Najveće uzbuđenje nije ubiti, već pustiti da živi

Najveće uzbuđenje nije ubiti već pustiti da živi, napisao je američki pisac i pustolov Džejms Oliver Kervud u romanu “Grizli” iz 1916. godine, priči o prijateljstvu između džinovskog grizlija i mečeta, koje je ostalo bez majke.

Kroz film “Medvjed” iz 1988. godine, sineastičku adaptaciju Kervudovog romana, potpisnik ovih redova prvi put se bliže upoznao sa životom tih divnih životinja. Francuski režiser Žan Žak Ano je u ovom Cezarom nagrađenom kinematografskom remek-djelu, sa tek nekoliko rečenica koje izgovaraju dva glavna glumca, uspio ispričati nezaboravnu priču o medvjedima i ljudima.

Radnja francuskog filma “Medvjed” smještena je na kraj 19. vijeka u kanadsku divljinu a započinje rođenjem mečeta grizlija koje rano ostaje siroče, nakon što medvjedica-majka gine pri padu s litice u potrazi za pčelinjim medom. Ostavši sam i bez majčine zaštite, mladunac uskoro sreće ogromnog mužjaka grizlija i vidjevši u njemu oca čini sve da ga ovaj prihvati i zaštiti. Golemi medvjed će postepeno mladunca staviti pod svoje okrilje, naučiti ga da lovi losose i preživi. Za to vrijeme dva prekaljena kanadska lovca-trapera tragaju za medvjedima u surovim planinama Britanske Kolumbije, nadajući se da će njihovo krzno skupo prodati.

Medvjed Bart i njegov trener Doug Seus

Naoružani “vinčesterkama”, zalaze duboko u divljinu i u jednom impresivnom, dramatičnom trenutku, spoznajući neraskidivu vezu sa prirodom, postižu mir sa medvjedima ali i ličnu transformaciju. Naime, jedan od lovaca (igra ga Čeki Karjo) susreće se oči u oči sa golemim grizlijem kojeg je prethodno ranio iz puške. Lovac je u tom trenutku nenaoružan i čini se da je strašna smrt u čeljustima ranjene i osvete željne zvijeri neizbježna. Ipak, razjareni medvjed neočekivano poklanja život čovjeku, okreće se i odlazi u društvu mladunčeta. Tada i čovjek, dokopavši se puške, puca visoko iznad krošnji borova i prestaje biti lovac.

Film je ostao upamćen i po čuvenom filmskom medvjedu Bartu, ogromnom kodiaku visokom 2,90 m i teškom preko 700 kg, koji je kasnije igrao rame uz rame sa Entonijem Hopkinsom, Alekom Boldvinom, Bredom Pitom i mnogim drugim holivudskim zvijezdama. Žan Žak Ano je Barta prozvao Džonom Vejnom među medvjedima.

Kroz međusobno povezane priče o životinjama i ljudima Ano je u filmu “Medvjed” obradio niz tematskih elemenata: rađanje, smrt, siročad, napuštanje, surovost, strah, glad, tugu, opasnost, opstanak, zaštitu, saosjećanje, samilost ali i temu preobraćenog lovca, kao direktnu referencu na originalni roman “Grizli” i njegovog autora, kojem je medvjed u lovu iz neobjašnjivog razloga poklonio život.

Pisac Džejms Oliver Kervud, nekada i sam lovac, smatrao je taj roman autobiografijom onoga ko je godinama lovio prije nego što je spoznao da priroda nudi daleko veća uzbuđenja od ubijanja životinja. Film Žana Žaka Anoa, inače snimljen u nestvarno lijepim Dolomitskim Alpima, svesrdno su podržale Američka organizacija za zaštitu prava djece i životinja (AHA) i Svjetska fondacija za prirodu (WWF).

Sa željom da se u najvećoj mogućoj mjeri sačuvaju životi medvjeda, počela je i priča o “Zaštiti mrkog medvjeda na području Dinarida”, projektu koji je sproveo banjalučki Centar za životnu sredinu – neprofitno i nestranačko udruženje sa glavnim ciljem da podiže javnu svijest o važnosti poštovanja i čuvanja prirode.

Zaštita mrkog medvjeda na području Dinarida

Priča o ovom važnom i plemenitom projektu započinje u drugoj polovini novembra 2015. godine, kada je u banjalučko naselje Lazarevo, tražeći hranu, dolutao mrki medvjed. U to doba godine, medvjedi su već trebali hibernirati. Međutim, klimatske promjene donijele su visoke temperature u zimskom periodu koje se negativno reflektuju i na medvjeđi zimski san. Naime, u trenutku kada na njihovom prirodnom staništu više nema dovoljne količine hrane medvjedi su budni, zbog čega dolaze u naseljena područja.

Dvije godine nakon prvog dogodio se drugi slučaj. Ova zakonom zaštićena životinja u ljetno doba je dolutala do naselja Rekavice i napala mještanina.

U oba slučaja radilo se o medvjedicama koje su lovci prinudno odstrijelili, jer su ugrožavale imovinu i bezbjednost ljudi. Stanovnici naselja Rekavice kasnije će prijavili da su dva mečeta, najvjerovatnije mladunčad odstrijeljene mečke, više puta viđena kako lutaju u potrazi za majkom.

Boljeg rješenja u tom trenutku jednostavno nije bilo. Lovci su odstrel opravdali nepostojanjem specijalne puške za omamljivanje i adekvatanog plana reagovanja.

Odstrel medvjedica zaista je pokazao nedovoljnu spremnost nadležnih u ovakvim situacijama.

Iz banjalučkog Centra za životnu sredinu tada je rečeno kako odstrel ovih životinja ne smije biti jedino rješenje u ovakvim i sličnim situacijama. Izrazili su spremnost da se aktivno uključe u dugoročno planiranje zaštite medvjedom, kao i drugim velikim divljim životinjama, zajedno sa naučnom zajednicom i vladinim institucijama te zatražili hitan sastanak u nadležnom ministarstvu.

Tako je započeo projekat “Zaštita mrkog medvjeda na području Dinarida” u okviru kojeg su pokrenuti brojni procesi vezani za održivo upravljanje medvjedom. Centar za životnu sredinu je u periodu od prvog januara 2018. do kraja decembra 2020. godine radio na realizaciji postavljenih projektnih ciljeva.

Urađena je prva genetička analiza na dijelu populacije mrkog medvjeda u BiH.

Pokrenut je proces izrade plana upravljanja medvjedom u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske (važno je napomenuti da je ovo prvi takav dokument u izradi za pojedinačnu životinjsku vrstu u BiH).

Radilo se i na uspostavljananju saradnje država koje dijele Dinarsku populaciju mrkog medvjeda.

Resorno Ministarstvo RS je imenovalo i naročiti Interventni tim za krupne zvijeri, koji je obučen i opremljen sa dvije specijalne puške za uspavljivanje životinja – od kojih je posljednja nabavljena uz finansijsku pomoć Centra za životnu sredinu i njemačke fondacije EuroNatur.

Šta je to puška za uspavljivanje?

Prema anglosaksonskoj terminologiji, označavanju i klasifikaciji, koji se navode u literaturi, veterinarsko sredstvo za hemijsko obuzdavanje životinja iz daljine (davanje različitih lijekova u svrhu kontrolisanja ponašanja životinje) naziva se “trankvilajzerska puška” tojest “puška za umirivanje” (od engleske riječi “tranquilize” za umiriti, smiriti, opustiti, stišati; ili po grupi lijekova trankvilajzera). Sreće se i naziv “puška za hvatanje” (životinja) ili jednostavno – puška za ispucavanje strelica.

Kod nas se odomaćio naziv “puška za uspavljivanje”. Radi se zapravo o naročito konstruisanom nesmrtonosnom (neletalnom) oružju podesivog pritiska, prilagođenom za precizno ispucavanje specijalnih, poput projektila oblikovanih, balističkih špriceva-strelica, opremljenih iglama i jarko obojenim repnim stabilizatorom. Prilikom pogotka balistički špricevi pod pritiskom automatski ubrizgavaju sredstvo za umirenje, uspavljivanje, paralisanje ili neki drugi medikament u organizam prvenstveno divljih životinja.

Strelice mogu biti opremljene i različitim sistemima za markiranje i praćenje životinja. Ali, krenimo redom.

Kratka istorija tehnologije hemijskog obuzdavanja životinja

Moderna sredstva za aplikaciju različitih vrsta medikamenata sa daljine, koja se koriste u veterinarskoj medicini, baziraju se na primitivnim lovačkim i ratnim oružjima koje je čovjek koristio hiljadama godina (poput otrovnih strelica i naročitih duvaljki po kojima su poznata južnoamerička plemena).

Upravo ta anahrona oružja poslužila su kao osnova za razvoj savremenih sistema, tehnika i medikamenata pomoću kojih se divlje i domaće životinje mogu obuzdati, imobilizovati, sedirati, vakcinisati, liječiti, spasiti ili markirati sa bezbjedne udaljenosti. Takođe, ova sredstva služe i za hvatanje odbjeglih životinja koje ne mogu biti uhvaćene mrežom ili na drugi način bezbjedno stavljene pod kontrolu bez sediranja i imobilizacije (npr. životinje iz zooloških vrtova).

Pored modernih inkarnacija duvaljki, kojima se injektorske strelice izbacuju na potrebnu udaljenost pomoću vazduha iz pluća ili posebnog rezevoara, konstruisana su daleko sofisticiranija i efikasnija sredstva. Jedno od takvih sredstava je specijalna puška za ispaljivanje strelice-injektora kojom se određeni lijek prilikom pogotka ubrizgava pod kožu životinje.

Konstrukcije Kolina Merdoka

Prva uspješna konstrukcija puške za davanje injekcija iz daljine (u daljem tekstu injektorske puške) veže se za ime novozelandskog farmaceuta, veterinara, pronalazača i avanturiste Kolina Merdoka (Colin Murdoch), čovjeka koji je svojim patentima zadužio čovječanstvo i spasio milione ljudi.

Novozelandski apotekar i veterinar Kolin Mardok izumio je medicinski špric za jednokratnu upotrebu i prvu uspješnu pušku za uspavljivanje.

Naime, početkom pedesetih godina dvadesetog vijeka u humanoj i veterinarskoj medicini koristili su se isključivo višekratni špricevi, izrađeni od stakla i nerđajućeg čelika. Pored toga što su ovi špricevi bili komplikovani i skupi za izradu, njihova upotreba uvijek je nosila opasnost prenošenja zaraznih bolesti ako sterilizacija nije valjano obavljena.

Pravilno uviđajući nevolje skopčane sa korišćenjem staklenih i metalnih špriceva Kolin Merdok bavio se idejom vlastite, poboljšane konstrukcije. Svi veliki pronalasci u osnovi su jednostavni i, kako to obično biva, do rješenja je poput mnogih dugih pronalazača došao igrom slučaja. Misao mu je sinula dok je u avionu popravljao slomljeno naliv pero.

Nadležni u novozelandskom Ministarstvu zdravlja u početku nisu imali dovoljno sluha pa su novi pronalazak doživjeli kao blasfemiju i procijenili ga kao isuviše futuristički. Ali, prednosti Merdokovog patentiranog pronalaska brzo su prepoznate i plastične jednokratne šprice će postepeno potpuno istisnuti staklene i čelične (brojni Merdokovi patenti odmah su našli primjenu poput inzulinskog injektora i automatskog vakcinatora). Merdok će upravo na bazi plastičnog jednokratnog šprica razviti naročite injektorske strelice ali i sredstvo za njihovo lansiranje. Pokazaće se da je i u ovom slučaju nužda bila majka invencije.

Naime, radeći sa kolegama na proučavanju himalajskog tara (kozolika antilopa koja je početkom dvadesetog vijeka naseljena na Novom Zelandu kao divljač) uvidio je da bi mu posao bio olakšan pronalaskom humanog načina da životinje omami iz daljine. U to vrijeme Merdoku su jedina dostupna sredstva za obuzdavanje životinja bili kurare (otrov južnoameričkih Indijanaca koji parališe mišiće a primjenjuje se u humanoj i veterinarskoj anesteziologiji) i otrovni derivati nikotina.

Merdok je znao da medikament za tu svrhu mora biti brz, efikasan i bezopasan a sistem za lansiranje precizan i siguran – strelici je bilo neophodno saopštiti dovoljno početne brzine (energije) da probije kožu i aplicira hemijsko sredstvo ali ne nanese ozbiljnu povredu životinji.

Prvu automatsku špricu-projektil odnosno strelicu za humano obuzdavanje životinja sa daljine Merdok je patentirao 1959. godine. Iz iste godine datira i prvi prototip injektorske puške. Uz pomoć kolega hemičara Novozelanđanin potom razvija više specijalizovanih hemijskih sredstava.

Važna karakteristika injektorskih pušaka je mogućnost podešavanja početne brzine strelice kako bi se spriječile povrede životinje. Od rane mladosti zainteresovan za konstruisanje lovačkog oružja Merdok je već imao odlične polazne osnove. Jedna od prvih njegovih konstrukcija zasnivala se na revolveru “Smith i Wesson” modifikovanom u jednocijevni pištolj za ispaljivanje strelica sa ventilom za podešavanje pritiska. Strelica je iz pištolja izbacivana sagorijevanjem naročite fugasne mješavine, takođe Merdokovog patenta.

Nakon toga ovaj pronalazač konstruisaće i patentirati čitav niz pušaka, pištolja i strelica a 1966. osniva firmu “Paxarms” za njihovu proizvodnju. Kolin Merdok je proputovao svijet testirajući i usavršavajući svoje izume. Preminuo je na Novom Zelandu 2008. godine.

Sredstva za hemijsko obuzdavanje životinja

U današnje vrijeme postoji i koristi se veliki broj hemijskih sredstava (droga) za obuzdavanje životinja sa različitim efektima, u zavisnosti od životinjske vrste i njene osjetljivosti na konkretno sredstvo. Ne postoji univerzalno sredstvo i svaka od droga ima svoje prednosti i mane pa je praksa da se različita sredstva udružuju, kako bi se pojačao efekat uz istovremeno smanjenje rizika po život životinje.

Kolin Merdok sa svojim izumima - modifikovani revolver Smith and Wesson i injektorske strelice.

Kolin Merdok je u svojim istraživanjima i eksperimentima u Africi potvrdio da kod pojedinih životinjskih vrsta određena sredstva ne djeluju zbog visokog nivoa adrenalina (povišen adrenalin i nizak nivo elektrolita mijenjaju efekat hemijskog sredstva). Postojala je i opasnost od letalnog ishoda usljed šoka. Stoga je u praksu uvedeno da se životinjama odmah daju elektroliti.

Naučno je dokazano da su različitim životinjama približno iste tjelesne mase (na primjer bivolima i nosorozima) potrebne različite vrste i doze hemijskih sredstava. Važno je dakle odrediti pravu dozu u saglasju sa vrstom i masom životinje, a izbor hemijskog sredstva mora biti po strogim pravilima koja se zasnivaju na temeljno sprovedenim naučnim istraživanjima. Određivanje vrste i doze sredstva zavisi naravno i od svrhe hemijskog obuzdavanja životinje (da li je životinja uhvaćena zbog čipovanja ili se radi o intenzivnim hirurškim postupcima).

Puška za uspavljivanje životinja sistema Dan-Inject

Interventni tim za krupne zvijeri RS raspolaže sa dvije puške za uspavljivanje životinja danske firme Dan-Inject čiji se proizvodi uspješno koriste na svim kontinentima, posebno u Africi. Firma proizvodi više tipova pušaka i pištolja, pratećeg pribora i paletu pripadajućih injektorskih strelica različitih zapremina, kalibara i dužina.

Dan-Inject puške za hemijsko obuzdavanje životinja rade na komprimovani vazduh i ispucavaju balističke špriceve – strelice (injektorske strelice) koje pri pogotku pod pritiskom automatski ubrizgavaju hemijsko sredstvo u organizam životinje (valja napomenuti da su upravo ove injektorske strelice konstrukcija pomenutog Novozelanđanina Kolina Merdoka). Puške su jednostavne, male mase i lake za upotrebu i održavanje a mogu biti opremljene sa jednom ili dvije cijevi (glatke ili ožlijebljene).

Komprimovani vazduh

Sa prednje strane sanduka, ispod cijevi, smješteno je ležište za CO2 ampule. Na lijevoj strani sanduka plasiran je manometar, (okrenut ka strijelcu) i regulator pritiska. Regulator, kojim se podešava radni pritisak u zavisnosti od kalibra strelice i udaljenosti životinje, obilježen je simbolima plus, minus i neutralnim srednjim položajem. Podešavanje pritiska izvodi se lako i nečujno.

Komprimovani vazduh iz ampule sprovodi se kroz tubularni kundak do ležišta strelice u cijevi. Cijev puške pruža se cijelom dužinom do oslonca za rame (cijev igra ulogu obrazine) gdje je zatvorena čepom-zatvaračem, čijim angažovanjem se otvara ležište u koje ručno uvodimo injektorske strelice. Čep je od gubljenja osiguran gajtanom. S obzirom na način punjenja i lokaciju zatvarača (čepa), može se reći da je puška bullpup konfiguracije (maksimalna dužina cijevi pri minimalnoj ukupnoj dužini oružja). Standardna jednocijevna konfiguracija je vrlo kompaktna a montiranjem duže cijevi dobija se na dometu i preciznosti.

Manometri

Plastični rukohvat je skoro identičan onom kakav se sreće na izraelskim automatskim puškama sistema “Galil”, odnosno južnofričkim automatskim puškama sistema Vektor R4 (cijeli sistem neodoljivo podsjeća na Vektor H5, južnoafričku civilnu verziju puške R4 sa kliznim potkundakom). Isti tip rukohvata iskorišten je i kao oslonac za rame, što je jeftino i jednostavno rješenje. Obarač je klasično oblikovan i smješten unutar standardnog branika. Kočnica je manuelna, kros-bolt tipa, blokira obarač i nalazi se nadohvat palca.

Sanduk i cjevasti kundak (koji, kako je rečeno, ima funkcionalnu ulogu sprovođenja komprimovanog vazduha do ležišta injektorske strelice) izrađeni su od lagane aluminijumske legure i anodizirani u zelenoj boji.

Injektorske strelice

Injektorske strelice su konstrukciono riješene za višekratnu upotrebu – ponovno punjenje, rastavljanje, čišćenje i održavanje (samo su silikonski prstenovi igala jednokratni). Humane su i ako se pravilno koriste (pod propisanim pritiscima) sigurno apliciraju sredstvo i izazivaju minimalnu traumu tkiva životinje.

Različite injektorske strelice

Sama injektorska strelica funkcioniše na principu komprimovanog vazduha odnosno pritiska unutar komore strelice – kada se klizni zaštitini silikonski prsten na igli pomjeri unazad, sedativ će pod pritiskom klipa isteći kroz bočno izbušene otvore. Za svaku od ukupno četiri vrste strelica (koje se razlikuju po dužini, kalibru i zapremini) proizvođač predviđa tačan pritisak unutar komore iza klipa.

Da bi strelica bila spremna za upotrebu njen klip mora biti pod pritiskom, odnosno vazduh u komori iza klipa mora biti sabijen, što se izvodi utiskivanjem vazduha kroz ventil pomoću šprica, prema tabeli/uputstvu proizvođača.

Tabela optimalnih pritisaka u komori injektorske strelice:
  • S150 10-12ml vazduha za strelicu kalibra 11mm od 1.5ml
  • S300 12-14ml vazduha za strelicu kalibra 11mm od 3.0ml
  • S500 15ml vazduha za strelicu kalibra 13mm od 5.0ml
  • S10 20ml vazduha za strelicu kalibra 13mm od 10ml

Komplet za “naoružavanje” injektorske strelice čine: igle sa pripadajućim zaštitnim silikonskim prstenovima, špricevi sa odvojivim metalnim grlom, injektorska strelica sa klipom i kićankom/stabilizatorom, špric za pumpanje vazduha pod pritiskom u komoru injektorske strelice, špric sa iglom za punjenje strelice sedativom, zaštitni providni poklopac za injektorsku strelicu, specijalna iglica za ispuštanje komprimovanog vazduha kroz ventil i kliješta za montiranje igala.

Priprema strelica
Priprema injektorske strelice

“Naoružavanje” injektorske strelice obavlja se na sljedeći način. Prvo je potrebno na bočno smještene otvore igle navući zaštitni elastični prsten izrađen od silikona čime će strelica biti hermetički zatvorena sve do trenutka penetracije u tkivo životinje. Nakon što odvojimo crveni stabilizator, vazduh se prema datom uputstvu pomoću šprica uvodi kroz ventil na zadnjem kraju obilježen crvenim prstenom i kompresuje iza klipa (klip se nakon upotrebe strelice u zadnji položaj vraća istim špricem). Zatim je potrebno ubrizgati predviđenu količinu sedativa kroz suprotni kraj strelice, na koji potom kliještima pažljivo montiramo iglu sa silikonskim prstenom koji prekriva bočne otvore (zeleni silikonski prsten za igle promjera 1,5mm a crveni za igle promjera 2mm). Sada ćemo preko igle navući providni zaštitni poklopac i na kraju montirati stabilizator – jarko obojenu kićanku. Time je strelica spremna i osigurana.

Punjenje puške strelicama

Pošto smo ručno “naoružali” injektorsku strelicu i skinuli zaštitni plastični poklopac uvodimo je u njeno ležište u cijevi puške, smješteno iznad oslonca za rame. Prethodno je sa zadnjaka cijevi puške odvrnut čep koji ima ulogu zatvarača. Čep/zatvarač sa prednje strane strane ima produžetak koji pomaže da kompletnu injektorsku strelicu, zajedno sa crvenom kićankom, uvedemo u njeno ležište. Kada je injektorska strelica kompletnom površinom u svom ležištu u cijevi, čep-zatvarač ćemo osigurati zavrtanjem.

Sada je važno pravilno odrediti udaljenost i podesiti pritisak da bi se spriječile povrede životinja (kod ispucavanja strelica na veće udaljenosti od pomoći je laserski daljinomjer). To se radi prema tabelama/uputstvu proizvođača.

Na primjer, ako želimo ispucati strelicu kalibra 11mm i zapremine 3ml na udaljenost od 20 metara, pritisak ćemo regulatorom (sa lijeve strane sanduka) podesiti na 7 bara. Istu strelicu na 25 metara ispucavamo pod pritiskom od 8 bara, za 30 metara biće nam potrebno 10 bara a za 40 metara 14 bara. Nakon što regulatorom podesimo i na manometru očitamo potrebni radni pritisak puška je spremna.

Igle

Igle na injektorskim strelicama različitih su oblika i dužina (od 20 do 100 milimetara) te promjera 1,5 i 2 milimetra. Zatvorenog su vrha i imaju bočno bušene otvore kroz koje sedativ ističe u tijelo životinje.

Primjenjeno rješenje sa bočnim otvorima, smještenim na 6 do 9 milimetara ispod zatvorenog vrha igle, omogućava sigurniju aplikaciju sedativa jer ne prijeti opasnost da se otvor na vrhu začepi tkivom prilikom penetracije (postoje i specijalne igle sa otvorom na vrhu namijenjene biopsiji).

Princip rada strelice
Princip rada injektorske strelice Kolina Merdoka

U trenutku kada “Merdokova” injektorska strelica pogodi cilj odnosno probije kožu životinje, dolazi do pomjeranja zaštitnog elastičnog silikonskog prstena na igli koji kliže unazad, oslobađajući otvore kroz koje će sredstvo za omamljivanje pod pritiskom klipa isteći u tijelo životinje. Silikonski prstenovi koji prekrivaju otvore na iglama predviđeni su za jednokratnu upotrebu.

Dvocijevni model

Interventni tim za krupne zvijeri RS posjeduje i kombinovani dvocijevni model puške sistema Dan Inject JM.DB, koji proizvođač standardno oprema cijevima različitih kalibara: 11mm (za strelice zapremine 1,5ml i 3ml) i 13 mm (strelice zapremine 0,5ml i 10ml sedativa). Dvocijevna konfiguracija pruža prednost u situacijama kada nema vremena za ponovno punjenje ili zamjenu cijevi (korisnik na raspolaganju ima dvije cijevi različitih kalibara) ili je do dolaska na lokaciju nepoznato koji kalibar i zapremina strelice će biti potrebni da se problem riješi. Naravno, dvocijevni model može biti i sa cijevima istih kalibara.

Punjenje dvocijevnog modela puške Dan-Inject

Sa lijeve strane sanduka, na dvocijevnoj verziji puške, plasirana je markantna ručica čijim se angažovanjem, kroz označeni prorez, vrši izbor cijevi iz koje će biti ispucana strelica.

Zamjena cijevi obavlja se odvrtanjem četiri imbus zavrtnja i skidanjem poklopca sanduka sa integralnom šinom za montažu optičkih nišanskih uređaja. Navoj za uvrtanje i fiksiranje cijevi nalazi se skroz pozadi, u bazi oslonca za rame, dok su kod dvocijevne verzije puške usta cijevi dodatno fiksirana u posebnoj steznoj čauri sa prednje strane i osigurana imbus zavrtnjima.

Proizvođač fabrički oprema i isporučuje puške sa dvije vrste optičkih nišanskih uređaja – “Swift” širokog vidnog polja sa varijabilnim uvećanjem od 1,5 do 4,5 puta i prečnikom objektiva od 32 mm (1,5 – 4,5 x 32) te “Aimpoint” Red Dot Comp C opto-elektronski nišanski uređaj sa crvenom tačkom.

U zavisnosti od modela, kalibra i dužine cijevi masa oružja kreće se od 3 do 3,5 kilograma, efektivni domet ide do 75 metara a maksimalni do 160 metara.

Proizvođač puške oprema sa dva tipa manometara (16 i 25 bara). Preporuka je da se zaostali kompirmovani vazduh obavezno ispusti iz oružja u slučaju da ostanemo bez CO2 ampula.

Pouka o potrebi opreznosti pirilikom rukovanja sa oružjem nikada nije previše. U principu, sve što važi za lovačko oružje može se primijeniti i na “nesmrtonosne” injektorske puške. Nemojmo se zavaravati – injektorska strelica može otrovati, teško obogaljiti i bez greške ubiti čovjeka. Zato treba strogo voditi računa.

“Uostalom, ovaj dan je iz osnova izmijenio i cijeli njegov život. Susreo je planinskog kralja, stajao je lice u lice sa smrću, i u posljednjem trenutku životinja, koju je gonio i koju je on nagrdio, pokazala se velikodušnom! Bio je ubijeđen da Brus sve to neće razumjeti – da neće, uopšte, biti u stanju da ovo shvati; ali za njega lično ovaj dan je bio od vrlo velikog značaja. On je znao da će ga se sjećati cijelog svog života. I još nešto: da nikad više neće krenuti u lov, ni na Tora, ni na ma kog drugog medvjeda.”

James Oliver Curwood The Grizzly King: A Romance of the Wild

CIA ‘’DARTGUN’’ i PSP toksin

Piše: Draško Dragosavljević

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.