NaslovnaAnalitikaŽandarmi u Buči

Žandarmi u Buči

Slučaj Buča” je poslužio kao paradigma za zločine u Ukrajini. U utvrđivanje činjenica uključila se i Francuska. Pogledajmo kako se slučaj odvijao hronološki.

U zoru 25. februara 2022 godine ruske snage su izvršile desant na Dimer  (Димер), udaljen 27 km od Buče. Prema UNIAN (Українське Незалежне Інформаційне Агентство Новин), istoga dana počeli su i oružani sukobi na periferijama Buče i Gostomelja (Гостомель). Ruske motorizovane snage su 27. februara prodrle u Buču i započete su ulične borbe. Savetnik šefa kabineta predsednika Ukrajine, Oleksij Arestovič (Олексій Миколайович Арестович), kao i savetnik ukrajinskog MUP, Anton Heraščenko (Антон Юрійович Геращенко), tvrdili su da su se u borbu uključili i stanovnici grada, znači civili, koji su duž Vokzalne ulice na neprijateljska oklopna vozila bacali ”molotovljeve koktele”. 

Oružane snage Ukrajine su 3. marta objavile da je Buča ”oslobođena” a na društvenim mrežama je objavljen video-snimak ukrajinskih vojnika koji podižu zastavu u blizini gradskog veća. U suštini, ruske trupe, koje su pružale otpor u centru, samo su potisnute na periferiju grada. Istoga dana, Kijevska oblasna uprava je saopštila da šalje humanitarnu pomoć za Buču i Irpinj te da počinje evakuaciju civila iz oba grada. Gradonačelnik Buče Anatolij Fedoruk (Анатолій Петрович Федорук) je 4. marta potvrdio da je grad pod kontrolom Ukrajine. No, ruske snage su 5. marta obnovile napad na Buču. Sutradan je usledilo artiljerijsko dejstvo po gradu. Stanovnici su se sklonili u podrume a dopremanje  humanitarne pomoći je bilo otežano. Ipak, uspešno je organizovan ”Zeleni (humanitarni) koridor” kojim je iz Buče i susednog Irpinja vozom evakuisano više od 1500, a autobusima još 250 ljudi. Ruske trupe su 6. marta pojačale granatiranje, pri čemu je, prema ukrajinskim sredstvima informisanja, poginuo veliki broj civila. Po svemu sudeći, upravo je ”Kadirovljeva garda” (141-й специальный моторизованный полк, полк ”Север”) iz pravca Vorzelja (Ворзель) i Gostomelja (Гостомель) prodrla u grad. Ulične borbe su trajale nekoliko dana. Bivši gradonačelnik Irpenja (Ірпі́нь), Volodimir Karpljuk (Володимир Андрійович Карплюк), 8. marta je javio da Rusi u potpunosti kontrolišu Buču.  Prema ukrajinskim izveštajima, 10. marta je 67 civila sahranjeno u masovnoj grobnici u porti crkve u Buči. 

Oznake pripadnika francuske zandarmerije koji su 2020 obucavali NGU
Oznake pripadnika francuske zandarmerije koji su 2020 obucavali NGU

Načelnik Kijevske oblasne vojne uprave Aleksandar Pavljuk (Олександр Олексійович Павлюк) istoga dana je potvrdio da su Gostomelj i Buča pod kontrolom ruske vojske. Prema izveštajima ukrajinskih medija, ukrajinske trupe su do 23. marta opkolile Irpinj i Buču. No, u svom izveštaju od istog dana, ”Institut za proučavanje rata” (US Institute for the Study of War, ISW) је izjavio da ne može da potvrdi opkoljavanje ruskih snaga na ovim prostorima a sutradan, 24. marta, navedeno je da ukrajinske snage nisu ponovo zauzele ni jednu teritoriju severoistočno od Kijeva. Rusko ministarstvo odbrane je saopštilo da su njene trupe grad evakuisale 30. marta.  Anatolij Fedoruk je 1. aprila obavestio javnost da je prethodnog dana (31 marta) ukrajinska vojska ”oslobodila” grad. Sekretar Gradskog saveta, Taras Šapravski (Tарас Oлександрович Шаправський), 1. aprila je upozorio da povratak u Buču još uvek nije siguran pošto grad nije u potpunosti očišćen od ruskih specijalnih snaga, te da su objekti i ulice opasne za kretanje zbog ”mina iznenađenja” (booby traps). 

Nakon prelaska Buče pod ukrajinsku kontrolu, pojavili su se ”dokazi o ratnim zločinima koje je počinila ruska vojska”. Novinari Agence France-Presse su 2. aprila otkrili 20 leševa muškog pola koji su ležali na ulicama. Iako tačan uzrok smrti ovih ljudi nije utvrđen, najmanje jednom su ruke bile vezane iza leđa. Prema rečima Anatolija Fedoruka, u masovnoj grobnici je bilo sahranjeno oko 280 ljudi.The Guardian je pisao da su nakon oslobođenja Kijevske oblasti, bili ”svedoci šokantnog razaranja teritorije: tela na putevima, dokazi pogubljenja civila, masovne grobnice, ubijena deca”. U to vreme, socijalnim mrežama je već cirkulisao video-zapis sa telima koja leže po gradskim ulicama a 2. arpila su velike medijske kuće, poput AFP, prikazivale slične prizore. Agencija Reuters je 3. aprila u opticaj pustila satelitski snimak kompanije Maxar Techologies, navodno napravljen 31. marta, na kome je uočljiv sveže iskopan rov u porti bučanske crkve Sv. Andreja Prvozvanog na Bulevaru Bogdana Hmeljnickog, dužine 13,7 m, koji je okvalifikovan kao masovna grobnica. Njen ”tvorac” nije jasno definisan; ako se uzme u obzir izjava mesnog gradonačelnika i Ane Maljar, moguće je da se radilo o pokopu 280-300 žrtava pronađenih od strane ukrajinskih snaga. Ali, medijska histerija je već pokrenuta. Naime, Maxar Technologies je izašla sa novom tvrdnjom da su naznake o izradi rova primećene još 10. marta, ne objašnjavajući zašto javnost nije odmah o tome obaveštena. Istovremeno, The New York Times je nakon analize satelitskih snimka zaključio da su se prvi leševi na Jablonskoj i okolnim ulicama Buče mogli uočiti još 9. marta a elektronska platforma Ruslana Ljevijeva (Руслан Левиев), Conflict Intelligence Team, potvrdila je verodostojnost izjave. Novi (?) satelitski snimci koje je Maxar Technologies dostavio The Times-u ukazuju da je od 11. marta na ulicama bilo najmanje 11 tela, a iste tvrdnje, prema satelitskim snimcima, javljaju se 19. i 21. marta. Isti leševi, na preciziranim lokacijama, pronađeni su 2. aprila, dan ili dva nakon što su ukrajinske snage ušle u Buču. Praktično, tela su se u istom položaju i na isitm lokacijama nalazila više od tri nedelje. Kako je grad već bio potpuno obezbeđen od strane ukrajinskih snaga, pristup je omogućen predstavnicima medija a započeto je i uzimanje izjava od očevidaca. 

Ekspertski tim Nacionalne zandarmerije u Buci
Ekspertski tim Nacionalne zandarmerije u Buci

Ukrajinski glavni javni tužilac je 3. aprila saopštio da je 410 tela ubijenih civila sa teritorije Kijevske oblasti odneto na forenzička ispitivanja a od 4. aprila sahranjeno je 330-340 civila koje su, navodno, Rusi ubili u Buči. Ceo svet, preplavljen medijskim informacijama, sa užasom je osudio Rusiju, insistirajući na krivičnom gonjenju. Pri tome, potpuno su zanemarivane izjave opreznijih i realnijih analitičara koji su ukazivali da treba pričekati rezultate nezavisne istrage i ne žuriti sa jednostranim osudama. Tako je Pentagon izjavio da ne osporava ukrajinske tvrdnje o Buči, ali da ne može ni da ih potvrdi. Pod uslovom anonimnosti, visoki zvaničnik američke odbrane rekao je: ”Američka vojska nije u poziciji da nezavisno potvrdi ukrajinske izveštaje o ubistvu civila u gradu Buča, Međutim, nema razloga ni da se isti izveštaji osporavaju. Vidimo iste slike kao i svi drugi. Nemamo nikakvog razloga da opovrgavamo ukrajinske tvrdnje o ovim zverstvima koja su duboko zabrinjavajuća”. Francuski predsednik Emanuel Makron je 8. aprila obavestio javnost da će njegova država ”prikupljati dokaze o ratnim zločinima koje su počinili Rusi”. ”Institut za istraživanje kriminala” (Institut de recherche criminelle, IRCGN) na čelu sa pukovnikom Frankom Mareskalom (Franck Marescal), koji je deo ”Sudskog odeljenjenja Nacionalne žandarmerije” (Pôle judiciaire, PJGN) generala Patrika Turona (Patrick Touron), oformiо je osamnaestočlani tim koji su činili specijalisti za identifikaciju, dva balističara – stručnjaka za eksplozive i dva forenzičara. Ekipi je dodeljeno šest vozila sa najsavremenijom opremom, kamion sa 12 hladnjača za čuvanje tela predviđenih za obdukciju i mobilna DNK laboratorija (Lab’AND, laboratoire Deoxyribonucleic acid). Konvoj je iz sedišta u Pontoazou, Dolina Oaze (Pontoise,Val-d’Oise), krenuo već 9 aprila i sutradan je dospeo do ukrajinske granice. U Ukrajinu je ušao 11 aprila i, pod obezbeđenjem domaćih vojno-policijskih snaga, uputio se ka Kijevu. Francuski ambasador u Ukrajini, Etjen de Ponsen (Étienne de Poncins), objavio je na Twiteru da su francuski stručnjaci rad u Buči započeli 12. aprila.  Radovi su započeti prvo na masovnoj grobnici u porti mesne crkve, rekao je za AFP paroh Andrej Holovin. Ovde je pronađeno sedamdeset  tela, ”uglavnom civila, ali i policajca i dva vojnika”.

Tehnicari GN u Buci
Tehnicari GN u Buci

Francuzi tokom istrage sarađuju sa šefom bučanskog okružnog tužilaštva Ruslanom Kravčenkom (Руслан Андрійович Кравченко) i generalnim ukrajinskim tužiocem Irinom Venediktovom (Ірина Валентинівна Венедіктова). Gradonačelnik Buče Fedoruk obavestio ih je da je od povlačenja ruskih trupa pronađeno više od 400 tela a prema izveštaju lokalnih vlasti, u okolnom regionu otkriveno je 1222 tela.

Rusko Ministarstvo odbrane je reagovalo smatrajući da ”ne računa na nepristrasnu istragu” francuskih žandarma. Šta vise, Moskva je izrazila sumnju  da žandarmi imaju misiju ”prikrivanja brojnih ratnih zločina” koje su počinile ukrajinske snage, odnosno, da su tu sa ciljem da ”isfabrikuju optužbe protiv ruskih snaga”. Ruske sumnje potiču zbog saznanja o ranije uspostavljenoj saradnji francuske žandarmerije sa ukrajinskim snagama bezbednosti i odbrane. General Turon je potvrdio da je u pitanju ”bilateralna saradnja Francuske i Ukrajine”. Naime, još u oktobru 2020, stručnjaci francuske  Nacionalne žandarmerije izvršili su obuku Nacionalne garde Ukrajine (Національна гвардія України, НГУ). Ovaj kurs je održan u Međunarodnom centru za obuku Nacionalne garde (Міжнародний центр підготовки підрозділів Національної гвардії України) u mestu Stare (Старе). Obukom su rukovodili Profesionalni instruktori za intervencije (Moniteurs d’Intervention Professionnelle, MIP) Nacionalnog centra za obuku žandarmerijskih snaga (Centre national d’entraînement des forces de gendarmerie, CNEFG), odnosno, Nacionalne komande žandarmerijskih škola (Commandement des écoles de la Gendarmerie nationale, CEGN).Tokom dve nedelje, oficiri i podoficiri ukrajinske Nacionalne garde učestvovali su u raznim vežbama i simulacijama ”demokratskog upravljanja masama po praksi koja se primenjuje u Evropskoj uniji”. 

Treba odmah reći da su pripadnici Sudskog odeljenja Nacionalne žandarmerije insistirali da eksperte treba da pošalju i druge države kako bi bila uspostavljena  međunarodna struktura tima.

Potpukovnik policije Glavne uprave kijevske oblasti sa francuskim forenzicarima u Buci. Photo SOPA Images SIPA 1
Potpukovnik policije Glavne uprave kijevske oblasti sa francuskim forenzicarima u Buci. Photo SOPA Images SIPA 1

Ne sumnjajući u stručnost i verodostojnost francuske istrage, treba napomenuti da je teško doći do prave istine o svim žrtvama u Buči. Prema razvoju operacija, vidi se da je grad prelazio iz ruke u ruku a izjave o vremenu pojave prvih tela i grobnica prilično su kontraverzne. Rusi su se 30. marta  ”povukli u cilju pregrupisavanja”, ne zabeleživši stanje na terenu, broj i način pogibije civila. Tako svi njihovi kontraargumenti, bez materijalnih dokaza, praktično ”padaju u vodu”. Bespredmetno je optuživati Francuze koji na terenu rade samo na identifikaciji žrtava i načinu njihove pogibije, bez analize ko je počinilac ubistava. Naprotiv, smatramo da će njhovi izveštaji biti korektni i stručni, pogotovo ako se uzme iskustvo stečeno tokom rada na nizu poprišta tragedija širom sveta. Ali, njihov nalaz neće doprineti utvrđivanju krivice. Obe strane koriste istu streljačku municiju a povrede od parčadi ne ukazuju na poreklo granata. Zaboravlja se da u zapadnoj medijskoj mašineriji više ne postoje termini poput žrtvava crossfire ili omiljenog američkog collateral damage. Eventualni dokaz za zločin je broj žrtava sa vezanim rukama ili pronalaženje prislonih ili rana nanetih iz neposredne blizine SEM-EDX postupkom (Scanning Electron Microscopy coupled with Energy Dispersive X-ray Spectroscopy).  Setimo se domaćeg ”slučaja Račak” iz 1999: vojno-policijske snage Srbije (tačnije, tada SRJ) nisu na vreme obezbedile mesto sukoba i izvršile snimanje situacije. Time je omogućena eventualna manipulacija telima žrtava. Nalazi dve forenzičko-patološke komisije, jugoslovensko-ukrajinske i finske, odnosno EU-FET (EU Forensic Experts Team), na čelu sa dr Helenom Ranta, kao i francuskog forenzičkog patologa Erika Bakarda (Eric Baccard) došle su do različitih nalaza. Primenjeni metod ”parafinske rukavice”, kojom su tragovi barutnih čestica pronađeni na rukama 37 od 40 žrtava, proglašen je ”zastarelim” i u obzir je uzet samo SEM-EDX postupak. U svakom slučaju, na konačni izveštaj isključivo je uticao stav Viljema Vokera (William Walker) ispred KVM. To što je Helena Ranta kasnije iznela drugačije mišljenje, kao i podatak da je ”slučaj Račak” postao ”irelavantan” za Haški tribunal, bilo je kasno; SRJ je optužena za masakr, što je za snage NATO poslužilo kao jedan od glavnih razloga za bombardovanje. 

Francuzi PJGN - IRCGN
Francuzi PJGN – IRCGN

KOMENTARIŠI

Molimo unesite svoj kometar!
Ovde unesite svoje ime

Povezani članci

Najnovije objave