ”Type-62” i ”Type -63”. Domaći tenk ”M-1985” smatra se jednim od najvećih amfibijskih tenkova na svetu. Na bazi sovjetskog ”T-62” razrađen je i usvojen domaći tenk ”Čonmaho” (”Pegaz”). Korejanci su proizveli oko hiljadu tenkova u pet različitih modifikacija. Jedan od najtajnijih programa je tenk ”Pokpung-ho” (”Chonma-215”) konstruisan na osnovi ”T-72”, a po svojim karakteristikama približava se ruskom tenku ”T-90”. PT rakete i odgovarajuće lansere S. Koreja je počela da proizvodi još 1975. godine i dostigla je velike uspehe u ovoj oblasti. U OS ima oko 10.000 lansera ”wha – sung”, a proizvodi se veliki broj PT oruđa sovjetskih modela u kalibrima od 57 do 100 mm. Pešadija raspolaže velikim brojem minobacača od 60 do 160mm, PT raketama ”Šmelj” i ”Maljutka”, a sumnja se da su i u posedu ”Fagota” i ”Konkursa”. Poseduje 34 lansera taktičkih raketa i 30 lansera operativno-taktičkih raketa u šest različitih diviziona.

KoV S. Koreje ima približno 5.000 borbenih raznih vrsta i modela tenkova; tome treba dodati nepoznatu količinu tenkova ”T-72”, ”M-2020” (kombinaciju tenkova ”Armata”, ”Abrams” i ”Songun 915”); više od 600 amfibijskih tenkova, preko 2.500 oklopnih transportera, oko 11.000 artiljerijskih cevi (od tog broja oko 4.500 samohodnih), 11.000 sistema cevne PVO (na stacioniranim pozicijama oko 3.000) i oko 10.000 lansera PT raketa. Od oklopnih transportera poseduje ”M-1973” i ”M-1967” domaće proizvodnje, kao i neveliki broj sovjetskih ”BTR-40”, ”BTR-50”, ”BTR-60”, ”BTR-70”  i ”BTR-152”. Ima i manji broj savremenih ”BTR-80” i ”BTR-80A” dostavljenih iz Rusije devedesetih godina.

Kod pešadije imamo takođe značajno šarenilo naoružanja:

QTS-11 KINESKI BACAČ SA INTEGRISANOM JURIŠNOM PUŠKOM
QTS-11 KINESKI BACAČ SA INTEGRISANOM JURIŠNOM PUŠKOM
  • Pištolji: 
    • ”Type 64” (S. Koreja, licenca ”Brauning 1900”), ”Type 66” (kopija ”Makarova”), ”Type 68” (  kopija ”M 33- TT”), ”Type 70” , ”Paektusan” (kopija češkog ”M-75”), ”Norinco NZ 75” (Kina), ”CZ -82” (češka proizvodnja, samo za visoke oficire), ”FN Baby Browning” (belgijski original, za obaveštajne službe) i ‘FN-HP” (belgijski, za specijalne službe). Od automata koriste ”Type 49” (kopija ”PPŠ”), ”PPS -43” (sovjetsko-kinesko poreklo), ”M-56” (FNRJ), ”Vz-61” (Čehoslovačka, za specijalne snage) i ”Sterling” (Velika Britanija, u veoma malim količinama).
  • Jurišne puške:
    • ”Type 56” (licencna proizvodnja kineske kopije ”AK-47”). ”Type 58, 63, 68, 88′‘ (korejske AP za razne namene – rezervni sastav, regularne trupe, itd; od njih ”Type 63” se koristi za ceremonije i počasti). ”QTS-11” (kineski ručni bacač integrisan s jurišnom puškom), ”Norinco CQ” (kopija ”M-16” za specijalne snage) i ”M 16 A1” (nepotvrđeno rađena bez licence).
  • Snajprerske puške:
    • ”Chogyok-Pochong” (domaća proizvodnja), ”Dragunov SVD” (SSSR), ”PTRD-41” (SSSR), ”PSL” (Rumunija).
  • Puškomitraljezi:
    • ”RPD” (domaća proizvodnja pod oznakom ”Type 62”), ”Type 63” (bazirana na ”Vz. 52”), gatling puškomitraljez domaće proizvodnje nepoznatog naziva, konstruisan oko metka 7,62x54R, ”Type 64” (kopija ”PKM”), ”Type 82 GPMG” (kopija ”PKM” modifikovan), ”Nikonov” (kopija ”Abakana”) i ”RP-46” (puškomitraljez Degtarjeva).
  • Teški mitraljezi:
    • Originalni getling mitraljez 14,5 x 114 mm nepoznate oznake, ”DŠKM” (SSSR) i ”KPV” (SSSR).
  • Lanseri granata: ”GP-25” (SSSR, podkundačni), ”AGS 17” i ”AGS 30” (SSSR, automatski bacači granata).
  • Koreja koristi i kinesko neletalno oružje ”ZM-87” (Portable Laser Disturber, za koji S. Koreja tvrdi da je njime oborila dva helikoptera ”Apač”).
  • U rezervi KoV nalazi se i masa oružja iz vremena Drugog svetskog rata.

2. Ratno vazduhoplovstvo i PVO (조선인민군 항공 및 반항공군 , 朝鮮人民軍航空및反航空軍 )

RV i PVO

Ovaj vid OS Severne Koreje najtajanstveniji je, bez obzira na to što avioni nisu nešto što se može lako sakriti na duži rok. Različiti izvori se pozivaju na satelitske snimke. Ruski izvori navode samo one avione koji su upoređivanjem više snimaka zatečeni na stajankama. Avione koji su hangarima, u skloništima ili u letu nisu računali. Pri tom sigurno znaju samo za one koje su im direktno isporučili. Prema  najnovijim dostupnim podacima, RV ima šest divizija (tri bojeve, dve transportne i jednu školsku). Poseduje 24 aktivne baze i tri specijalne helikopterske platforme, kao i veliki broj poletno-sletnih staza samostalnog tipa (putevi, rezervni aerodromi, itd). Ukupno svih vrsta baza ima oko 70.

Severna Koreja ima sedam vazdušnih oblasti:

  1. Severozapadna oblast (sa osam baza).
  2. Zapadna obala i Pjongjang oblast (sedam baza).
  3. Zapadna obala i Pjongjang oblast (transportna avijacija – šest baza).
  4. Demilizariozovana zona (sedam baza).
  5. Zona Istočne obale (pet baza).
  6. Zona Istočne obale (šest baza transportne avijacije).
  7. Daleka severoistočna oblast (12 baza).

Borbena avijacija poseduje nešto manje od 600 aviona različitog porekla i modela, uglavnom sovjetskog i kineskog. Udarna pesnica su avioni ”MiG-29”, raspoređeni u tri eskadrile. Prema ruskim izvorima ovih aviona ima 81: 46 ”MiG-29 ML” uz 35 ”MiG-29 B” i ”Mig-29 UB”. Broj transportnih aviona je nepoznat, ali se procenjuje da ih ima oko 300. Helikoptera raznih namena i modela Severna Koreja ima preko 300, a trenažne avijacije (klipnih i reaktivnih aviona) oko 180.

DPRK MiG-29
DPRK MiG-29

Prema snimcima, PVO raspolaže sa 40 lansera  ”S-200” (zna se za 75 raketa), ”S-125” (”Neva-Pečora”) sa rezervom od 300 raketa u 32 baterije, ”S-75  – Dvina” sa zalihama od 1.950 raketa u 40 diviziona. Pored toga, smatra se da poseduju više od 4.000 lansera na bazi ”SA-7”, sovjetske, kineske i domaće proizvodnje, kao i sisteme ”Igla” i ”Strela 10”. Posebnu pažnju pobuđuje domaći model ”KN-06C 300” za koji se smatra da je kopija ruskog ”S-300”. Prema ruskim izvorima, Korejanci raspolažu značajnim brojem mehanizovanih PVO sistema ”SA-4 Krug” i ”SA-11 Buk”. Pored raketnih sistema, nebo nad Korejom brani nepoznat broj cevne PVO, kao i 250 ”ZSU-57/2” i ”ZSU-23/4” samohodnih PVO cevnih sistema. Za bespilotne letilice nema pouzdanih podataka, ali se zna da sigurno poseduju ”Tu 143” (SSSR), ”MQM-107” (SAD) i ”Pčela -1T” (Rusija).

3. Ratna mornarica (조선인민군해군, 朝鮮人民軍海軍)

RM

Mornarica Severne Koreje postala je svetski rekorder po brojnosti podvodnih snaga. Broj podmornica je blizu 100. Amerikanci imaju od 50 do 60 napadnih podmornica, Rusi oko 70. Očigledno je da Korejanci više daju na količinu nego na kvalitet, a to se odnosi i na ljudstvo i  tehniku. Komanda RM ima dve flote – Istočnu i Zapadnu. One u svojim sastavima imaju 16 borbenih grupa. Zapadna flota deluje na Žutom moru, a štab se nalazi u gradu Nampo. Osnovne baze nalaze se u  Pipagotu i Sagotu, a manje u Čodou i Tasaniju. U formaciji se nalazi brigada desantnih brodova, dve brigade zaštite oblasti, četiri diviziona raketnih čamaca, četiri diviziona podmornica i samostalni divizion zaštite oblasti. 

POLUZARONJENI BRZI ČAMAC ZA DESANTE
POLUZARONJENI BRZI ČAMAC ZA DESANTE

Istočna flota je znatno veća. Ima deset eskadri i približno 470 brodova raznih namena i vrsta, dejstvujući u Japanskom moru. Štab se nalazi u Toejodongu, a osnovne baze u Nadžinu i Vonsanu, dok su manje u Čhahou, Čhodndžinu, Mjandou i Puamniju. Ima dve brigade desatnih brodova, dve brigade zaštite oblasti, brigadu katera, divizion raketnih fregata, tri diviziona raketnih čamaca, samostalni divizion torpednih čamaca, tri diviziona podmornica i samostalni divizion minijaturnih, diverzantsko-izviđačkih podmornica. Podmornice se nalaze u tri baze – Čaho, Majndgdo i Pipagot. Sva plovila su sovjetskog i kineskog porekla, ili rađena po licenci ili kopiji u korejanskoj verziji.

Odabir ovako velikog broja relativno malih, a brzih brodova dozvoljava komandi da organizuje iznenadne napade na brodove protivnika. Podmornice su predviđene za blokiranje komunikacija, miniranje, iskrcavanje vojske, kao i za specijalne operacije. Specifičnost korejanske flote je i postojanje dve snajperske brigade na brodovima-amfibijama. U obalske snage ulaze dva puka (trinaest diviziona protivbrodskih raketa) i šesnaest samostalnih diviziona obalske artiljerije. Obalske baterije poseduju rakete klase zemlja-more ”S-2 Sopka”, ”CSSC-2 Silkworm” (kineska kopija sovjetske ”P-15M”), i ”CSSC-3 Seersucker”, sa dometom do 95 km, dok obalska artiljerija poseduje kalibre od 122, 130 i 152 mm. Flota koristi interesantne, unikatne ”polupotopljene”čamce, praktično glisere. Oni se nalaze u 137. eskadri i služe za prepadna iskrcavanja morske pešadije. Zahvaljujući svom veoma niskom profilu, izuzetnoj brzini (do 84 km/h) i malom radarskom odrazu, idealni su za neočekivane prepade i desante. Pored borbenih brodova, mornarica ima i 10 teretnih brodova raznih profila kojima upravlja direktno Ministatstvo OS. 

4. Strateške raketne snage (조선 인민군 전략 로케트 군, 朝鮮 人民 軍 戰略 로케트 軍)

Reč je posebnom rodu u sastavu KNA koji u naoružanju ima klasične balističke rakete, ali i rakete sa atomskim bojevim glavama. Do 2012. godine ove snage su se službeno zvale ”Biro za upravljanje ispitivanja balističkih raketa” (미사일 지도국,  미사일 指導 局). Dok Korejanci svaku svoju probu oglase i maksimalno popularizuju, to nije slučaj s njihovim arsenalom, što je i razumljivo. Stoga su i procene različitih instituta raznolike. ”Međunarodni institut za strateška istraživanja” kao poslednje pouzdane podatke (i ovo treba uzeti s rezervom) iznosi da su Korejanci 2018. godine u svom naoružanju imali sledeće rakete:

HVASON 8
HVASON 8
  • Balističke rakete malog dometa:
    • ”R-17 (Scud)”, nepoznat broj; ”Hvasong – 5” (”Mars – Scud-B”,  rađene na bazi kompleksa ”R-17/R-300- Elbrus”), više od 30 komada. Tu je i ”Hvasong – 6” (”Scud-C”), više od 30 komada.
  • Balističke rakete srednjeg dometa: 
    • ”Hvasong-10” (”Musudan”, rađena prema sovjetskom projektu ”R-27”, nešto duža). Domet joj je do 4.000 kilometara. Nepoznat broj; pretpostavlja se da je Iran u posedu nekih od njih. Raketa ”Hvasong-7” (”Nodon 1”, poznatija kao ”Rodon”), oko deset komada. Potvrđeno je da je u naoružanju imaju Egipat, Sirija i Iran. ”Nodon 2” je proizveden na istoj osnovi u preko 90 komada. Ovu grupu raketa srednjeg dometa zaokružuje raketa ”Buekson-2” o kojima se ne zna broj ni operativno stanje, ali je utvrđeno da su konstruisane za upotrebu s podmornica.
  • Interkontinentalne balističke rakete: 
    • ”Hvasong-12”. U naoružanju je od 2017. godine i nalazi se na mobilnoj platformi. Domet joj je do 6.000 kilometara. ”Hvasong-13” (”KN-08”) je impresivna raketa dometa 10.000 kilometara koja koristi ruske motore ”RD-251”. Pretpostavka je da je ova raketa razvijana u kooperaciji s Iranom. ”Hvasong-14” i ”Hvasong-15” su rakete čiji je domet do 13.000 kilometara. 

O svom atomskom programu Severna Koreja se oglasila zvanično 10. februara 2005. godine. Devetog oktobra 2006. godine izvršeno je prvo lansiranje. Najveću podršku u ovom projektu Severna Koreja ima od strane Kine. U oktobru 2018. godine izvedeno je i prvo lansiranje s podmornice, čime se S. Koreja priključila sedmočlanoj porodici država koje su to već uradile (Ruska Federacija, SAD, Kina, Velika Britanija, Francuska, Indija i Južna Koreja). Prema proceni industrijskih eksperata iz ove oblasti, S. Koreja mesečno proizvodi od pet do osam balističkih raketa dugog dometa.

O tome kako bi one bile korišćene, severnokorejanski stratezi navode ”da oni nemaju toliki broj raketa koje mogu da ugroze strateške delove SAD. One mogu da dolete, ali savremena sredstva PVO mogu da ih presretnu. Međutim, ukoliko poleti 1.000 raketa, neće moći da ih presretnu sve.” Ono što unosi nespokoj u SAD je to što je Koreja uspešno ispitala hiperzvučnu raketu ”Hvasong-8” koja leti brže od šet hiljada kilometara na sat. SAD još nemaju takve rakete. Sve oči su, međutim, okrenute ka Kini jer je jasno da KNDR nije mogla sama da ih projektuje. 

5. Snage za specijalne operacije ( 조선인민군 특수작전군, 朝鮮人民軍 特殊作戰軍)

Zastava snaga za SO

Kao što im ime govori, reč je o posebno obučenim, naoružanim i ovlašćenim snagama u sklopu OS Severne Koreje. One su formirane još sredinom šezdesetih godina. Ni o njima se ne zna mnogo. Ruski časopis ”Vojna revija za inostranstvo” navodi da ih ima 88.000, a obaveštajne službe Južne Koreje smatraju da ih je mnogo više – 121.500 pripadnika. 

Imaju pet osnovnih zadataka:

  • Izvođenje izviđačkih i diverzantskih operacija.
  • Sadejstvo sa redovnim snagama OS.
  • Organizacija ”drugog fronta” u pozadini armije Južne Koreje.
  • Sprečavanje dejstva sličnih snaga protivnika na svojoj teritoriji.
  • Borba s unutrašnjim neprijateljem i obezbeđenje unutrašnje bezbednosti.

Korejanski ”Specnaz” razdeljen je u tri kategorije: laka pešadija, izviđačke jedinice i snajperski odredi.

NA DEMARKACIONOJ LINIJI
NA DEMARKACIONOJ LINIJI

Raspoređeni su u 23 brigade (dve snajperske brigade mornaričke pešadije – jedna na istočnoj, a druga na zapadnoj obali). U sastav specijalnih snaga ulazi i 18 samostalnih bataljona (17 izviđačkih i jedan vazdušno-desantni). Ovom komponentom OS rukovode dva štaba: Glavni štab i Štab obaveštajnih jedinica.

KOMENTARIŠI

Molimo unesite svoj kometar!
Ovde unesite svoje ime

Povezani članci

Najnovije objave